11.06.2005
Kao da smo u onim davnim cvjetnim sedamdesetim godinama kada se pucalo na nebo, kada je ljubav bila jedina kosmicka sila koja je sve pokretala, kada je buducnost bila tako blizu, a tugu jedino izazivalo nestizanje na svako željeno mjesto, jer je sloboda bila metafora i san, a ne anarhija i destrukcija. Kao da se sva ta pozitivna energija vraca u ovo naše smutno i tjeskobno vrijeme, ali ne kao slatka obmana da je sve izmedu pobrisano, nego kao bolna nostalgija za onim što više nikada nece biti. .....