Posljednjih smo petnaestak godina zatvarani u svoje lokalne sredine neosjetno i nesvjesno postajali ograniceni caršijskim okvirima. Svjesni koliko je to protivno ljudskoj prirodi, postajemo kad nas prene prijateljski ispružena ruka iz grada za koji, u prvi mah, nismo ni znali gdje se tacno nalazi. Prvi kontakt sa Medžidom Fakicem je bio kroz par srdacnih recenica, kao da se dugo znamo i, naravno, slike koje uvijek tako mnogo znaju kazivati. I tako smo eto stekli novog prijatelja koji je uložio .....