Odkako je ljudi na svijetu, toilo je a i bit će uvijek bolesti, jer na ovoj zemlji nema, niti može biti potpunog zdravlja. Ipak se mnoge bolesti mogu ili posve spriječiti ili smanjiti na najmanju mjeru. To vrijedi osobito za zarazne boiesti. One nastaju od klica, koje mi okom ne vidimo, a prenose ih ljudi, jedan čovjek na drugog, ili ih prenose životinje na čovjeka. Za gubu su odavna ljudi znali, da je prelazna bolest, pa su već stari narodi gubavce odvajali od zdravih. Međutim za mnoge druge zarazne bolesti nijesu držali, da su prelazne i opasne za zdravog, a niti je bilo poznato kako se te bolesti šire. Danas znamo za svaku zaraznu bolest, kako ona nastaje i kako se širi, a poznavajući to možemo se od nje i čuvati. Ove bolesti prenose se u glavnom na četiri načina: dodirom oboljelog, jelom i pićem, udisanjem zaraženim zrakom i konačno ušima i drugim nametnicima. Dodirom se prenosi većina kožnih bolesti, tako svrab, šuga i gnojanice. Za svrab treba znati, da se dobiva i ako legnemo u krevet, u kome je svrabljivi ležao. Ćela se prenosi, ako metnemo samo za čas na glavu kapu ili fes ćelavca. Šuga može preći sa svake životinje, osobito s mačke i psa na čovjeka, ako oboljelu životinju rukom dotaknemo. Mnogo je pogibeljan crni prišt, koji se javlja na stoci. Po život je opasno odirati kožu govečetu, koje je uginulo od crnog prišta. Događalo se da su ljudi jeli meso takvog govečeta i svi do jednog umrli. Tako uginulo goveče treba odmah u zemlju ukopati, da ne zarazi druge životinje i ljude. Treba znati, da je konjska sakagija također smrtna bolest, kad se prenese na čovjeka i da nema lijeka, koji će ga spasiti. Dodirom se nadalje prenosi frenjak ili sifilis, koji je u narodu proširen. Stoga se niko ne smije ženiti s osobom, u čijoj porodici ima frenjka. Čuvaj se i pokvarenih žena, jer one prenose zarazu. Mnogi se zarazio frenjkom pijući ili jedući iz posude, kojom se služio zaraženi, a mnogo se svijeta zarazilo tuđom britvom. Zato budi na oprezu u krajevima, gdje ima frenjka, pa ne pij i ne jedi iz posuda, kojima se drugi služili, i ne brij se tuđom britvom, ako nisi siguran da je od zdrava čovjeka. Ima opet bolesti, koje se prenose već i time, što smo proboravili kratko vrijeme kraj bolesnika. Među ove se ubrajaju većina dječijih bolesti, tako krzamak, gušobolja (difterija) ovčije i crne ospice, te skrlet (šarlah). Skrlet može prenijeti od bolesnika na druge, a da sam nikako ne oboli. Osobito su zarazne ljuskice, koje se pojavljuju nakon što je vatra prošla. Zato neka nam bude pravilo, da ne zalazimo u kuću, gdje se pojavila zaraza, ako ne ćemo, da nam se ukućani razbole. Oboljelu djecu i odrasle treba odmah odvojiti od zdravih, čim se na bolesniku pokaže osip, a osoba, koja dvori bolesnika, neka se ni s kim ne sastaje, dok bolest ne prođe. Klice bolesti mogu ući u nase tijelo jelom i pićem. Srdobolja se dobiva obično ljeti od voća, a trbušni tifus najčešće zaraženom vodom. Vrela se ne mogu zaraziti klicama tifusa, ali zato bunarevi i rijeke i potoci. Stoga ne valja piti vodu iz potoka i rijeka niže ljudskih naselja, kao ni graditi bunareve blizu staja i zahoda. U ljudskim izmetinama ima raznovrsnih klica bolesti, koje podzemnom vodom dolaze u bunareve. Od nevarene hrane, mogu se dobiti gujavke u crijevima, osobito ako se zelenje polijeva nečistom vodom ili ako su bašče blizu zahoda. Metilj se dobiva od nevarenog suhog mesa, dok njegova jajašca kuhanjem ginu. Crijeva se mogu zaraziti također i prljavim rukama, ako ih prije jela ne operemo. Tako je opasno gladiti dlaku psa, jer se na njoj nalaze sitna jajašca pasjeg metilja. Uđu li ova jajašca u naša crijeva to se u njima ne razvija metilj, nego pređe u krv, koja ih odnese u pluća, jetra i mozak. Opasno je nadalje piti nevareno mlijeko, jer u njem imade mnoštvo klica, a najopasnije su klice sušice. To vrijedi osobito za djecu. U varenici nema živih klica bolesti, jer ih kuhanje uništi. Zaraziti se možemo nadalje također i nečistim zrakom u tamnim i zatvorenim sobama. Sunce uništava klice bolesti, a taman i vlažan stan pogoduje njihovom razmnožavanju. Zato moraju stanovi biti sunčani i suhi, s velikim prozorima, a povrh toga treba ih svaki dan zračiti. Udisanjem zaraženog zraka nastaje dječiji veliki kašalj, gripa, a što je najopasnije, neobično proširena bolest sušica. Stoga ne smije sušičav čovjek stanovati zajediio s ukućanima, nego ga treba odijeliti od ostalih u posebnoj prostoriji, ako ne želimo da obole od te bolesti drugi. Konačno treba spomenuti, da zarazne bolesti može prenijeti i gamad. Zadnjih godina bilo je kod nas mnogo oboljelih od vrlo opasne bolesti pjegavca. Pjegavac se ne dobiva ni dodirom, ni hranom, ni pićem, nego jedino ušima. Dovoljno je, da samo jedna uš pređe s bolesnika, koji boluje od pjegavca, na zdravog čovjeka, da i on oboli. Kako je pjegavac vrlo teška bolest, od koje mnogo svijeta umire, a prenose ga samo uši, to je lako spriječiti njegovo širenje. Treba uništavati uši i držati čistoću. One se najlakše tamane gasom i češljem. I ovdje se najbolje potvrđuje stara izreka, da je čistoća pola zdravlja. Svima je poznata poslovica: čuvaj se i Bog će te čuvati. A po ovom što smo rekli o širenju zaraznih bolesti, vidimo, da će nam Bog dati zdravlje, ako ga budemo sami znali čuvati za svoje dobro i za dobro svoje porodice.