Ni jedna kovina, koju covjek vadi iz zemlje za svoje razne potrebe, nije zanimljiva kao što je olovo. Danas se svi narodi bez razlike služe njime za to, da se obrane od neprijatelja ili da na neprijatelja napanu njime, ili da pomocu olova ulove kakvu životinju i napokon da se obrane od onih životinja, koje su mu opasne. Za covjeka od olova je vrlo mala korist, a velika i vrlo velika šteta; u današnjim ratovima olovo pokosi covjeciji rod kao ništa drugo. Dakle je olovo jedna kovina, koju covjek vadi iz zemlje, da se i tobož njome posluži, a ništa ga tako ne ništi kao olovo. Makar olovo tako pogubno bilo za covjeciji rod u današnjem svijetu, ipak ono kod nas u Bosni i Hercegovini služi kao izvrstan lijek osobito protiv one bolesti, od koje i u današnjim ljekarnama nejma lijeka. Olovo je osobito dobar lijek od strave ili straha. Dogagja se, te se covjek prepane, osobito dijete kad ugleda nešto, cega nije prije vidjelo, ili ga ko god naprosto preplaši iz obijesti, što se na žalost i danas kod nas puno toga nalazi, a kad god opet upotrebljuje se ovo prepadanje za neku tobožnju potrebu, što se obicno dogagja, kad je dijete placljivo — i onda njegovi roditelji ili drugi ukucani, mjesto da utješe dijete uljudnim nacinom, straše ga i prepadaju. Lasno ti je opaziti stravu na prepadnutom celjadetu, odnosno djetetu, jer ono izgleda kao da je izišlo ispod zemlje; poblijedi kao krpa, upanu mu oci, osuši se i t. d. Prestraši li se takvo dijete i upahe li strava u njegovo mlagjahno srce, ostaje ona u njemu do groba, ako mu se u brzo ne pritece u pomoc, te se od nje ne izlijeci. Strava može prouzrokovati, da se na prepadnuto celjade može pritovariti uza nju i još kakva druga bolest. Još je zacudnije, kako mi je jedan starac pripovijedao, da može strava oživjet1 u covjeku, a kad ona oživi, eto ti onda smrti. Strava oživi u covjeku onda, kad se zanemari lijecenje prepadnutog covjeka i kad zastari. Kod nas u Bosni i Hercegovini i ako postoji taj nevaljali obicaj prepadati ljude obijesti u nas opet ima i lijekova protiv strave. Dogodi li se taki slucaj, da se je celjade prestrašilo od šta bilo, odmah ga valja voditi kakvoj ženi, koja ce mu saliti i sa tim salijevanjem dignuce s njega stravu kao da je nikad ni Bog dao nije. Od te žene ne traže se kakve osobite vještine, dosta je, da je kome otprije salijevala; u tom ioj se sastoji sva vještina. Hajde da otpocnemo, kako i na koji nacin ta žena sahjeva tomu prepadnutom celjadetu, koja ce ga spasti od te teške bolesti od strave ili straha. Najprvo ce ta žena uzeti jednu gvozdenu kašiku, koja je odregjena za salijevanje, pak ce u nju metnuti dvatri kuršuma (taneta), osobito ona, koja su kroz pušku proletjela, ili ako se takovih kuršuma ne može naci, onda se može to uciniti, ako uzme dvatri kuršuma, te ih rasplešte na kamenu; nikako se ne smiju cijeli kuršumi upotrijebiti. Dogje k vatri, te tu ona sjedne i metne kašiku i olovo na vatru. Ona povede k vatri i to prepadnuto celjade sa sobom, te ono cucne pokraj nje. Ona ujedno ponese uza se punu casu cijele vode i metne ju pokraj sebe. Pošto se olovo rastopi, onda ona uzme u desnu ruku kašiku s rastopljenim olovom, a u lijevu casu punu cijele vode, pa nadne se oboje nad glavu prestrašenom celjadetu i onda pljusne olovom iz kašike u casu. Malko sad treba da postoji olovo u caši dok se dobro ohladi. Cim se olovo ohladi u casi, odmah ga ona izvadi iz case. Gledaj sad cuda od šta se bude prestrašilo to celjade, pokazace sad olovo: h. pr. ako se bude ono prestrašilo od kakve životinje ili od kakva predmeta, olovo ce se pretvoriti u tu životinju ili u taj predmet. Obicno tu izlaze oblici onih životinja, od kojih se može covjek prestrašiti, kao: macka, miš, konj, krava, pseto i t. d. Cim žena to opazi, odmah kaže: evo prepao se je od macke i t. d. Nije dosta jedan put saliti prestrašenom celjadetu, nego treba tri puta. Prvi put ce mu saliti, kako sam gore rekao, nad glavom, drugi put nad pašom, a treci put nad nogama. Dogodi li se, da sva tri puta izigje jedan te isti oblik od jedne životinje ili od jednog predmeta, to se onda može za stalno zakljuciti, da ce mu biti to konacni lijek od strave; a ako li ne izigje za sva tri puta jedan te isti oblik, nego za dva puta, i tad je dobar znak, da ce se ono izlijeciti, ako se nakon toga obavi još jedan stanoviti posao. Treba to olovo u casi s vodom zajedno donijeti do pod kucnu strehu. Ona žena izvadi olovo iz case i pljusne vodom po kucnoj strehi, pa hvata vodu, koja se cijedi niza strehu i tako baca i hvata tu vodu do tri puta. Od treceg bacanja što uhvati vode umije njome obraz prepadnutog celjadeta i malko ga napoji. Je li svršila i taj posao, uzme iz case ono pretopljeno olovo, koje se sad zove „salitak", pa ga zavije u jednu krpu, a uza nj metne nekoliko novcica; ali mora biti broj novcica lihi, nikako ne smije biti na tako. I sad dade tu krpu i u njojzi pretopljeno olovo, zvano „salitak", kome god, da odnese na kakvu raskrsnicu t. j. ondje, gdje se putevi križaju i gdje ima svaki cas prolaznika. Kuku ti ga onom, koji se prvi sagne i uzme i razdriješi „salitak", te izvadi te novcice iz njega, jer je on s tim, kako neki kažu, primio ujedno i stravu. Drugi opet vele, da ne ce prijeci strava na onog, koji je prihvatio i razdriješio taj salitak. Kako bilo, prešla ili ne prešla strava na tog, koji je uzeo „salitak", to se za stalno zna, da je salijevanje osobiti lijek od strave, i celjade, koje se je prepalo, izlijecice se od tog straha, ako mu se salije nacinom, kako smo gore kazali. Jedino to valja istaknuti, ako se bude to celjade plaho prepalo, ili se je malo prepalo, a nije mu se sa salijevanjem ubrzo priteklo u pomoc, pa se je strava vec u njemu ukorijenila, tad nije dosta saliti mu samo, nego treba oko takovog bolesnika obaviti još jedan stanoviti i malko poteški posao — treba mu osjeci tako zvane „krasnice". Krasnice se osijecaju onim bolesnicima, koji strašno boluju od strave, u kojima je možda strava oživjela, a takovi se lasno mogu poznati, jer izgledaju na pola mrtvi.