19.06.2005
Scenario za književno vece. Svi sjede. Neko se tiho nakašlje u dlan. U ocekivanju dubokih impresija o životu. Pisci sjedaju na svoja mjesta. Gledaju zamišljeno u daljinu. To su tužni i sjebani ljudi (idu li oni ikad piškiti u WC). Uzvišenost možeš osjetiti u vazduhu, koji je težak i mori. Neprijatno vam je? Naravno. Tajni smisao je i prikriven u toj nelagodi. Zašto pisci moraju biti mrtva puvala? Ne znam, to me uvijek iznova intrigira. Ima neko nepisano pravilo da ti se zaledi osmijeh na licu ka .....