KALENDAR NAPREDAK,

01.01.1939

Šljiva

Autori: IVAN RADIĆ

Domovina šljive. Šljivi je domovina Kina. U gorama kod Pekinga raste divlja šljiva, koju Kinezi odavna uzgajaju. Iz Kine je šljiva prenesena i u druge zemlje Azije, a iz Azije u Europu bilo seobom naroda, bilo trgovačkim putem ili ratovima, koje su vodili Grci, a pogotovu makedonski kralj Aleksandar Veliki, s narodima Azije. šljiva se je u Europi najprije udomila na Balkanskom Poluotoku t. j. u Grčkoj u VII. stoljeću prije Krista, a u Rimu istom kasnije u III. do I. stoljeću prije Krista. Iz Grčke kao i iz Italije prenesena je šljiva u našu domovinu, Francusku i Njemačku. Šljive u Italiji ne spominju rimski pisci Katon i Varon, a Plinij pozna već 12 odlika, pa još veli, da prije Katona sigurno nije bilo još u Italiji šljiva, koje bi se mogle jesti. Virgil i Ovid opjevali su šljivu, a za Neronova vremena bilo je u Italiji već 30 odlika šljiva, dočim je u cijelom rimskom carštvu raslo do 200 odlika. Šljiva je u našoj zemlji najglavnija i najvažnija voćka. Ima je preko 40 milijuna stabala. Ona je u narodu najviše obljubljeno voće, bilo za jelo, bilo za preradbu i trgovinu. Uzgaja se od najstarijih vremena. O šljivi uopće.Skupina drveća šljiva potječe od četiri vrlo srodne, ali međusobno ipak različite vrste, a te su ove: I.Trnula ili crni trn (Prunus spinosa). II. Trnovača cibora (Prunus insiticia). III. Obična šljiva modrica (Prunus domestica) i IV. Rašeljka (Prunus mahaleb). Najbitniji znak, po komu se sve četiri odlike razlikuju od bresaka i kajsija, jest uvijek goli i modrikastom mukom ili maglicom pokriveni plod, koji je kod trnule, trnovače, cibore i rašeljke krugljolik, a u šljive jajolik. Od ove četiri odlike nastale su kulturom te umjetnim i naravnim križanjem sve sorte i odlike šljiva, koje se zovu općenitim imenom »šljive« i razlikuju se po njihovim vrstama. Podneblje ili klima. Šljivi prija isto podneblje kao i vinovoj lozi. U cvatu škodi joj studen, magla i južni vjetar, nu usprkos tomu raširena je prilično daleko prema sjeveru i dozrijeva još u onim krajevima, gdje ne dozrijeva grožđe niti na braj dana. Samo fine odlike šljiva stradaju u studenim krajevima i nužni su im zakloni. Položaj i tlo. Šljiva se ubraja među onakove voćke, koje najmanje prebiru na tlu, prija im svako naše kulturno tlo, samo ako nije odveć teška ilovača i ako nije prevlažno. Teška ilovača oteščava dozrijevanje ljetnih mladica, velika suša laganih pjeskulja čini, da voćka oboli i požuti. Suho mjesto, tj. položaj s rahlom i na vapnu (kreču) bogatom zemljom, prija najviše šljivama. Šljive uspijevaju dobro u nizinama kao i po bregovima. One u nizinama krupnijeg su ploda, nego li one po bregovima i po dolinama, a događa se i protivno, jer na to utječe tlo, obrađivanje i gnojidba. Što se tiče položaja i tla, šljive se odnose naprama trešnjama upravo obrnuto. Korijenje se šljiva širi više plitko u mekoti tla, te se znatno i razgranjuje, a žile njezine mogu se i za umnožanje iskoristiti. Zbog tog plitkog širenja žila, nisu šljive zasađene na visinama u stanju, da viažnu duboku zemlju dovoljno iscrpe. Naprotiv prija im mekota dobro obrađenog zemljišta, mnogo bolje nego trešnjama. Upravo zbog toga uspijevaju šljive u niskom položaju, gdje voda na dnu visoko stoji i gdje inače trešhje ne bi mogle uspijevati. Odatle se i tumači čudnovato uspijevanje šljiva po Madžarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Bosni, Hercegovini i Srbiji, u sjeveroistocnom, zapadnom i jugozapadnom dijelu Francuske, Vurtemberškoj, Badenskoj, Falačkoj i Rajnskoj dolini. Uzgoj i razmnažanje šljiva.Uzgoj je šljiva prilično lagan i bez truda. Razmnažaju se sjemenom, izdancima i cijepljenjem (kalemljenjem). Izdanci izbijaju u svim odlikama naših šljiva. Mnoge odlike mogu se na ovaj način nepromijenjeno razmnažati i neoplemenjene ostati, kao na pr. obična naša domaća šljiva, nu oplemenjene odlike ipak prije rode i daju zreliji i ljepši plod. Kad se šljive razmnažaju izdancima, paziti je, da se samo od dobrih, lijepih i krupna ploda šljiva uzimlju izdanci za sad^nju novog šljivika ili za popunjenje staroga, jer izdancima prenose se sva svojstva matice na novo stablo. U seljačkim šljivicima mnogo ima izdanaka šljive trnovače, cibore ili okruglice. Izdanke valja vaditi, presaditi u šljivik ili na drugo mjesto, pa kad su se lijepo primili, neka se kaleme s krupnom šljivom. Takovim radom dobivaju se lijepa i zdrava stabla, koja ranije i s krupnijim plodom rode. Tko uzgoji više takovih stabala, ima cijeli imetak, jer takove se šljive kao prijesne dobro plaćaju, a suhe još bolje. Svi naši šljivici najviše su uzgojeni iz izdanaka, jer narod ne zna, da se šljiva može i cijepljenjem uzgojiti. Razmnažanje cijepljenjem (kalemljenjem). Cijepljenje voćaka bilo je poznato i starim narodima, pa se je kroz stotine i tisuće godina tako usavršilo i doprlo je i do nas, da je danas prava umjetnost. Kod cijepljenja nužne su dvije međusobno posve odijeljene česti, a te su: podloga, koja može biti divljaka ili šljivin izdanak. Podloga mora biti zdrava, lijepo razvijenog žilja, s ravnim uspravnim stabalcem. Kalem, plemenita šiba ili pup (oko), koji se uzimlje s plemenite voćke (šljive), neka je zdrav i rodan, jer njim se prenose sva dobra i loša svojstva na buduću voćku. Na to kod cijepljenja valja osobito paziti, da nam šljive budu zdrave, rodne i da dugo žive. Kako se cijepe sve voćke, tako se cijepe i šljive, a to je cijepljenje u raskol ili procijep s jednim ili dvu kalema kao i okuliranje ili pupovanje. U procijep se kalemi s osobitim uspjehom na debljim šljivovim izdancima, a vrši se, kad ne kola mezga, a to biva rano u proljeće. Okuliranje se vrši u mjesecu kolovozu (augustu) na spavajući pup. Kako se cijepi ili kalemi i kako se šljive sade, njeguju i brane od bolesti i štetnika, može se svako naučiti, ako si nabavi knjigu Voćarstvo, koju je napisao prof. Ivan Radić, a dobije se kod knjižare Neuberg u Križevcima. Opisav ovako općenito šljivu, treba napomenute četiri vrste pojedince promotriti: I. Trnula ili crni trn slabo je razgranjen grm s ravno raširenim žiljem, iz kojega rastu izdanci, a ogranci se svršuju trnjem. Trnula raste kod nas po suhim bregovitim obroncima, uz okrajke šuma, njiva i živica. Njezin je plod kao voće, samo podređene vrijednosti, jer je malen, modričast, sa sočnim, zelenim, vrlo kis'elotrpkim mesom, koje istom onda postaje blaže, kad ga u kasnoj jeseni više puta mraz ofuri. U takovom se stanju trnule suše i iskorišcuju za pečenje rakije. Plod trnule osobito je zgodan, poradi množine tanina i kiseline, da se uporabi, kad se iz jabuka i krušaka priprema vino, jer mu podaje stalnost svojim taninom i kiselinom Trnula se rijetko uzgaja. Od nje se načine guste živice. Može