Bobovac bijaše najznamenitiji grad Bosne sredteg vijeka. Istorija zabilježila mu je ime na mnogo mjesta. Pobjedonosna vojska srpskoga cara Stefana Dušana Silnog uzalud preže da ga osvoji. Tvrd i nepristupan bi on, poslije, hranilac kraljevske krune; a zadugo u nj se skloni kralj Stefan Ostoja, izgubivši svu zemlju, kojom zavlada kralj Stefan Tvrtko II. Ni Turci, provalpvši u kraljevstvo, ne zadobiše ga silom, vec izdajstvom njegova zapovjednika. Ali zub vremena i njega istroši! Danas stoje tek ostaci njegovih platni i kula jedna, braneci , da mu ime ne ugine... Grad Bobovac, sagraden na osamljenoj glavici u teško prietupnoj zabiti, imao je drzkimo — više zadacu da zakloni, nego li da prijeti. Udaljen bijaše od glavnijih testa zemlje u prošlo doba, kao i danas. Da se pohodi taj mili spomenik narodne prošlosti, valja sada gvozdenom prugom Sarajevo-Brod otici do stanice Catica, pa odande novom testom do Sutjeske. Kod Franjevackoga manastira sutješkoga prehodi se 3 drvenom cuprijom, sagradenom na turski nacin na krov, preko Trstionice, pa onda uz goru. Prevalivši goru, što dijeli pritoku, Poljansku rijeku, od Trstionice, silazi se u poljansku tijesnu dolinu. Slikovit je to kraj: na strmenima skrovita sela s bijelim poniskim kucicama i visokim krovovima „na cetiri strehe"; uz njih pitome njive — a sve zaokvireno šumom. Dolje pak valovita rjecica žuborom dragim oživljuje zemlju, i pozdravlja proljetnje blago sunce!... Put vodi uz rjecicu, koju na više mjesta valja konjem pregaziti. Dolina sve se više stješnjava, dok se ne prihvati goleme kamenite provale s visokim okomitim stijenama: tu je slap, a do njega nekoliko malenih drvenih mlinova. Prošavši kroz provalu, stiže se , gdje uska putanja za casak prelazi u stepenicu, usjecenu u zkivac kamen, i gdje uza stranu okomito stijenje stoji s dvije pecine. Dbnja je pecina suhim zidom od cesti zagradena, a narod veli, da se iz nje može dospjeti u onu poviše nje položenu. Hodeci dalje, vide se po strmenitim pristrancima rjecice malene udubine, jedna sprodu druge, za koje narod prica: da je kral, tu stavio gredu i zagradio rijeku, a kad je turska vojska prošla, da je razvalio ustavu, te se Turci utopiše. Ali malo po malo raširuje se Sutjeska, te mahom s omanjega visa ugleda se strma humka, a na njoj Bobovac. Na podnožju bobovackoga brda je sutok Borovice i mijokovskoga potoka (Mijokovice). Odavde do utoka u Trstionicu, ispod mjesta Sutjeske, zovu tu rjecicu Poljanskom rijekom. Po srijedi strmi Bobovac, s lijeve i s desne strane visoke planine Hrid i Kruškovica. Bobovacka je kosa krajnji ogranak planine Dragovic. Od Bobovca se spušta stijenje gorostasnim stepenima do korita rijeke. Od podanka do vrha ima šest zaravanaka. Na najvišem, šestom, stoji gornji grad. Na tom je zaravanku otstojanje gornjega grada od apsolutna visina bobovacke kose Jedno 800 m. Donji grad (vidi sliku I.). Bobovac ima dva dijela. gornji i donji prceno na šestome zaravanku, donji grad Gornji Je kao što bi receno n Uz okomitu stijenu jedno 20 m. visoku platforma donjega grada. Tvrdo platno, koje uvrh vec pomenute uvale stoji, a gornji grad na s!e veru posve odjeljuje , Sjeverno je to platno više belo, nema nikakva otvora, a dan-danas još je po cijeloj svojoj dužini (od prilike 15 m.) održano, a visoko još sada jedno 8—10 m. (vidi sliku 2.). Na zapadnom kraju receno platno tvori lakat, te prelazi u kulu, koja je u naše doba najvidniji ostatak negdašnjega Bobovca (vidi sliku 3.). Ta kula ima u zidu, što na zapad gleda, dva prozora, na gornjem dijelu polukružno sagradena. Južni pak zid, okrenut prema zaravanku, ima otvor za vrata, od kojih se gornji prag još do nas sacuvao. Širina je zida 1 m., a borovo drvo uloženo je u nj na jedno 30 cm. daleko od vanjske strane. Istocnoga zida okrnjak kule nema. Vice da je taj zid stajao povrh zidana luka, koga je više gore valjda bilo — danas mu nema traga. Na istocnoj strani gornjega grada, uporedo e grebenom, ima sad još tek po koji komad zidina. Zicevina je svud od lomljena krecnika, spojena crvenkastom veoma tvrdom maltom (varju). Donji je grad bio prostraniji. Zaravanak, na kome stoji, ima oblik pravokutnika, dužom stranicom prislonjenog uza strmicu gornjega grada. Omjere bice mu: širina jedno 25 m., dužina jedno 40 m. Ovdje se vide danas na jugo istocnome kraju ostanci zidina, što se tamo u kut sastaju; za tim na zapadnoj stranici, po srijedi njenoj komad zida, što na zapadnom obronku brda stoji, a uporedo ide s obranbenim platnom gornjega grada. Osim toga još je tu na dvorištu dbnjega grada studenac s okruglim otvorom. Za nj vele, da ga neki Turci prije jedno 30 godina iscrpaše, da traže blaga; i da tada još zatekoše njegovu podnicu, stesanu od borovine; poslije pak da ga zasuše. Danas se vidi da je pun do grla, a voda se zeleni. S koje je strane ulazak u grad bio, ne da se razabrati; ali prcem je u gornjem dijelu sa sjevera sasvim zatvoren, na jugu pak strmica zaravanka dbnjega dijela grada stoji, a na istoku je strm obronak brda — to smijemo zakljuciti da je pristup bio sa zapadne strane, gdje tece Borovica. U gornji se grad zacijelo ulazilo iz dbnjega — možda je pristup bio po ili u platnima pa istocnoj strani, koja na svaki nacin cjelinu sastavljahu, jer su gornji i dbnji grad tek dvije cesti jedne te iste tvrdave. Napokon još valja napomenuti da narod prica, da je posada grada, muževi i žene(!) — kada Turci dodoše i ublizu se utaboriše — za jednu noc na drugom kraju uvale, sprocu sjeverna platna i. kule, nasula bedem da se grad ne bi mogao ugledati. Eto što je do nas stiglo! Malo ostanaka, ali sve je drago, je spomen ponosite prošlosti. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su: Slike (Skica grada Bobovca, Kula grada Bobovca); fusnote.