Pri zakljucka redakcije ove knjige „Glasnika" valja da zabilježimo jednu crnu vijest. Dne 7. marta o. g. preminuo je u Becu jedan od najjacih stubova nauke, dr. Franjo vitez Miklošic, umir. profesor slavenske filologije na sveucilištu u Beca, pravi tajni savjetnik, clan velikaškog doma austrijskog parlamenta, clan becke akademije nauka i mnogih drugih akademija u inozemstvu, a — što narocito moramo da istaknemo — i dragocjeni suradnik našega „Glasnika". Smrt takvog velikana u nauci, kao što je bio Miklošic u slavenskoj filologiji, to je gubitak izvanredno težak. Miklošic je bio neobican naucenjak, kakve samo vijekovi ragjaju; on je bio otac i majka slavenskoj filologiji, uporednoj nauci slavenskih jezika, koju je svojim izvanredno dubokim istraživanjem i mnogijem radovima doveo u sistemu i otvorio joj nova puta u buducnost. Od vremena i rada jednoga Miklošica datira slavistika novu epohu u svom znanstvenom razvitka. Od mnogobrojnih djela Miklošicevih spomenncemo ovdje glavnija: Vergleichende Grammatik der slaviš eh en Sprachen, u 3 dijela. — Vergleichende Syntax der slavischen S prachen 1868.—1884. Altslovenische Formenlehre. Iz novijega vremena pak, kad je Miklošic prešao u mir, spominjemo ova: D i e tiirkischen Elemente in den siidost- und osteuropaischen Sprachen. 1884., i dvije sveske „Nachtrag" istom djelu u 1888.—1890. Za tijem uporedno djelo: Die Darstellung im slavischen Volksepos od 1890. Ovom prilikom nije nam moguce, da nabrojimo sva djela neumrloga Miklošica i da dostojno opišemo njegov monumentalan rad. No nadamo se, da cemo to prilikom nadopuniti. „Glasnik" je izgubio jednog od svojih najodlicnijih suradnika, pa neka je i na njegovim listovima zabilježeno slavno ime ovog naucnog velikana a izrecena vjecita slava i hvala njegovom geniju, njegovim neumrlim djelima, koja c'e naucnim epigonima u slavistici i dalje vazda biti zvijezda prehodnica. Slava Miklošicu!