Vrhovnu sud RS-a 25. juna 2009. godine odbio je kao neosnovane žalbe okružnog tužioca u Bjeljini i branioca osuđenog Samira Avdića potvrdivši presudu Okružnog suda u Bijeljini kojom je Samir Avdić osuđen na pet godina zatvora zbog navodnog ubistva Muniba Mustafića iz Srebrenice 1995. godine. U slučaju Samira Avdića potvrda presude Okružnog suda u Bijeljini, kojom je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu, pada u drugi plan s obzirom daje Avdić u međuvremenu postao krunski svjedok optužnice koje Tužilaštvo u Bijeljini predvođeno tužiocem Nabojšom Jovanovićem sprema protiv Srebreničana predvođenih ratnim komandantom Naseram Orićem za ratne zločine počinjene nad Srbima u periodu 1992. - ‘95. KO KOGA LAŽE!? Priča o Avdiću kao svjedoku Tužilaštva u Bijeljini u javnost je dospjela krajem marta kada gaje u bijeljinskom zatvoru posjetio predsjednik Saveza logoraša BiH Murat Tahirović. Tom prilikom Avdić mu je rekao da ga je u zatvoru posjetio izvjesni Lukić i predstavio mu se da dolazi iz Vlade RS-a. Nudio mu je da svjedoči u procesu protiv Orića, a da će se on postarati da mu u daljnjem postupku pred pravosuđem RS-a obezbijedi oslobađajuću presudu te vizu i avionsku kartu za SAD kako bi mogao otići u posjetu sinu. Pomoćnik ministra pravde RS-a Boško Lukić dementovao je navode Avdića izjavivši: “Ja sam njega upoznao prije godinu, kada je bio u zatvoru u Foči. Tada sam uzeo neku njegovu izjavu i proslijedio je nadležnim institucijama. Pola od tih stvari koje govori on izmišlja, sklon je insinuacijama, a sve da bi ostvario neki svoj cilj, odnosno da bi otišao u inozemstvo. Ja sam profesionalac i takve stvari ni u ludilu ne bih mogao uraditi.” Pa ipak, čovjek, koji je prema navodima Đukića, sklon izmišljanju i insinuacijama, tužiocu Nebojši Jovanoviću iz Bijeljine sasvim je prihvatljiv u ulozi svjedoka protiv Nasera Orića i 15 pripadnika Armije BiH za ratne zločine počinjene na području Srebrenice i Podrinja. Avdić nije pružena obećana “pravna pomoć” RS-a, ali je on Tužilaštvu u Bijeljini ustupio 102 stranice pisanog svjedočenja o zločinima koje su počinili pripadnici Armije BiH, na osnovu kojeg je tužioc Nebojša Jovanović od Samira Avdića dva puta uzimao izjave i to 1. i 9. decembra prošle godine. Slobodna Bosna došla je u posjed izjave Avdića date 9. decembra prošle godine na osnovu koje se Naser Orić, Zulfo Tursunović, Smajo i Mujo Mandža, Mustafa Stočević, Nurija Bajramović, Ibrahim Golubović, Vahdet Hodžić, Nezir Husić, Ibro Dudić, Fadil Dedić, Veiz Šabić, Omer i Hasan Ikanović, Hajro Mekanić i Ejub Golić terete za počinjene ratne zločine. MONSTRUOZNI ZLOČINI, ILI PLOD BOLESNE MAŠTE U svom iskazu Samir Avdić opisujući napade na sela Krnjiće, Sase, Jezero, Voljevica, Fakoviće, Bjelovac, Lozničku Rijeku, Zalazje, Podravljane, Glogovu, Kravice, Kamenicu, Magašiće..., govori o zločinima počinjenim kako nad zarobljenim srpskim vojnicima tako i nad civilima, uključujući žene i djecu. Tužilac Jovanović od Avdića je tražio da se izjasni o svakoj operaciji, na šta je Avdić u dijelu izjave rekao: “Prvo da vam kažem da u vezi svakog događaja koji sam opisao u tom pismu, a koje j'a zovem knjigom od 102 stranice, pisao sam o onome što sam lično vidio jer sam lično učestvovao u svim tim napadima i to je moj ratni dnevnik”. Dakle, u “ratnom dnevniku” Avdić, između ostalog navodi da je