se upotrijebiti kao podloga za patuljasta drveća drugih odlika šljiva, u koju se svrhu rijetko kad rabi. Breske i kajsije moći je na nju kalamiti, i dobivaju se lijepe patuljaste voćke. II. Trnovača cibora raste kod nas kao divlja, visoka je od 3—6 m. Plod je okrugao, viseći, crnomodar, obrubljen, meso sočno, čvrsto se drži koštice, te je kiselo i trpko. Trnovača cibora izbija obilne izdanke. Kaže se, da od ove odlike potječe većina šljiva krugljolika i dugoljasta oblika. Koštica je većinom okrugla. Kao vooe male je vrijeđnosti, ali ima priličnu vrijednost u voćarstvu, jer je najbolja podloga za sve vrste šljiva, kajsija i bresaka. šljivove se divljake uzgajaju iz sjemena, pa se na njih cijepe sve vrste navedenih voćaka. Glavna je prednost tih podloga ta, Što studen bolje podnose nego ostale odlike šljiva. III. Šljiva je među svim koštičavicama najvažnija za kućanstvo, a za voćarstvo najzahvalnije drvo, naraste od 3--8 m visoko. Plod je dugoljast, viseći, modar, modrikasto okružen, ugodno slastan, meso se od koštice lako dijeli. Koštica je dugoljasta, s oba kraja zašiljena i na kraju oštra. Obična je šljiva matica svih dugoljastih i drugih odlika, te je sama po sebi osobito vrijedan plod, bilo za jelo ili za gospodarsku preradbu. Ni jedna između ovih šljiva nije ravna domaćoj šljivi, zbog toga neka se uzgaja što više. Šljiva je najobičnija ali i najkorisnija voćka zbog ovih svojstava: 1. Nema njezinih suvrstica, koje bi se svježe ili prijesne uživati mogle kao šljive. 2. Izvrsno se suši i lako se ukuhava, nije kisela kao druge suvrstiee. 3. Izvrsna je za pripremu pekmeza i žganje rakije. 4. Oguljena ili oljuštena nema od nje boljeg ukuhanog voća. 5. Šljiva rodi obilno. 6. Šljiva se razmnožava izdancima sama od sebe, i nije nužno, da se cijepi ili kalemi. Koja voćka ima sva ta dobra svojstva? Nalazimo je svuda, gdje god, u umjerenom pojasu ili još dalje prema sjeveru, gdje žive ljudi. Nema seljačke kuće, iza koje ne bi bio šljivik, nema potoka, ni vlažne dolinice, gdje se ne bi uzgajalo ovo neugledno, no ipak tako korisno drvo. Kao podloga nema šljiva istu vrijednost kao traovača cibora, jer je prema studeni osjetljivija, no zato je ona, što se sjemena tiče, postojana i mnoge njezine suvrstice razmnožavaju se skoro čiste i nepromijenjene. Šljiva se uzgaja kao visoko ili poluvisoko stablo. Sve se šljive moraju obrezivati tako, da krošnja ne bude pregusta, da ima dovoljno zraka i svijetla, jer će se tad plodovi ljepše razviti. RAZDIOBA ŠLJIVA. Voćarski stručnjaci razdijelili su šljive u 10 porodica, te su ove: I.PORODICA: Okrugle šljive ili bardaklije. Plod je okrugao. Meso je sočno, meko, za sušenje nisu dobre. Ovamo se ubrajaju ove odlike: Kirkeova šljiva okrugla je i tamno modra ploda. Vrlo je obljubljena za stol, kućanstvo i trg. Stablo raste bujno i vrlo je plodno. Dozrijeva u rujnu. Vrijedna je da se sadi. Monforova šljiva. Plod je krupan, jajast, tamno crn, vrlo ukusan, za stol i trg dobar. Raste bujno i vrlo je rodna. Dozrijeva sredinom kolovoza. Perdrigon šareni. Plod je krupan, okrugao, tamno ljubičasto modar. Lijepa je i ukusna stolna i tržna šljiva. Zori sredinom kolovoza. II. PORODICA: Ovalne ili dugoljaste šljive. Plod im je ovalan, viši nego širi, inače sličan prvoj porodici. Ovamo se ubraja: Jeferson je krupna, dugoljasto okrugla šljiva, izvrsna za stol i trg. Dozrijeva početkom