"Sjedio sam, sine, u celiji - eh, baš tako k'o ti sad, i k'o što su nekoc Turci; sjedio sam deset dana, pomak'o se nisam, zagled'o malo onaj patos, malo svoje ruke, i skontam peti dan kako su mi ruke tvrde i deblje od patosa samog. Rad ih, sinko, ucini takvima. I zapitah se tada: cemu ti je to vrijedilo, Azize, kad tim rukama ni kcer svoju u školu nisi mogao dati, pa sad sjediš tu, k'o Turcin, na hladnom patosu? Opet ti je taj patos ruke nadjacao, pa da su ne znam kol'ko tvrdije od njega", prisj .....