Džemila Ramic-Salaji se štrecne vec na sami spomen 28. marta 1945, kada je ujutro, tramvajem, krenula po svoga brata u vojarnu na Dolac-Malti da mu javi tužnu vijest. Umrlo mu bilo dijete, pa je trebalo pobrinuti se oko ukopa. “Imala sam zar na sebi, a na Marindvoru tramvaj stade. Kroz prozor vidimo strašan prizor. Ljudi vise o krošnjama stabala... I na samu misao o tome odmah se pocnem tresti“, govori za Oslobodenje 82-godišnja Džemila. Uzbudena svjedokinja zlocina teško pronalazi rijeci. Kakvo .....