Emerik Blum je živio samo 73 godine, ali njegovo djelo je toliko da se ne bi moglo smjestiti ni u život koji je trajao dvjesto godina. Sve je manje ljudi koji znaju ko je bio inženjer Emerik Blum, jedan od najznačajnijih Sarajlija u istoriji ovog rada, čovjek koji je stvorio Energoinvest, firmu po kojoj nas je svijet prepoznao i koja još mnoga vrata otvara. Ovaj najveći bosanski brend svih vremena je pravio čuda na svim kontinentima. To je bila firma koja je stipendirala i zapošljavala hiljade inženjera, pravnika, ekonomista, tehničara. Emerik Blum je rođen 1911. godine, u skromnoj jevrejskoj porodici u Sarajevu. Umro je u svom rodnom gradu. U vrijeme najvećeg procvata Sarajeva Emerik Blum je bio gradonačelnik grada od 1981. do 1983. godine. Emerik Blum je umro krajem juna 1984. godine nakon što je završio svoje posljednje poslove u odboru za organizaciju 14. zimskih olimpijskih igara u Sarajevu čijem organizovanju je dao nemjerljiv doprinos. Kada se govori o životu Emerika Bluma, o njemu govore samo djela, politički se nije eksponirao, a privatni život je držao daleko od očiju javnosti. Fakultet elektrotehnike je završio u Pragu gdje su se školovali mnogi istaknuti inženjeri koji su se vratili u Bosnu i učestvovali u njenoj izgradnji. Blum je o sebi govorio malo, rijetko je davao izjave za javnost i samo rijetki novinari mogu se pohvaliti da su dobili intervju od njega. Ali i pored toga, neke stvari iz njegove biografije, ma koliko ih ne spominjao ostaju nezaobilazne. Oskar Danon, Vojo Dimitrijević, Jahiel Finci i Ana Rajs su osnovali Collegium Artisticum ali vrlo brzo ova kultna institucija okupit će oko sebe značajne, mlade umjetnike (Ismet Mujezinović, Daniel Ozmo, Mate Baylon, Emanuel Samanek, Ubavka Milanković, Jelena Kešeljević, Milutin Jasnić, Matusja Blum i mnogi, mnogi drugi), ali i druge mlade i školovane ljude, koji će ostaviti traga u aktivnostima Collegiuma (Emerik Blum, Nenad Radošević, Risto Besarović, Salom Suica... ) BIJEG IZ ZLOGLASNOG JASENOVCA Odmah na početku rata već 1941. godine Emerik Blum je odveden u ustaški logor Jasenovac, gdje je kao zatvorenik a i diplomirani inženjer održavao električnu centralu. Ono što je Emerika Bluma izdvojilo iz mase nepravedno zatvorenih i mučenih ljudi u logorima širom Evrope i što mu je obezbijedilo mjesto u istoriji, ali i ukazal o o kakvoj se ličnosti radi, jeste činjenica da je 1944. godine pokazao svoju neustrašivu sposobnost organizuj ući uspješan bijeg iz tog logora užasa. Poslije Drugog svjetskog rata bio je načelnik u ministarstvu industrije i rudarstva u Bosni i Hercegovini, generalni inženjer generalne direkcije savezne elektroprivrede, generalni direktor direkcij e za elektroprivredu vlade FNRJ, pomoćnik ministara Elektroprivrede, predsjednik komiteta za Elektroprivredu, itd. Ipak njegova blistava karij era počinje 1951. godine rješenjem vlade kojim se osniva preduzeće Elektroprojekt od kojeg nekoliko godina kasnije nastaje gigant Energoinvest. Sve hidroelektrane su projektova-ne u biroima Elektroprojekta Energoinvesta: to su tri energetska sistema na: Neretvi, Vrbasu i Trebišnjici (HE Jablanica, Rama, Jajce I i II, Dubrovnik) a poslije i sve druge. Treba istaći izgradnju velike kupol-ne brane na Grančarevu od 183 metra, pa betonska brana na Neretvi od 85 metara - sa svjetskim afirmacijama. Tako je i termobiro projektovao i izvodio radove i nadzor nad najvećim termoelektranama u BiH. Prva od njih je Kakanj, a zatim TE Tuzla, Rtanj, pa u Indiji termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, u Indoneziji: TE Makasar, Pal embang i Medan. Zaposlenici biroa za dalekovode su projektovali i izgradili desetine hiljade kilometara dalekovoda od 10 kilovolta do najvećih od 400 kilovolta. Zahvaljuj ući poslovnoj sposobnosti Emerika Bluma, ova kompanija postaje pravi boom ili kako su je Sarajlije od milja prozvale blum. Energoinvestovi stručnjaci u narednim decenijama grade širom