rujna. Washington. Plod je vrlo krupan, zelenožut i nešto ružičast. Dobra je stolna i tržna sorta. Dozrijeva u kolovozu ili početkom rujna. Košeovu šljiva vrlo je krupna, jajolika, žuta i nešto crvenkasta ploda. Jedna je između najboljih šljiva za prdnele. Dozrijeva sredinom kolovoza. III. PORODICA: Jajare ili žutare. Plod je jajolik, krupan do vrlo krupan (velik), meso je šljivi slično, meko, nije za sušenje. Ljetorasti su goli ili dlakavi. Ovamo se ubraja: Jajača ili jajara crvena lijepa je i krupna te sočna stolna i tržna šljiva. Dozrijeva sredinom kolovoza, vrlo je rodna, Jajača zuta najkrupnija je jajasta šljiva. Kožurica se lako lupi. U dobrim voćnim godinama meso je slatko, a u lošim vodenasto i kiselo. Rodi obilno skoro svake godine tako, da se grane pod plodom kidaju. Zbog krupnoće ploda lako se prodaje, i neka se uzgaja što više. Dozrijeva u kolovozu. Levenova lijepa. Plod je vrlo krupan, dugoljasto jajolik, ljubičasto smeđ, dobra stolna i izvrsna tržna sorta. Raste bujno i vrlo je rodna. Zori sredinom kolovoza. IV.PORODICA: šljive plemenke ili ringlo, okrugle su ili okrugljaste, finoga su, plemenita i uznosito (sladorasta) šećerasta okusa, s nešto stisnutim mesom. Amo se ubrajaju sve zelenjare, a među njima najvažnije su: 1. Ljubičasti ringlo. Plod je prilično krupan i crvenkasto modar. Vrlo je ugodna, dobra stolna i tržna sorta. Zri sredinom rujna. Raste bujno, naglo i obilno rodi. 2. Krupni zeleni ringlo (slika 1.) raste bujno i visoko, obilno rodi, opće je cijenjena stolna i tržna sorta. Zori u rujnu. 3. Rani ringlo ima osrednji, okrugao i žućkasto zeleni plod. Izvrsna je rana stolna i tržna šljiva. Stablo raste prilično visoko i dosta je plodno. Dozrijeva početkom kolovoza. U Altanov ringlo, krupna je i modrocrvena ploda, te u opće lijepa i odlična šljiva za stol i kućanstvo. Stablo raste jednolično 1 odlikuje se tim, što rano i jednolično rodi. Dozrijeva početko^ rujna. V. PORODICA: šljive mirabele ili voštanke (zerdelije). Plod im je malen, okrugao ili krugljast, meso čvrsto, vrlo slatko, dobre su za sušenje. Ovamo se ubrajaju sve mirabele ili zerdelije, a pogotovo: 1. Žuta mirabela. Plod je malen, svjetložut s crvenkastim prugama. Dobra je stolna, tržna i za sušenje šljiva. Dozrijeva sredinom kolovoza, rodi obilno. 2. Crvena mirabela. Plod je malen, krugljast, prekrasno crveno oličen. Dobra je stolna, tržna i za sušenje šljiva. Dozrijeva početkom kolovoza. 3. Nansišha mirabela (slika 1.) Plod je osrednji, žut s jakom modro bijelom prevlakom. Odlična. je stolna i tržna šljiva. Dozrijeva u kolovozu. Stablo je jako i vrlo plodno. VI. PORODICA: Prave šljive. Za nas je ta porođica najvažnija. Plod je u pravim šljivama dugoljast, meso slatko i čvrsto. Za sušenje, pekmez i rakiju osobito su dobre. Ovamo se ubrajaju sve modre i žute sorte kao: 1. Prava rana šljiva. Plod je osrednji, tamno modar, meso se od koštice lako dijeli. Zori u kolovozu, bujnog je porasta, obilno rodi. 2.Domaća šljiva (slika 1.). Plod je 4 do 6 cm dug, ovalan, crnomodar, meso je isprva zelenkasto, posiije žućkasto, zori u rujnu, bujno raste. Izvrsna je za jesti, sušenje, kompote i pekmez. Od domaćih šljiva ima više suvrstica. Najbolje su one s krupnim i nešto plosnatim plodom, po sredini dugoljastom udubinicom i s malom košticom. Takovih šljiva ima mnogo u Bosni pogotovu kod Brčkoga, označio sam je sa »Kraljicom Bosne«. U Srbiji raste također krupna šljiva pod imenom »Požegača«. I u drugim našim krajevima kao u Lici, Zagorju, Žumberku i drugđe rastu također krupne šljive. Samo takve valja razmnožiti bilo cijepljenjem na trnovaču ciboru ili na izdanke. 