Naser Orić u Lozničkoj Rijeci nožem isjekao stomak jednoj trudnici, a da je isti zločin ponovio i prilikom napada na Kravicu 7. januara 1993. godine. Prilikom napada na selo Zalazje zarobljenom srpskom vojniku prvo je nožem izvadio oči nakon čega ga je preklao, a u istom napadu Zulfo Tursunović preklao je sedam zarobljenika, među kojima je bila i jedna medicinska sestra. Avdić je Tužilaštvu iz Bijeljine otkrio i postojanje do sada neotkrivene masovne grobnice u mjestu Hajvazi na putu Zvornik -Tuzla. U toj grobnici, prema izjavi Avdića, sahranjeno je šest ubijenih Srba i pet Muslimanki koje su ubijene kako ne bi svjedočile o hladnokrvnom ubistvu srpskih civila od kojih je samo jedan bio naoružan poluautomatskom puškom. U svojoj izjavi Avdić spominje i do sada nikad spomenutu srebreničku jedinicu, tzv. torbare. “Nazivali su ih torbarima zato što su na leđima nosili ruksake, a u njima taj specijalni alat za odsijecanje glava žicom”, stoji u izjavi Samira Avdića koji u svom iskazu nije poštedio ni predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, optuživši ga da je odobrio ispaljivanje minobacačkih granata koje su polovinom aprila 1993. godine usmrtile 69 muškaraca, žena i djece dok ih je oko stotinu ranjeno. Granate su pale na sportske terene u samom centru grada gdje se u tom trenutku nalazila masa ljudi spontano okupljenih da proslave vijest o skoroj demilitarizaciji Srebrenice. Prema Avdićevom iskazu, Orić je po naredbi Izetbegovića naredio Muji Mandžiću da iz minobacača 120 milimetara ispali granate na Srebrenicu kako bi se za njihovo ispaljivanje okrivili Srbi i izazvali NATO udari. Osim toga, Avdić navodi da je po naredbi Nasera Orića ubijeno između 800 i 1.200 Muslimana koji se nisu slagali sa njegovom politikom i radnjama. “To nije učinjeno odjednom, nego postepeno i na različitim mjestima. Onda bi Orić na radiju davao izjave kako su te Muslimane pobili Srbi iz zasjeda”, stoji u izjavi Avdića koji takođe navodi kako je po naredbi Nasera Orića ubijeno i osam Muslimana koji su u Srebrenicu donosili hranu iz Žepe “zato što su mu kvarili poslove na sivom tržištu u Srebrenici koje je on kontrolisao”. TEŠKE OPTUŽBE PORTIV TUŽILAŠTVA U HAAGU Samira Avdića saslušavali tužioci Haškog tribunala i Tužilaštva BiH Bijeljinskog tužioca Nebojšu Jovanovića naročito je interesovalo šta je Samiru Avdiću rekao tužilac Haškog tribunala Zdigniw Wojdyia, koji ga je posjetio u bjeljinskom zatvoru. “Taj tužilac posjetio me u zatvoru u Bijeljini negdje u oktobru 2008. Ja sam dobio adresu na koju sam poslao pismo u Haag, a tu adresu mi je dao Miodrag Stojanović zvani Kiseli. Došao je taj tužioc čije ime sam naveo i ja sam mu dao na uvid knjigu u rukopisu i kopiju. Četiri sata pričao sam mu o ovim događajima o kojima sam pričao danas vama. Saslušao me, nije ništa bilježio, a zatim mi je rekao da ja trebam da šutim o zločinima koje su nad Srbima počinili Naser Orić, Zulfo Tursunović, Smajo Mandžić, jer je to već presuđeno u Haagu, već da mu kažem ako nešto znam o zločinima koje su počinili Srbi prema Muslimanima. Čim je to rekao, ispred njega sam uzeo moju knjigu u originalu i kopiju i više nisam htio da pričam sa njim”, stoji između ostalog u izjavi Samira Avdića kojeg su, dok je ležao u zatvoru u Foči, posjetili i tužioci Tužilaštva BiH. “To je bilo polovinom maja 2008. godine i njima sam