U selu Obrovcu, u kotaru i okrugu banjaluckom, nalazi se jedna glavica, koja je od prilike 200 m. visoka; na toj se glavici nalaze ostaci starodrevne razvaline, koju okolni žitelji zovu „Hrkina gradina". Hrkina zbog toga, što blizu nje imadu dvijetri kuce, koje se Hrk zovu. Pomenuta gradina leži na zapadnoj strani sela Obrovca, a na lijevoj obali rijeke Gomjonice. Na sjevernoj i zapadnoj strani gradine nalazi se šuma zvana „Gradina", a dobila je ime po pomenutoj razvalini. Pola je šume Gradine državna, a druga polovica spahinska, u njoj je malo ne sve hrastovina, a pocela se je gajiti poslije okupacije. Na istocnoj strani od te gradine tece rijeka Gomjonica, ona izvire ispod sela Radmanica (banjalucki kotar) a saljeva se u rijeku Sanu kod Prijedora. Na juzvnoj strani je potok Zecica, ovaj potok ili bolje rekavši rjecica izvire ispod planine Behremaginice, a saljeva se u Gomjonicu u selu Obrovcu. Baš na onom mjestu, gdje se Zecica u Gomjonicu saljeva, nacinio je negdašnji hajduk Simo Vulic most, te se i dandanas u narodu zove Vulicamost, ma da je vec nekoliko puta pregracivan. Samo mjesto, gdje narod veli da je bio grad kavurski, izgleda kao kakva izgorelina, a oko sve nje, t. j. gradine, poznaje se opkop. Taj opkop dubok je 2 m a mjestima i dublji. Na gradini nalazili su što kakva zemljena poeuda, a neke godine našao je jedan kršcanin bilcek (držak) od kantara, pa ga je u nešto potrošio, jer je kovac. Južno od pomenute gradine u daljini od 10 minuta u jednom bukviku imadu znaci, gdje je negda — birzemanile — po narodnom pripovijedanju bila crkva. Narod veli, da je na tom mjestu bila rimokatolicka crkva, hram sv. Kate. Ako covjek pomenutu gradinu dobro razgleda, a i narodno predanje sasluša, to mora zakljuciti, da je nešto bilo, pa ako ništa, a ono stan kakvog bogataša, ili možda je ova razvalina još od Rimljana ostala. Narod pripovijeda, da su kuca do kuce bile od malene varošice Bronzanog Majdana, pa sve do gradine. Gradina je zapadno od BronzanogMajdana, 1 sahat daleko. Gdjegod ima kakva razvalina ili ostaci od kakve zidine, tu narod u nas u Bosni i Hercegovini misli, da ima zakopatijeh novaca, pa to sve jedan drugom pripovijeda i tako ti to pripovijedanje ide od usta do usta, a prelazi s koljena na koljeno. Eto narod vjeruje, da i na pomenutoj gradini ima zakopatijeh para, a evo binježim što mi jedan starac o kopanju tijeh para pripovijedaše: „Na sav se mah pripovijedalo, da na „Hrkinoj gradini" ima zakopanih novaca, ama to je, gospodine, bilo davno i davno, ja sam bio dijete, a meni ima Bože prosti više od 110 godina. Svijet kao svijet, a pusti je novac svakome drag, ti znaš to dobro gospodine ucitelju, da su zle duše i našeg Hrista za novce izdale. Elem — šta da ti duljim — sastanu se dvatri kršcanina, pa hajde po noci kopati i tražiti novaca po gradini, misleci da ne ce niko saznati, a nijesu znali, kukavci! da svijet sve sazna. Kopali su, gospodine, vascijelu božiju noc i istom što su do para došli, a ono ti se, mili Bogo, nadme vjetar, pa sve rašcera u opet sve zaspe kaošto je i prije bilo. A slušao sam od mog pokojnog djeda, da je zbilja jedan kršcanin našao para, te da se je odmah odselio u „Kavursku". Eto toliko o „Hrkinoj gradini"; — pošto kupih po to i prodah.