Bašcaršijske noci jula 2005. godine, pored svih drugih poluuspjelih kulturnih dogadaja, donijele su i posljednjeg panonskog mornara na obale necega što bi trebalo biti rijeka: s druge strane davno u ratu izgorjele zgrade, na parkiralištu koje jednom mjesecno postaje mjesto za publiku, ukazao se rado viden gost - Ðorde Balaševic, stari momak iz onih prošlih života, stihoklepac sa jasnim stavom i iskrenom porukom, koju smo mahom svi prisvajali kao licnu. Višak patetike i manjak cinizma Bio je to .....