Koji je držan u dvorani kotarskog ureda na gelnicima, podnacelnicima, muktarima i knezovima radi sabiranja norodnih umotvorina i drugih starina. Dragi moji nacelnici, podnacelnici, muktari i knezovi! Vi obicno dolazite i zakupljate se ovdje svakoga ponedjeljnika, da cujete razne oglase i naredbe, pa da ih svaki u svome podrucju narodu razglasi i rastumaci. — Vi dolazite svaki cas sa narodom u dodir, i po tom se može reci: da ste posrednici izmecu vlasti i naroda. Vi ste mecu narodom i zimi i ljeti i danju i nocu. — Vi dolazpte u kucu kako najimucnijeg tako i najsiromašnijeg seljaka, pa baš za to i obracam se evo k vama sa jednom molbom. — Naravna stvar, da sam sa dozvolom našeg g. predstojnika ovdje mecu vas došao. Dakle, dragi moji nacelnici, podnacelnici, muktari i knezovi, ja bi vas molio, da mi na ruci budete, radi sabiranja našeg narodnog blaga — naših narodnih umotvorina — a to je: pjesama, prica, poslovica, zagonetki i t. d. Toga se blaga može naci i u najsiromašnijoj kolibici. Nema izmecu vas ni jednoga, koji nije slušao pjesme uz „sedefli tamburu" — koji nije cuo, kako „gusle javorove" gude, a pjesme se iz njih razliježu. Nema mecu vama nijednog, koji nije cuo pjesama o: Musi Kesedžiji,Kraljevicu Marku, Ðerzelez Aliji, Obilicu Milošu, Licaninu Talu, Jankovicu Stojanu, Kladušcaninu Muji, Smiljanicu Iliji, Lickom Mustajbegu, Starini Novaku i t. d. Jest bogme dragi moji muktari i knezovi sve tako, ali svaki dan što naprijed idemo, sve manje pjevaca imamo — a i narod manje pjeva —, pa nam se pjesme gube i zaboravljaju, jer se opazilo, da naš narod sve to manje svome potomstvu u amanet to biser blago predaje, nego što to prije bijaše. — Malo ce te danas mladih ljudi naci, koji bi vam znali lijepijeh — starinskijeh pjesama pjevati. — Ako bi se koji i našao, to ili zna pocetak a ne zna svršetka pjesme, ili pak nešto natuca i t. d. Za to cu vas sviju, bez razlike moliti, da ako koji ima u svome selu vrijedna pjevaca, neka mi kaže za njega i neka mi ga kad vakta dobije ovamo pošalje, pa da mi pjesme pjeva a ja cu biva pisati, pa kad dosta toga saberem, onda ce to moja briga biti, kako cu vam to u ljepšem obliku povratiti, t. j. ja cu znati kuda cu ih spremiti, pa da se te pjesme u jednoj biva knjizi naštampaju, jer ce naša djecica i naše djece djeca te pjesme moci u knjizi naci. — Pa kad još nacu i ime onoga pjevaca, koji je tu pjesmu iskazao, zar mislite da im ne ce biti milo, jer ce po tome suditi, u kakvim prilikama naši i njihovi stari živiše. Znace kako su naši junaci jedan drugom u nevolji u pomoc pritjecali, izmec sebe pobratimstva sklapali i junacke megdane dijelili. — U našim narod. pjesmama se uzor karakteri uzdižu i slave, a osucuje se kukavicluk, izdajstvo i tome podobno.— Nemojte daklen biti prama ovoj mojoj molbi ravnodušni, nego gledajte da me u tome po mogucnosti potpomognete, jer ako ucinite meni, ucinili ste sebi i svojim potomcima uslugu, jer ce te im tim putem sacuvati ono, što se pocelo zaboravu davati. — Osim toga ucinicete mi veliku uslugu, ako mi budete što o starim ruševinama, kulama, pecinama i t. d. — koje se u našem kotaru nahode — kod naroda razabrali, te da mi ispricate šta narod o njima govori. Eto n. pr. Osmo Šekic nacelnik iz Kamengrada neka gleda i razabire ne bi li šta za „Kamen (i)grad“ doznao. Neka raspituje zna li iko šta o njemu pricati ili pjesmu pjevati Zna li narod pricati ko ga je gradio, i kada? i t. d. Onda podnacelnik Mile Radonic iz Tomine, neka raspituje što o „Tominoj kuli." Cuo sam i— ako je istina — da jedna žena — ma ne znam odkud je — zna pjesmu o toj kuli pjevati. Isto tako i nacelnik Rade Stupar iz Dabra, Mogao bi mi što god o „Dabarskoj pecini" od naroda dokuciti. Osim toga što cu vam ja licno blagodaran i obvezan biti, ja cu i svakoga ime zabilježiti, koji mi bude što pripovijedao i kazivao. Prije, nego što ovaj moj govor završim, upozoricu vas i preporuciti vam još nešto. — Vama je poznato, da mi u našem šeher Sarajevu imamo i naš zemaljski muzejum, koji sabire i cuva sve starine što ih mi u našoj ponosnoj Bosni nad i pod zemljom nademo. — Vi bi našemu muzejumu od velike koristi mogli biti, a evo kako: Obratite pažnju na stare grobove — kamenje — i na kojima bude kakova natpisa, šara, likova, grbova ili kakovi god biljega iz starog doba. Po crkvama razgledajte nema li kakvih starih knjiga na kojima ima što pisano. Raspitajte u ljudi, da li imaju kakvih starina pisanih, kao što su: povelje, fermani, stare ikone sa natpisima, krstova; dalje da li imaju kakovih starih topuza, oklopa i t. d. Ima li u njih starog nakita kao: prstenja, igala, toka i t. d. Recite ljudima, da starine kamene, drvene i t. d. ne uništavaju. Kažite im, da sve što od starina: sudova zemljanih ili staklenih i t. d. nadu po grobnicama, ne razbijaju no pricuvaju i vama predaju. Vi to donesite do mene a ja cu u muzejum spremiti. Lako je za ono što se vidi, ali je teško doci do onoga što se ne vidi i što se u zemlji krije. S toga vam preporucujem, da pazite na svako kretanje zemlje, te ako vas slucaj na kakovi stari biljeg ili kamen nanese, a vi mi za to javite, jer slucaj obicno donese na vidik najznamenitija otkrica. — Dosta se puta sluci, da naši ljudi prilikom oranja, kopanja i krcenja njiva naidu na koji bakren ili srebren stari novac, koji za njega nema nikakove vrijednosti, a za muzejum bi dobro došao. Za to gledajte i preporucujte ljudima i to, te kad bi koji takovi novac našao, neka ga donese k meni, da ga pregledam. Ako bi bio zlatan ili od težih srebrenih novaca a za muzejum vrijedan bude, taj ce se novac po vrijednosti i platiti. Pa i kod naših ženskih obicaj je sitni srebreni novac u kose upletati, a muški opet malo koji da u svojoj kesi ne nosi srebrenu staru paru — bericeta radi. — Na sve moguce slucajeve obratite pažnju molim vas. — Ako Bog da zdravlja, ja se nadam, da cu na današnji dan — dok se opet vidimo — dobiti makar što god od onog, o cemu sam vam do sad govorio. Neka je sretno! U Sanskom Mostu, 17. aprila 1889. Ðorde Svitlic, uc