I. Ljubiti bližnjega za života, a poštivati ga poslije smrti, prirogjeno je covjeku. Svi narodi u sva vremena imadoše obrede za ukopavanje ili spaljivanje pokojnika i za sahranjivanje tjelesnih ostanaka. Stariji i prirodniji je obicaj ne dirati u cjelovitost tijela, i sljedbenici Hristove vjere držahu se ved od iskoni pogrebljivanja svojih dragih samrtnika. Najprostiji je nacin pogreba, iskopati raku, i, zasuvši je poslije, podici humku ili gomilu; gdje pak podesna kamena bijaše, poklopiti grob plocom. Prosta poklopnica groba zamjenjivala se kasnije kakvim uspravnim znakom, da se pokaže mjesto; a najposlije stadoše nad grobom dizati spomenike, bilo oveci tesan kamen, ili cak i velike gragjevine (mausoleji). Zemlje na slavenskome jugu obilne su starinskim grobljima. Središte im je Bosna i Hercegovina, a uz njih pristaju susjedni dijelovi posestrimskih zemalja: Srbije, Crne Gore i Dalmacije. Mjesnosti doticne zove narod „staro", „grcko", a muhamedovci cesto „kaursko" groblje. Grobna pak obilježja nazivaju se kakogdje: stecci, mašeti, mramori, kamenice, kameni i bilježi. Potonja dva izraza cesto se nahode i u samim natpisima. Pocem, osim kamenja raznih stereometrijskih formi, i stele i krstove nalazimo, to je zgodniji opceniti naziv nadgrobni bilježi. Vec i poslije kraceg ispitivanja, podaje se za nadgrobne biIjege podjela, koju ovdje priopcujemo, ali koja svakako još ne iscrpava sve oblike. Srednjevjekovni nadgrobni biljezi. A. Ploce (Debljina najviše 40 cm). 1. Duga ploca, paralelopiped, gdje je relacija izmegju širine i dužine manja ili jednaka [(š:d) < (1:2)]. 2. Široka ploca, paralelopiped, gdje je potonja relacija veca od V. [(S:d) > (1:2)]. Za ploce vidi dodanu tablu, oblik 1. i 2. B. Kamenje (Debljina više od 40 cm.). 3. Kamenica, paralelopiped, s proporcijom [(š:d) (1:2)]. (tabla, oblik .3.). 4. Kamen, paralelopiped, [(š: d) (1:2)]; (tabla, oblik 4.). 5. Kamen s plocom podmetnutom, i to ili kamen i ploca odvojeni, ili pak isjeceni iz jednoga komada. 6. Stepenac, t. j. kamen na ploci s jednim posrednim stepenom s jedne strane, sve iz jednoga komada. (Vidi profil u: Dr. M. Hornes „Alte Graber in Bosnien und der Hercegovina", Separatabdruck aus den Mitth. d. anthrop. Ges. in Wien, Bd. XII., 1883., Fig. 2. Graberstatte von Zeleno Polje). 7. Strmenac, kamen u formi kusaste piramide pravokutnoga presjeka, položene na zemlju vecom osnovicom. (Vidi isto izvješce Dra Hornesa, fig. 22., kod Stoca). C. Znakovi uspravni. 8. Stupac, cetverobridi prizmat. (Tabla 1., oblik 5.) 9. Stela. vertikalno usagjena duguljasta ploca. 10. Krst (križ). D. Spomenici. 11. Stecak na sljeme. Na prvi se pogled vec podaje postanak ovog oblika: rimski sarkofag! Ime stecak dolazi od stojecak (kano adv. stecke od stojecke). «) Stecak na sljeme, pobocna strana je pravokutnik; „sanduk" i ploca iz jednoga komada. (Vidi tablu, oblik 6.). Stecak na sljeme, pobocna strana je trapez; sanduk i ploca odvojeno. (Tabla, oblik 7.). Stecak na sljeme, kano tip «), ali sanduk i ploca odvojeni, a spomenik velikih omjera, nalik na kucicu. (Tabla, oblik 8.). Stecak na sljeme, kano tip u jednom komadu, ali na procelju donje pobocne stranice poput krugova segmenta izdjelane, tako da su uzdužne strane sanduka korit a ste. (Primjera ima na rudarskoj željeznici VogoštaCevljanovic kod kilometra 5.). e) Stecak na sljeme, po tipu, ali izmegju ploce na jednu stranu proširene i sanduka posredan stepen — sve od jednoga komada. (Vidi predrecenu publikaciju Dra Hornesa, fig. 3. Graberstatte bei Zeleno Polje, gdje je profil nacrtan). 12. Stecak obli, kano tip P) ali umjesto „krova", ima oblu gornju površinu poput jadrasta svoda (Platzelgewolbe). (Tabla, oblik 9.). 13. Stecak ravni (tip a), kano pregjašnji, ali sa sasvim ravnom gornjom površinom, te je obrnuti strmenac. (Tabla, oblik 10.). 14. Stecak ravni (tip b), s kvadratnim presjekom, po uzoru pregjašnjeg oblika (br. 13.) postao, ali tradiciju „sanduka" posve zanemario, ne imajuci više pravokutnicki presjek. Ovaj je zadnji stecak najoriginalniji oblik, koji je postepenim promjenjivanjem od sarkofaga postao. (Vidi primjer u višekrat spominjanoj publikaciji Dra Hornesa, .fig. 7., kod Bijele Rudine). Pitanje: ciji su ovo grobovi ? Stoli je bogumilsko, pravoslavno i katolicko; je li oblik izraz staleža — stecak za veliku vlastelu (kneževe), kameni i ploce za vlastelicice (župane i vitezove), napokon stupci i t. d., možda za svecenike — dosad još se nije dalo riješiti. Svakako pak množina ovih postavljenih i ucuvanih nadgrobnih biljega, kojom HercegBosna nadmašuje sve ostale zemlje Jevrope, znacajan je momenat za kulturnu istoriju. II. Covjek i ljudske ragjevine u tijesnoj su svezi sa prirodom. Da bolje razumijemo ljude i njihovo vrijeme, valja da znamo geografske i topografske prilike. Ovo nas povodi, da progovorimo o kraju i položaju starinskoga groblja kod sela Donje Zgošce, o kome ce da zbori ovaj izvještaj. Kraj, koji pred ocima imamo, i za koji bismo rekli, da je „srce Bosne", obuhvata donji tok rjecice Trstionice, potoka Zgošce i Dobujsko polje (uz potonje prianja Bicersko i Caticko polje). Gdje Trstionica i Zgošca iz planinske sutjeske izlaze, otvaraju se pitome doline, koje se pružaju do rijeke Bosne, u koju recene vode uticu. Kolo visokih planina: Slavinska planina, Hrid, Teševo, Lipnica, Borica1), Bukova, Kicevo, Piljevina, Vrana, Orlovac — okružuju ubavi predio. A kao drugi red obrane stoje: na sjeveru planine Dobriljevac, Ravan, Igrišca, a uz njih bijahu u srednjem vijeku na istoku i zapadu još stražama gradovi Bobovac i Vrana (Sokolgrad); a rijeku Bosnu, ovu arteriju saobracaja podvezivahu na jugu grad Visoki, a na donjem kraju grad Vratnik (Vranduk). Dobujsko polje (odnosno njegov sjeverni dio, Bicersko polje). blizu današnje stanice bosanskoga gvozdenika, KakanjDobuj, spajao je u srednjem vijeka kameni most s desnom obalom Bosne. Još dandanas vide se ostaci uporišta na obje strane rijeke; na desnoj obali ima njekoliko kamenica, a i u koritu Bosne — pric