Jugoslavije i svijeta od hidroelektrana, termoelektrana, hiljada kilometara dalekovoda do utičnica. Energoinvestovi dalekovodi i danas snabdijevaju električnom energijom zemlje širom svijeta kao što su Libija, Egipat, Etiopija, Zambija, Kenija, Sudan, Irak, Iran, Indonezija i mnoge druge. Stotine trafostanica svih napona proizvedenih u Jugoslaviji neumorno rade u svijetu. DALEKOVODI KROZ AMERIKU Energoinvest je u Jugoslaviji izgradio prvi dalekovod (Jajce - Zagreb 220kV) a njegovi inženjeri su nedugo nakon toga izgradili jednu od najvećih visokonaponskih linija od 500kV dugu 450 km u Americi koja je prolazil a kroz tri američke države (Arizonu, Utah i Nevadu). Dok je sve to radio i "uvezivao" poslove po svijetu, napravio je još par "malih" poteza u Jugoslaviji kao što su: ogromni aluminijski kombinat u Mostaru, tvornica glinice u Zvorniku, tvornica elektrolize, TAT na Ilidži u Sarajevu, elektrotvornica u Lukavici u Sarajevu te tvornice u Doboju, Crnuču u Sloveniji, Tešnju, Višegradu, Prištini, Tuzli i tako dalje. Sve ove tvornice su godišnje zarađivale stotine miliona dolara na svjetskom tržištu, a kako je jugoslavensko tržište poslalo premalo za ovakvog giganta, inženjer Emerik Blum otvara 20 predstavništava sektora izvoza, da bi se kasnije taj broj stalno povećavao. Energoinvest je izvozio od Meksika, Amerike, Rusije, arapskih zemalja, kako Bliskog pa tako i do Dalekog istoka. Izvozio je sve od trafostanica, termoelektrana, dalekovoda, serijske opreme, atomskih separa-tora. Emerik Blum je bio alhemičar koji je prirodne i intelektualne resurse nerazvijene Jugoslavije pretvarao svojim vizijama u čisto zlato. Dok je zemlja otklanjala ratne rane i dok su još najznačajniji privrednici bile male zanatlije i zanatske radionice, ovaj vizionar je 1954. godine i stvorio Laboratoriju za zavarivanje i defektoskopiju u sklopu koje je formirano društvo za zavarivanje u Bosni i Hercegovini i škola zavarivanja priznata od jugoslavenskog LOYD-a, registra brodova, germanskog LOYD-a i koj a će uskoro postati i redovni član Međunarodnog instituta za zavarivanje u Parizu. Uporedo i sa istom strašću Blum je investirao mnogo u novi stručni kadar, koji je Jugoslavij i trebao i po čemu su inženjeri sa naših prostora i danas poznati. Samo u 1968/1969. godini Energoinvest je stipendirao 1.200 studenata, mašinskih, elektro, građevinskih i ostalih fakulteta, a taj broj se povećao do 3.000 stipendija godišnje što je veliki broj za jednu kompaniju. Sigurno znate Moniku Seleš? Zahvaljujući stipendijama Energolnvesta ona je postala jedna od najboljih svjetskih teniserki tog vremena. MEĐUNARODNA SARADNJA Uz takve reference, nije bilo ni čudo što je godišnje Energoinvest posjećivalo između 30 i 40 visokih privrednih delegacija iz cijelog svijeta. Svojim vezama Emerik Blum je obezbijedio da tadašnji iranski car Reza Pahlavi 1966. godine posjeti Sarajevo, a odmah poslije toga odlučio je da otvori predstavništvo Ei u Teheranu. Predsjednik vlade Poljske Pjotr Jarošević došao je u Sarajevo, a zahvaljujući vještim potezima Emerika Bluma Poljska je potpisala ugovor o kupovini 1,2 miliona tona glinice, vrijedan 200 miliona dolara sa isporukama od 1976. do 1985. godine. Energoinvest je imao posebnu saradnju sa francuskom firmom Peshine i predsjednikom kompanije Pjer Zuvenom. Zahvaljujući uspješnom povezivanju sa elektrofirmama iz Francuske, Emerik Blum je odlikovan Legijom viteza časti Francuske 1974. godine. Emerik Blum uspostavlja odlične veze sa sovjetskim rukovodiocima za vrijeme posjeta Sarajevu i Moskvi. To su premijer Aleksej Kosigin, potpredsjednik vlade SSSR-a Arhipov, a s predsjednikom moskovskog Atomenergoeksporta Blum potpisuje ugovor o isporuci opreme za atomske centrale u Rusiji. U međuvremenu uspostavlja odlične lične veze sa Robertom Maknamarom, predsjednikom Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Sa Charlesom Showom, rukovodiocem američke konsultantske firme