Suze svoje žene i krv svoje djece. »Zdravlјe«. Piće je najveće zlo, koje nas najviše upropašćuje. Čim dijete dođe na svijet, zadoji ga mati, koja pije mnogo rakje. Krsti li se, ili se vjenčava, sahranjuje li se, ili se slavi krsna slava, uobičajilo se piće, koje opija. U tome se tako daleko ide, da se misli, kako se ne može ni crkvi na zborove ili crkvene slave bez rakije. Ako se sve ne izopija i malo i veliko i mlado i staro, govori se, da nije veselo. U piću se posvađaju psuju i tuku, čine razne bezobrazluke, gdje se tijelo truje, a duša griješi i gubi; tako srde Boga, kome su se došli moliti. Dođe li sajamni ili pazarni dan u obližnjim varošima, pođe na pazar i onaj, ko ima posla i onaj, koji nema. Proda što od stoke ili žita, pa trči ko bez duše u mehanu. Tu pije, psuje, pjeva, svađa se i kasno u veče ide kući posrćući, a djeca mu se rugaju i smiju. Gde je mehana u selu, tu se pije i svecem i radnim danom. Kako ga još mati zadojila sa pićem, prešlo mu u krv i postala navika, da redovno ide u mehane. U piću otruje krv svoju i porod dolazi tanke krvi, blijed i slabunjav; takva djeca obično umiru u prvim godinama, jer im njihov rođeni otac popio krv u piću. Žena koja je ostala kod kuće bez oke žita sa gladnom djecom lije suze, koje poput kaplјica otrova padaju u čašu pijanice. Žena plače, a djeca, i onako slabe krvi, nemaju dobre hrane, jer pijanica potroši sve u piću. Kad dođe pijan kući, počne psovke i svađanje, a često i tuča. Pa i oni, koji su otišli u daleki svijet, da zarade koru hlјeba ženi i djeci, prvu zaradu troše na piće, a kod kuće sve zaboravlјaju. Vrijeme je, da se odučavamo piti a osobito da djecu ne učimo za rana, jer će nam taj najgori otrov pomiješan sa suzama žene i sa krvlјu djece ne samo donijeti sirotinju i bijedu, nego će ugasiti krsnu svijeću, zatrati i iskopati kolјeno.