3. Talijanska šljiva ili Balkanska carica (slika 11). Plod je krupan, tamnomodar. Jedna je između najboljih šljiva i za sve svrhe izvrsna. Našao sam ju u Gradecu kod Križevaca i u Brčkom kod Kojdića, gdje sam ju označio »Balkanskom caricom«. Raste bujno, a u nešto vlažnijem tlu osobito je rodna. Zori koncem kolovoza ili početkom rujna. Plod je tako krupan, da 19 komada važe kilogram. U. Biihlska rana šljiva (slika 1.). osobito je vrijedna odlika. Mnogo se uzgaja u okolici Biihla u Badenskoj. Plod je osrednji, jajast, tamno modar i modro nahukan. Meso je žućkasto zeleno, slatko, sočno. Dozrijeva u kolovozu. Raste bujno, rodi obilno. Buhlska rana šljiva biti će istovjetna s »pravom ranom šljivom«. 5. Kralfica Viktorija (slika 1.). Plod je dugoljasto jajast. Kožurica tanka, lako se lupi ili svlači, crvenkasto žuta, tamno crvena i piknjasta. Meso čućkasto, šočno i mirišljivo. Dozrijeva u kolovozu. Raste bujno i mnogo rodi. Osim navedenih izvrsne su i ove odlike: Eslingerova i Wagenheimova rana, Delerova krupna, Ana Spath, Lukasova i Carska šljiva. VII. PORODICA: Polušljive. U polušljiva plod je jajolik, meso slatko, šljivi slično, dobre su za sušenje. Ovamo se ubrajaju: 1.Crvena kajsolika. Plod je krupan, svjetlocrven, prekrasan s tamno narančastim mesom. Fina je stolna i tržna sorta. Dozrijeva sredinom rujna. 2. Frankfurtsk'a breskvolika. Plod je krupan, tamno modar i jako nahukan. Vrlo je lijepa i plemenita stolna i gospodarska odlika. Dozrijeva sredinom rujna. 3. Ljubičasta Diaperee. Plod je osrednji, dugoljast i tamno modar. Vrlo je dobra stolna i gospodarska odlika. Dozrijeva početkom kolovoza. VIII.PORODICA: Datuljaste šljive. Ploda su vrlo duga i eliptična, meso naliči više šljivi bjeliei nego li pravoj šljivi, za sušenje nisu dobre. 1. Rana datuljasta. Plod je osrednji, datuljasta oblika i modar. Dobra je stolna i vrlo tražena tržna sorta. Rodi rano, već u lipnju. IX. PORODICA: Zobnjače šljive. Obična zobnjača. X. PORODICA: Bjelice šljive. Plod je dugoljast, kao stolno voće malo tražen, ali u kućanske svrhe osobito voljen. 1. Katalonska vjetrenjača dozrijeva koncem lipnja. 2. Obicna šljiva bjelica. Plod je jajolik, žut i mirišljiv, za pekmez odličan. Dozrijeva koncem lipnja. U Zagorju je na veliko raširena. ISKORIŠĆIVANJE ŠLJIVA. Šljive se jedu prijesne, kuhane i ukuhane. Prerađuju se u rakiju, pekmez i suše se. Prema tomu nijedno se voće ne iskorišćuje tako obilno kao šljive. Šljive su zdravo i okrepljujuće voće. U 100 grama prijesnih šljiva ima 55 kalorija topline, 0,91 gram bjelančevine, 11'85 gr. ugljikovih hidrata, 8'41 baza ili osnova, 2'61 kiselina, 5'80 više osnova od kiselina. Od minerala imaju šljive vapna, magnezija, kalija, natrija i željeza. U šljivama ima dosta vitamina A, B i C, jer su oni nužni podstrekači rasta (A), plodnosti (B) i otpornosti (C) protiv raznih teških obolenja, kao na pr. rahitisa (kostobolje), škorbuta, živčanih i očnih bolesti. Moderna medicina uvelike preporuča uživanje voća, koje bi trebalo, da zauzme 4/5 do 6/7 sveukupne hrane. Njega, berba i razašiljanje šljiva. U dobrim godinama urode šljive okruglice i bistrice tako