Prica koju vam želim pripovijedati dešava se sredinom osamdesetih godina. Tito je mrtav, ali mi živimo kao da toga nismo svjesni. Citava zemlja nada se najboljem dok u redovima ceka šecer, kafu i hljeb. U mracnim salonima beogradskih "disidentskih" zvijezda prave se zlokobni planovi o ratovima, crtaju se buduce granice. Krv ce uskoro poteci, plamen ce suknuti, kao osloboden iz Pakla. Mi o tome ne znamo ništa. Umorni smo od kolektivnog Predsjedništva, nadamo se novom lideru. Uskoro, on ce doista .....