* Pjesme. Spjevala Marija Kumicic (Enjuškinja). Zagreb 1903. Komisijonalna naklada L. Hartmana (Mj. Kugli). Cijena? Knjigu kiti lice, koje ko smišljeno pristaje u porodicni krug, pod veliku lampu nad stolom, oko kojeg su se okupila djecica. Pod slikom je potpis do pošljednje crtice uredan, malne kaligrafican. Taj lik i potpis sami sobom jasan su predgovor ovoj zbirci mnogo bolji nego što je ono par redaka nakladnicke knjižare, kad nas je pošla uvjeravati o tim pjesmama: "ali, mislim, niko pravedan ne ce tvrditi, da nisu razumljive" (!) Pjesme gospogje Kumicicke zaista su na prvi mah i bez te naivne primjedbe, razumljive; one su izravne i jasne ko i njeziu otvoreni pogled na portretu, te se dadu citati s kraja na kraj i pored sve cednosti motiva, tihe dikcije i sregjenog temperamenta jedne dobre gospogje, pace pri citanju mogu da . izva be onaj razblaženi pokret lica, kad osjetimo kraj nas srce, koje vjeruje i ljubi, ko u nekim starim, dobrim vremenima. Obzorje koje nam otvara njena poezija, mi smo, istina, vec vidjeli i mjerili; to je jedna "zaostala suzica", cije su družice vec davno otekle u more, nu ova nas suzica dira i mi želimo narocito njezinomu spolu mnogo takih ukrasnih madeža na licu. Lijepo je rekla gospogja Kumicicka: (…) U tome je sve njezino: narod joj je prošireni dom, dom je njezin sažet narod, a preko toga razapela je svoja nebesa, nakitila ih, da budu što ljepša kutija njenim draguljima, kako to vec umije ženska ruka. I pod tim nebom, koje prima boju od amaneta, što ih je poda nj zatvorila, šapcu glasovi pjesmi, cedu i mužu, otadžbini, djevojackoj sobici, moru, uspomeni dra Ante Starcevica i sjeni Tomislava, suncu i cvijecu, a o svem tome prica ona svojim ružam milim (…) Pustismo knjižicu iz ruke s uvjerenjem, da se pjesme gospogje Kumicicke mogu mirne duše preporuciti publici, u prvom pak redu spoju, megj kojim se ova zaslužl)a gospogja vidno istice. * Ceško-hrvatska slovnica s citankom i s ceško-hrvatskim diferencijalnim rjecnikom. Drugo preragjeno i popunjeno izdanje. Napisao Stjepan Radic. Ovo je jedno izmegju onakijeh djela, o kojima se može jedino reci: Kupite ga! Komu je ono od potrebe, taj ne ce zaista požaliti, što ga je odabrao. A da je od potrebe, to megju nama Slavenima nije istom nužno dokazivati. U ostalom rjecito zbori o svem tome cinjenica, da se je god. 1896. prva naklada ovoga djela od 2000 komada brzo rasprodala. Ovo drugo izdanje pisac je znatno preradio i popunio, a i citanku je u drugom dijelu sasvijem promijenio. Ukratko, mi ne poznamo prakticnije slovnice u Ilas; svagdje, u svakom pravilu vidite covjeka, koji pozna svoj predmet do u najtanje žilice i koji je da tako reknemo svoju gramatiku pisao s osjecajem, da vrši ko Slaven dobro djelo megju bracom. Cijena je knjizi s poštarinom K 1.20 h, a dobiva se u Dionickoj knjižari u Zagrebu. * A. Aškerc. Balade in romance. Drugi pregledani natisk. V Ljubljani. 19. pl. Kleinmayr & Fed. Bamberg. 1903. 8°,156 str. Cijena 2 K; u elegantnom uvezu 4 K. Antun Aškerc, rogjftn u Globokom, selu župe St. Margarite kod Celja u Štajerskoj, g. 1856., umirovljeni svecenik, a sada arhivar gradskog poglavarstva u Ljubljani, jeste jako markantna pjesnicka licnost pretežno epske naravi. Neosporno se može ustvrditi, da je najbolji slovenski epik. On zna što hoce, odabravši svoj smjer u poeziji, kojim ide bez obzira na lijevo i desno. Vodi ga jedino istina: (…) Dici ga velik prirodni pjesnicki dar, uz to je svaka njegova pjesma dokaz, kako je pomnjivo proucio sva formalna sredstva, koja su nužna pravomu pjesniku: jezik, slog, pjesnicki oblik, pjesnicke umotvore najboljih pjesnika prvih kulturnih naroda i t. d. Za svoje pjesnicko zvanje spremao se je ozbiljno i ustrajno, s toga su vec prvi njegžovi pjesnicki proizvodi pobudili opcenito zanimanje. Njegove pjesme odaju ocite znakove umotvora. U mnogih pjesnika naci cete pjesama; gdje je ocevidno, da je pjesnik stihu pridodavao stih, kitici kiticu, dok mu se nije pricinilo, da je broj stihova ili kitica dovoljan. Iz tako stvorene pjesme slobodno izostavljaš pojedine stihove, pace i cijele kitice, možeš pace kitice megju sobom izmijeniti, možeš i nove pridodati, a da se dojam pjesme i njezina estetska vrijednost ne promijene. Kadšto ceš ovu potonju cak i uvecati, ako pjesmu skratiš! Kušaj to u Aškercevim pjesmama i uvjericeš se, da nema u njima suvišnih stihova i da ne podnose nikakva popunjivanja. Svaka znatna promjena bila bi njegovoj p.iesmi na štetu. Kad si stao citati pjesmu, ni ne slutiš, kako ce se svršiti, pa ako držiš, da si pogodio pjesnikovu misao, osvjedociceš se, da si se prevario, a ujedno priznaceš, da te je pjesnik ugodno iznenadio. Svaka pojedina Aškerceva pjesma je dobro promišljen, po nacrtu stvoren umotvor; pjesnik je svoj umotvor zamislio i modeli rao i kad je tako bio u mislima gotov, kad su bile sve njegove cesti megju sobom i sa cjelinom u skladu, kad su bile konture pojedinih dijelova i kontura cjeline pjesniku jasne, onda je uzeo pero, te umotvor plasticno prenio iz svoje glave na bijeli papir, da gža i drugi vide, da i u drugima pobudi one misli i cuvstva, koja su se iskristalizovala iz šarene mješavine njegovih duševnih stanja po zakonima vjecne ljepote. Moguce je, da je tu i tamo popravio kakvu sitnicu, kakvu boju više istaknuo, gdješta hrapava izgladio i t. d., nu u glavnome bio je njegov umotvor gotov, prije nego je sio za pisaci sto. Njegove su pjesme s toga jedinstvene idotjerane. Aškerc je veoma nadaren pjesnik, te ima živahnu fantaziju, ali svoju fantaziju umije on i krotiti; njegova se fantazija pokorava trijeznomu razumu, te ne dš)lazi s njime u sukob. S toga su sve njegove misli i cuvstva jasna i prozirna. Citatelj ne treba da pogžagja smisao pjesme; odmah vidi, šta je pjesnik htio da kaže i zahvalan mu je na tome, što je kazao. Ne cemo tvrditi, da je sve realna istina, što nam pjesnik iznosi, ali bar je moguce ili je vjerojatno i ne možemo mu prigovoriti. U tom smislu vrstamo Aškerca u realiste. Iz toga pak ne slijedi, da u Aškercevim p