Sultan Fatih Mehmed, kad je stao fetom ucinjivati Bosnu, najprije se pokazao sa svojom vojskom jedno na puškomet hoda daleko od Sarajeva, nekako baš na današnjijem Bakijama. Veoma mu se marifetli ucini, kad ugleda Magribiju džamiju u dno Sarajeva, te mu nešto ucmetiše, za što da džamija nije gdje god u vrh Sarajeva ili što bi najbolje i najkolajlije bilo, da je u srijedi samog šehera. Za ovu džamiju divani se, da je najstarija u svoj Bosni i Hercegovini i da je bila namještena još prije feta, kad su još Vlasi zapovijedali. Postavši malo tako sultan Fatih Mehmed na onom istom mjestu, gdje se zaustavio i sejireci tako Sarajevo, prva mu je rijec bila, što je kazao svome javeru: „Baka, baka! (gle, gle!) gdje im je džamija, kako im (Turcima) nijesu dali dusmani sazidati je gdje god na vrhu ili u sredini Sarajeva. Odsele, ako Bog da, imšalah, cim zauzmemo Sarajevo, sagradicemo u njemu onoliko džamija, turbeta i tekija, koliko ima u godini dana". Za to Sarajevo imade ni jednu manje ni jednu više što džamija, što tekija, što turbeta, ravno trista i šezdeset i šest. A kako je sultan Fatih Mehmed prvu rijec probujurio: „Baka, baka!" prozovu se po tomu „Bakije", koje se još i sad tako zovu.