ispričao isto što i vama. Kad sam davao izjavu, zahtijevao sam da u svojstvu svjedoka razgovoru prisustvuje i Gojko Janković. Međutim, tu je bio prisutan i jedan pripadnik SIPA-e iz Žepe. Kada sam otišao u toalet, on je krenuo sa mnom i rekao mi da više ne pričam o ratnim zločinima Nasera Orića i njegove grupe. Poslije toga dobijao sam prijeteće poruke od Šabana Avdića”, tvrdi Samir Avdić. VASVIJA VIDOVIĆ , ODVJETNICA NASERA ORIĆA Taj predmet je preuzeo Sud BiH “Početkom godine, kada se moj klijent Naser Orića nalazio u pritvorskoj jedinici sarajevskog Centralnog zatvora, tužilac Okružnog suda iz Bijeljine Nebojša Jovanović dolazio je da od njega kao osumnjičenog uzme izjavu. Ja sam uložila primjedbu jer je tužilac Jovanović otvarao predmete i događaje za koje je Oriću već bilo suđeno u Haagu”, tvrdi Vasvija Vidović koja je nakon posjete Jovanovića zajedno sa kolegicom Edinom Rešidović uputila apelaciju Sudu BiH od kojeg je tražila da zbog preosjetljivosti preuzme predmet od Tužilaštva u Bijeljini. “Konačno, 23. aprila državi Sud BiH preuzeo je predmet od Tužilaštva iz Bijeljine koje više nema nikakvih ingerencija nad tim slučajem, osim što imaju pravo dostavljati nove dokaze, ukoliko ih ima”, kaže odvjetnica Vidović. HAKIJA MEHOLJIĆ, RATNI ŠEF SREBRENIČKE POLICIJE Taj dečko jednostavno nije normalan! U svom iskazu Samir Avdić Hakiju Meholjića, ratnog načelnika Policijske stanice u Srebrenici, tereti za ubistvo kapetana JNA koji je zarobljen u napadu na selo Sase izvedenom 12. jula 1992. godine. Takođe, Avdić navodi da je Meholjić iz “magnuma” ubio pet srpskih zarobljenika nakon osvajanja Jezera, te da odgovoran za stradanje srpskih zarobljenika koji su zatvarani u Policijsku stanicu Srebrenica. “To nema blage veze sa stvarnim događajima u Srebrenici. Dakle, ja sam za načelnika PS Srebrenica imenovan 26. aprila 1993. godine i spreman sam odgovarati pred bilo kojim sudom, ali zaista sam umoran od odgovaranja i komentarisanja budalaština koje izmišljaju pojedinci. Taj dečko nije normalan, preživio je pakao, sada je u zatvoru, pod pritiskom i ucjenama, i spreman je na sve samo da ga oslobode. S druge strane to njegovo svjedočenje bit će nemoguće dokazati iz prostog razloga jer je sve izmišljeno”, rekao je Hakija Meholjić komentarišući optužbe Avdića iznesene na njegov račun. SUDSKI VJEŠTACI O Samiru Avdiću Halucinacije, sumanute ideje, poremećaj percepcije Samir Avdić je jedan od četvorice Srebreničana koji su, skrivajući se nakon pada Srebrenice jula 1995., uspjeli izbjeći masovne egzekucije, a koje je policija RS-a uhapsila 1996. godine, tereteći ih za navodno ubistvo Muniba Mustafića. Kasnije je postupak protiv osuđenog Avdića vođen odvojeno.Četvorica Srebreničana, među njima i Samir Avdić, su 1997. razmijenjeni na temelju dogovora ondašnjih vlasti, pa je on u međuvremenu boravio u SAD-u. Međutim, MUP RS-a raspisao je potjernicu na osnovu koje je izručen 2007. godine. Prema nalazu sudskog vještaka, Samir Avdić pati od akutnog stresa što može biti povezano sa akutnim i prolaznim psihotičnim poremećajem kod kojeg postoje jasne halucinacije, sumanute ideje ili poremećaj percepcije. Međutim, Vrhovni sud RS-a nije uzeo u razmatranje nalaze sudskih vještaka, niti izjave novih svjedoka kada je potvrdio presudu Okružnog suda u Bijeljini kojom je Samir Avdić osuđen na pet godina zatvora.