Na sjevero-zapadnom rubu planine „Zahara" u džematu pridolskom, kotara fojnickog, uzdižu se tako zvane „Crvene Stijene", koje se dobro poznate u ovome kotaru radi svoje ogromne visine i okomitosti. Za ove stijene mi najprije rece Anto Vrebac iz Fojnice. On mi rece, da se na onijem stijenama nahode dvije ruševine, kojijeh su zidovi jogd i danas citavi. Dalje mi pripovijedaše, da se na prvoj ruševini nalazi nekakav starineki natpis, koga ne može niko procitati. To probudi u meni želju, te jednog lijepog jesenjeg dana podem sa Antom Vrepcem da razgledam te ruševine. Nakon dva sahata teškoga putovanja na konjima uz Zahar-planinu dodosmo na jednu ravnicu, koju ovdašnji narod zove „Njivetina". Sa ove ravnice mi vod pokaza spomenute ruševine. Po samom nazivu „Njivetina" rekao bih, da je nekad obradivan ovaj koj madic zemlje u ovoj pustinji; i to tim prije, što je cijela ! okolica obrasla krupnom šumom, dok je ovaj komadic, na kojem bi se moglo posijati po prilici 200 oka bijeloga žita, obrastao vrijesnjakom. Ja bih rekao, da je ovaj komadic zemlje iskrcila ; nekada ljudska ruka, ali je ponovo obrastao, i to vrijesnjakom, I jer je dugo vremena zapušten. Sa ove se njive valja jedno po sahata spuštati veoma strmo j niz šumu k spomenutijem ruševinama, i to pješke. Na jedno 1 300 koracaja od ruševina imade opet jedna vrlo mala ravnica, j nasred koje izvire dosta jako vrelo, koje cini potok i strmo I se obara u selo „Pod Crvene Stijene". Pobožni muhamedovci ": iz sela „Pod Crvene Stijene" kao i iz svega pridolskog pemata drže ovo vrelo za svetu vodu, te se preko ljeta kupe cešce puta oko njega na teferic, a kada ne pane kiša za dugo vremena, izlaze tu i cine dovu. Od ovoga se vrela ide po ravnici, koja je šumom obrasla, sve do grada. Rekao bih, da je i ova ravnica nekada obracivana. Pristup je gradu priroda sa tri strane okomitijem stijenama sa svijem onemogucila, dok su sa gornje strane bila dva opkopa, te je ostalo malo neprosjecena prostora, što je za ulaz služilo. Prvi je opkop širok 2 metra, a dugacak je 6 do 8 metara. Za njim se uzdiže litica, koja je sada jedno 2 metra visoka a debela je oko 11/2 metra. Odmah iza litice nalazi se drugi opkop, koji je takocer 2 metra širok, te dosiže odmah do zemljišta, na kojemu je, kako vele, grad stajao. Oba su opkopa usjecena u litici. U opkopu do grada uzrasla su cetiri hrasta. Sudeci po debljini njihovoj rekao bih, da su tu barem pred 200 godina iznikli. Glavica, na kojoj je grad bio, nije velika. Po tome dakle nije ašgao velik biti ni grad, od koga se sada ni kamen na kamenu ne nalazi. Vo mi moj pricaše, da je ovamo dolavio pred 15 godina i da je tada bilo dosta kreca i kamena, ali je to sada sve zaraslo, te mu se više ni tragovi ne poznaju. Sjevero-istocno od grada, baš spram ždrijelu spomenutijeh opkopa, treba se spuštati kosom, koja je porijetkom pgumom obrasla, po prilici 200 metara, dok se doce na jedan zapodak pod „Crvene Stijene". Od ovoga zapotka bi se trebalo još 200 metara spuštati, dok bi se došlo dolje do potoka. Iznad zapotka, koji je širok 1 do 2 metra, kako gdje, nadnijele su se recene stijene, te bi mogao covjek na njemu i pri rdavu vremenu u suhu biti. U sredini greda nalaze se dvije prizidane kule, kao kad lastavica svoje gnijezdo gdje god pod strehu prilijepi. U prvu je kulu ulazak veoma težak, a u drugu se ne može nikako unici. Na jedno 10 koracaja prije nego se dode do vrleti, po kojoj se treba puzati, da se do^e u prvu kulu, stoji na litici, koliko visok covjek spram sobom doseci more, jedan natpis. Natpis je prost, te bi se moglo tvrditi, da je njegov pisac zamocio prst ili kakvo drvo u krec, te ga napisao. Natpis nije usjecen u kamen, nego samo prosto krecem po kamenu našaran, ali se krec dobro održao, gdje nije istrugano, pa izgleda, kao da je od skoro našaran. Natpis pokazuje ova slova: I T 1 B, a ispod toga u zaokruženom polju I K. Ja bih taj natpis citao: „Cti B(oga) I(susa) K(rista)". Ispod ovoga je bilo još nešto napisano, ali je na žalost ovo ošteceno, te se ne more dobro razabrati. Jedino se može vidjeti znak C. Tu je valjda bila godina pisanja. Ja mislim, da ovo nije ošteceno vremenom nego struganjem, što je i vjerovatno. Ko zna? Može biti da su to sastrugali i bezazleni cobani, koji se ovdje od nepogode sklone. Kao. što rekoh na jedno 10 koracaja od ovoga natpisa pocinje ulaz u prvu kulu. Ulaz je s pocetka vrlo rdav, te se covjek mora uza što pripeti, ili na drugog covjeka stati, dok se uspenje. Puzuci kroz ovu vrlet za jedno 30 koraka doce se pred vrata kule. Pred vratima se nalaze cetiri police jedna više druge u kamen usjecene, koje su kao stube za penjanje u kulu služile. Na najdonjoj polici imadu dvije rupe, što bi covjek šaku, kada je stisne, mogao unutra turiti. Ja mislim, da su dbnje stube bile od drveta ili od gvožda, te da su se za ove rupe zakapcale, a u vrijeme nužde da su ove stube dizali i tako put u kulu onemogucili. Kad se uljegne u kulu na dosta široka vrata, dode se u prostor, koji je od prilike 4 kvadratna metra prostran, Za tim se treba uspuzati uz vrlo strmu liticu za jedan metar i po visoku, te se dode u drugi prostor, koji je nešto manji od prvoga. Rekao bih, da je prvi prostor ljudska ruka u ovu stijenu udubla. Moguce je, da je i stijena nešto na niže bila, ali svakako ne ovoliko, jer se more opaziti, kako je stijena klesana. Više prvoga prostora u jednoj liniji spram drugim prostorom imadu kroza zid cetiri rupe, koje ovdašnji narod zove puškarice. Ja bih rekao, da to nijesu puškarice, nego da su tu bile grede, koje su držale pod, koji bi bio ravan sa drugijem prostorom. U drugom prostoru imade jedan prozor više vrata a sa zapadne strane tri, koji su od prilike jedan aršin visoki a 3/4 aršina široki. Iznad prozora opet su kao i u donjem prostoru onake rupe u zidu, te nema sumnje, da su tu bile grede, koje su gornji tavan držale. U prozoru se više vrata još i danas održala štica, koja je mjesto cemernica služila, dok su iz drugijeh prozora povadene ili su otruhle pa ispale. Iz gornjeg prostora baš