obilno, da se grane pod teretom ploda savijaju i vise skroz do zemlje. Da teret ploda ne prelomi grane, neka se podupru, jer ako se to učini, grane ee se očehnuti ili polomiti, i tim će se cijelo stablo nakaziti. Teško je sve grane samim potporama poduprijeti, jer ih mnogo ima. Gdje su šljive niske i malene, a to su obično mlade šljive, grane se najzgodnije podupru tako, da se o deblo šljive priveže na više mjesta jak kolac, o koji se tad privežu sve grane vezovima. Ako je u šljiva dosta jaka produljnica, tad se grane vrhovinom ili škrobutom privežu o nju. Podupiru li se šljive potporama, neka se oba kraka potpore oviju mahovinom ili slamom, da se grane glodanjem ne ozlijede. Šljive beremo i tresemo. Lijepe krupne šljive za trg neka se beru, a druge se obično drmaju ili tresu. Ako šljive šaljemo u udaljenije krajeve, tad ih valja otresti, dok još nisu potpuno zrele. Razašilju se u voćnim gajbicama (slika 2.), u koje stane 12—15 kg ploda. Osim voćnih gajbica razašilju se šljive u košarama od 20—25 kg. Šljive, koje se donose na obližnja ili mjesna tržišta, mogu da su i potpiuno zrele, jer drmanjem sa stalbla lako opadaju. Dobro je, kad se tako radi, da se pod stabla prostru ponjave, hasure, slama ili da se zemlja ispod stabla prekopa, da se plod padanjem ne ošteti i da se lako pobere. Na nekom stablu nije sav plod na jednom zrio, zbog toga berba će potrajati i više dana Isto tako beru se šljive, koje ćemo sušiti, jer za sušenje nisu šljive nikad prezrele. Lijepe i krupne šljive, koje će se ukuhavati ili koje će se odaslati u druge zemlje, moraju se s petljom brati, a ne tresti. Za taj posao služe Ijestve sjednimilisdva kraka. U Njemačku, osobito na Rajnu, dolaze trgovci iz Engleske kupovati šljive, kad počnu plaviti. Kao poluzrele lakše se prevoze i ne stradaju prijevozom preko mora. Dok stignu u Englesku, nešto dozore, pa ih tamo osobito rado troše — kao voćno jelo »P i e s«. Tim što se šljive kao poluzrele beru, a nije na štetu stablu, jer mu preostaje hrana, koju bi inače plod potrošio za svoj razvoj. Poluzrele šljive čvrsto se drže na grančicama. Kad se beru, neka se pazi, da se grančice ne pokidaju. Gdje se nemarno bere, t. j. da se šljive kolcem klaštre, tamo se uništi mnogo plodnih grančica, zbog toga će proteći i više godina, dok se uzgoje nove plodne grančice, da šljive opet urode. Vlasnici šljivika neka ne dozvole kupcima, da se plod kolcem klaštri, nego neka se drma ili bere. Tako isto treba da rade i naši seljaci, kad beru šljive. Šljive ringlo i mirabele rado se jedu prijesne, a osobito su tražene za ukuhavanje, moramo ih brati rukom i s petljom, i to dok su još.poluzrele. Obje odlike mogu se i sušiti, tad se ne beru, već se stablo drma i nenatučen plod spremi se za sušenje i ukuhavanje, a natučen za pekmez. Sitan plod šljiva i onaj natučen upotrijebi se za pekmez ili za rakiju. Kako sam već prije napomenuo, u našoj zemlji najvažnija je voćka šljiva, zbog toga morala bi joj se posvetiti u obradbi osobita pažnja, a isto tako i u otpremanju ploda u druge zemlje. Od svega voća kod nas, najjača je trgovina sa šljivama. Svježih šljiva izvezeno je iz naše države g. 1934. 17,997.835 kg u vrijednosti od 35,608.059 dinara. Od god. 1928. do 1934. ta je godina bila za šljivu najlošija, što se tiče priroda. Najpovoljnija je bila god. 1930., izvezlo se 31,360.319 kg u vrijednosti od 67,045.546 dinara.