Ovo, zapravo, nije nikakvo sjecanje, jer sjecanja u njenom životu nema. Ima samo taj 15. juni prije trinaest godina, u kojem je njen Goran izveden nasilu iz zgrade u kojoj je stanovao i odveden do mjesta koje ce za desetak Grbavicana uskoro postati grobnica. Nataša Cengic, njegova majka, nije se umorila od traganja za ubicom, ne samo njenog sina, ali sve više shvata, uvjerava se, da su se umorili drugi. Neki i zasitili. Za sve njih, ona "u novine" da "in memoriam", i napiše uvijek isto: Srpsko-c .....