McKensey, Blum je uspostavio poslovni odnos koji je pomogao Energoinvestu da napravi novu organizaciju u preduzeću. McKensy je bio konsultant Energoinvesta od 1970. do 1992. godine. Charles Show je priznao da je u ovom tridesetogodišnjem radu naučio više od Bluma nego od mnogih direktora koju su rukovodili svjetskim korporacijama. Iako izgleda potpuno nevjerovatno, ali odluka koj a svjedoči o vizionarstvu Emerika Bluma je uvođenje mašinske obrade podataka sa digitalnim računarom GAMINA 30 i analogni računar PACE 231 koji je u to vrijeme bio pravo čudo. Možete li vjerovati to je bilo daleke 1964. godine, i bio je prvi računar u Jugoslaviji. Pred početak rala 1991. godine Energoinvest je ostvarivao izvoz od 700 miliona dolara. Energoinvest se u ratu i poslije rata polako raspadao. Zahvaljujući nebrizi, a možda najvećim djelom neznanju i nesposobnosti gigant je bačen na noge, ali tako veličanstveno djelo niko nije mogao da uništi. Nije jednostavno danas, toliko godina poslije njegove smrti, govoriti o Emeriku Blumu, njegovom vremenu i stvaralačkom radu. Blum je najveći dio svoje velike energije potrošio stvarajući Energoinvest. Od okupljanja šačice inženjera u Cemaluši, koja je u ranim pedesetim započela projekt zvan Energoinvest, pa do stvaranja velikog evropskog poduzeća bio je dug i težak put. Ipak, Blum je kad je izabran za predsjednika Skupštine grada uspješno obavio i taj zadatak. EFIKASNI GRADONAČELNIK Grad se užurbano pripremao za Olimpijadu, gradio se veliki broj različitih objekata, entuzijazam je frcao na sve strane, a to je bio ambijent u kojem je Blum najbolje funkcionisao. Grad ga je iznenadio svojom organizacijom i načinom rada. Blumova efikasnost i tadašnja samoupravno-administrativna infrastruktura sastavljena od ogromne administracije odmah su se sudarile. Doskočio takvoj samoupravnoj zavrzlami. Opet na samoupravan način. Formirao je predsjedništvo Grada od 7 članova, koje je operativno odlučivalo o svim bitnim pitanjima. Blum se odmah svom snagom uključio u rješavanje gradskih problema. Pripreme za Olimpijadu su odnosile najviše snage, a tu su bili i drugi projekti, a naročito gradski saobraćaj, osiguravanje pitke vode, zaštita okoline, razvoj školstva, zdravstva i mnogi drugi. Blum je, po dolasku u Grad, pokrenuo akciju da se ugrađuju kalorimetri, spravice koje se prikače za radijator i pokazuju utrošak toplote po svakom stanu. Na taj bi se način mjerila potrošena toplota i racionalizirala potrošnja energije. Takvo nešto nije nigdje prakticirano u Jugoslaviji, sada to primjenjuju mnogi gradovi ali ne i BiH gdje je ideja nastala. „Fakultet je naša najvažnija fabrika" je izreka koja pokazuje koliko je razumio što budućnost donosi. I ovo bi mogla biti jedna od poveznica sa današnjim vremenima. Samo znanje i znanost može povući suvremenu Bosnu i Hercegovinu sa sadašnjih niskih razina prema dinamičnijem razvoju. Ovo podsjećanje na tog vanserijskog čovjeka je kap u moru. Možda će ovom podsjećanju doprinijeti i to da ga je ugledni Financial Times opisao kao "oličenje socijalističke sposobnosti" a on je sebe vidio samo kao "glasnogovornika odličnih Energoinvestovih poslovnih rezultata i velike ekspanzije". Ili kada ga je američki magazin Newsweek još davne 1972. godine opisao kao "crvenog kapitalistu" koji je komotno mogao biti predsjednik Siemensa ili Hitachia i imati platu stotine hiljada dolara za razliku od 370 hiljada koliko je imao u Energoinvestu. oće li se sadašnje ptice grabljivice postidjeti pred ovim patriotom, antifašistom koji je vodeći najuspješniju jugoslovensku firmu obrazovao i zapošljavao hiljade ljudi, koji je otvorio Jugoslaviju svijetu i svijet Jugoslaviji. Njegova žena Matusja Blum je bila profesor na sarajevskoj Muzičkoj akademiji i također pridonosila obrazovanju kadrova u našoj zemlji, sin Pavle krenuo je stazama oca inženjera elektrotehnike ali to je iako najdragocjeniji dio Blumovog života bilo daleko od javnosti.