U kotaru cazinjskome, po prilici tri sata daleko od Bihaća na sjevernoj strani, u pitomoj ostrožačkoj ravnici, na lijevoj obali rijeke Une, na jednom uzvišenom obronku leži jedan gradić, koji se zove Ostrožac. Zidovi toga grada i danas su cjelokupni tako, da nema u Bosni možda ni jednoga starinskoga grada, koji je manje oštećen i kroz dugo vrijeme neporušen ostao, kao što je grad ostrožački. Sada u Ostrošcu žive sami muhamedanci a okolo cijeloga gradića leže pravoslavna sela, koja su kao čoporovi tamo amo po malim i niskim brdašcima i plodonosnim poljima razmještena. Kažu da je taj grad zidao nekakav Ostoja još u vrijeme kraljeva bosanskih. U kome je vijeku to bilo ne zna se. — O tome Ostoji pripovijedaju, da je bio vojvoda u nekoga kralja i da ga je taj kralj volio i ljubio nada sve vojvode svoje. — Kud je god kralj išao iv vojvoda je Ostoja s njim i bio mu prvi uz koljeno. Često je ratovao protiv neprijatelja kraljevih hrabro, no poslije poče raditi tajno o glavi kraljevoj, misleći mu prijesto oduzeti i sam na njega sjesti. No on je to tako vješto sakriti umio, da se na nj niko sjedao nije, da radi o prevratu svoje otadžbine, Ali poslije čudnovatim načinom dozna se njegova rgjava i izdajnička namjera ovako: Vojvoda taj imagjaše jednoga slugu, koji bješe vjeran i odan kralju. Taj sluga čuje jedan put vojvodu svoga, kada je ovaj spavao, gdje govori u snu sve ono, što je na javi učiniti mislio, — čuje izdajničke planove vojvodine, sa kojima je naumio kralja smaknuti. Sluga odmah otide kralju i ispriča šta je čuo, ali kralj ne povjerova slugi odmah, nego se namisli sam o tom uvjeriti. Više puta odlazaše on sa slugom tajno, gdje je vojvoda spavao. I na njegovo čudo čuje jedan put, sve ono što mu je sluga kazivao. Sjutradan dozove kralj vojvodu i pripovjedivši mu sve, upita ga, je li istina, da je namislio učiniti ono što je govorio. Vojvoda ne imajući kud otkri tajnu i rgjavu namjeru svoju. Dobri kralj ne htjede mu opet glave uzeti, nego ga proćera iz dvora u neke puste šume t. j. u današnji predjeo oko grada Ostrošca, da krči i obdjelava tamošnje lugove. Pri rastanku reče mu kralj: „Kad ona zemlja bude pitoma, onda ćeš se i ti kod mene pripitomiti, nevjerniče!" Vojvoda se sa svojim društvom nastani tamo i počne onu zemlju dovoditi u red. Dan i noć radio je neumorno, da rasčisti divlje planine i tvrde stijene, koje se tamo u velikoj množini onda nalazahu. Od silni stijena počne vojvoda zidati grad a silnu goru upotrebi za pravljenje kreča. Zato se može i danas čuti u narodu, da je onda sva krajina preko rijeke Une sa drvima bitisala, pa da ni sada nemaju što naložiti. Kroz nekoliko godina rasčisti on današnji predjeo oko grada Ostrošca i ozida tu grad, kakvoga ne bješe onda u cijeloj Bosni. Čuvši to kralj otide sam da se uvjeri, pa videći sve šta je vojvoda učinio povrati ga sebi u dvor, a poslije dadne mu grad Ostrožac, te je u njemu kao namjesnik kraljev vladao. Da li je taj vojvoda onaj Ostoja, koji se u historiji kao vladar u Bosni spominje ne zna se. Ali samo narodno pripvijedanje mora nešto značiti.