Prije nekoliko godina u zagrebackom je Europskom domu predstavljan logoraški dnevnik Ilije Jakovljevica “Konc-logor na Savi”. Usred citanja njegove pjesme “Dan kada i šutnja boli”, testamenta buducim pjesnicima, kao podbodena ustala je gojazna ženska prilika principijelno nebrijanih nogu i zaputila se prema izlazu. Prolazeci uz zadnje redove, nagnula se preko neke slušateljice i covjeku do nje, klimajuci prema promotorima Jakovljeviceva dnevnika, prošaptala sljedece rijeci: “Rekla sam ti da smo .....