Pijanstvo, ova najnesrecnija strast i bolest ljudska, tako se po svim narorodima pa i po našem, rasprostrla i ukorjenila, da' je svjet u vrlo težak podožaj bacila, iz koga ga ništa otrgnuti nemože osim jedina. tvrda i postojana volja i rješitost, da se te nesrecne strasti jednom za svagda odrecemo, i da našu omladinu ucimo, da je se cuva i izbjegava kao ognja živa, ognja koi tjelo i dušu paklenim željom ispunjava i nas materijalno, moralno i fizicno upropapšcuje; materijalno, jer nas na lenjost i nerad, i na nemilicno trošenje vec zaradenog blaga navodi; moralno:jer nas lijanstio sramoti i do skota ponižava u ocima boljeg svjeta, oduzima nam poštovanje bližnjeg, samouvaženje, pouzdalje u sama sebe, lišava nas moci djelanja i rasudenja i oduzima nam poštovanje i poslušnost naših mladih, a uklanja nas s onog mjesta u društvu, koje bi po pravu našeg rodenja i djelanja mogli zauzimati; oslabljava dušu i cuvstva zatupljuje i ranom, vrlo ranom nas grobu vodi, na žalost i propast naših milih, za koje brinuti se nalaže nam zakon Božiji, prirodni i ljudski. Pijanstvo je temelj najveceg broja naših bolesti, a ono je samo najveca naša bolest; ono nam krati život i oduzima mu pecat više, plemenitije vrednosti. Starešine, sveštenici, ucitelji naroda, roditelji i domacini vama govorimo, vas molimo, necutite! vaše je opredjelenje plemenito; vaš je zadatak sveti; govorite narodu, ucite celjad i djecu vašu! — Kazujte jim.,neprestano, trudite se neumorno; nemojte da vam se dosadi: pijanstvo je bolest, pijanac je bolesnik, a sa bolesnikom moramo imati strpljenja! — Kazujte mu da pijanstvo postavlja strasti u takovu djelatelnost, koja dreši religijoane eveze u našoj duši, i nezadržno nas baca na stazu bezkrajnih zabuna, Iskušenja se neprekidno umnožavaju i pjanac, nemoguci sa samim sobom vladati, nije takode u stanju ni svoje misli i djela da mjeri. Naklonost k pijanstvu najpre se pojavljuje kao kakva ljepa, dražesna djevica, koja nam kondir s otrovom pruža; covek pije i ozbiljnost života odbjegava od njega sa dobrim njegovim denijem. — Bezstidnost . . . gnjev . . . ubijstvo . . .to su dusi koi mjesto dobrog denija nad nama vladu preduzmu. Pijanstvo je prva izvorna žica, od koje se pocinje istorija svetskih zlocinstva. Izmedu sto zlocinaca, teško ce se pet naci, kojih zlo djelo nije sljedstvo predhodeceg pijanstva. Sve vecma pojavljujuce se ubožestvo proizlazi iz istog uzroka. Ista caša," koja je isprva bila izvor tolikih lažljivih naslada i radosti, postaje naposljedku bezdana propast, u koju se naša moralna važnost i naše ekonomicno blagostanje stropoštavaju. Koliko biviše na svjetu bilo cesnih, bogatih ljudi, da nejma nesrecnog pijanstva! U cašu staju, istina, samo nekoliko kaplji, ali te kaplje postaju vremenom potop grjehova. Pijanstvom se razorava svaka životna moc, djelatelnost opada, vjera u samog sebe izcezava, zbog tuposti i klonudosti postaju nam naše dužnosti dosadne pa ih i prenebregavamo, a medutim ne samo našu sobstvenu srecu, nego i srecu domaceg života i svo domace blagostanje podkopavamo i rušimo, — dok naposljedku, prije ili poslje, krvavi udar ili kakav drugi nesrecni dogodaj, svoj bjedi kraj ucini. Koliko je pijenje ostalog pica škodljivo, ukoliko se prekomjerno pije, toliko neizmjerno višeubitocno je pijenje rakije, ovog narodnjeg otrova. Uživanjem rakije spaljuje se moralna vrednost coveka sve više, dok se sasvim neuništi. Covek, ovo najkrasnije i najdivnije stvorenje Božije, sprema rakijom sebi skotsko poniženje, ono poniženje, od kog se prijatelj covještva grozi. Ali nepati samo onaj, koji u nesrecnoj rakiji svoju usladu traži, nego i ostali trezni, jer njine potrebe života poskupljuju, narocito pecivom rakije od žita, jer se mnoge, mnoge hiljade tovara žita na godinu upotrebo na pecivo rakije, a time se radinoj klasi otešcava nabavka leba za njenu celjad, niti joj dostiže dnevna nadnica zbog skupoce rane, pa s toga nije u stanju da sebi i svoima pristojno odjelo nabavi. Pak šta je sljedstvo toga? Sirotinja, ubožestvo sa svom svojom bjedom stupa mu pred vrata doma, i onda je obrtna tocka njegovog života nastala; jer sa nuždom ide zajedno i iskušatelj, pa kad ovo dvoje budu njegovi pratioci, onda je njegovo osjecanje cesti prošlo. On pocne život i sudbinu svoju sasvim drugcije smatrati nego pre, onda pocne misliti da je slobodno na svaki nacin da svoju srecu traži; a baš to naprotiv biva njegova nesreca. Napoeljedku se time broj zlocinaca tako umnoži, da su države prinudene svoje tamnice rasprostranjavati i umnožavati, da bi mjesta nacinile za ova mnoga nesrecna stvorenja, koja su se samo nesrecnom rakijom upropastila. Samu smrt pijanca smatra svet sa gnušanjem ili ladnokrvno, dok i najmanjeg siromaška, ako je bio dobar, pri smrti žali i spomen mu poštuje.