Dva mjeseca nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu protiv Nasera Orića, njegovi su odvjetnici Vasvija Vidović i John Jones od Haškog tribunala i zvanično zatražili formiranje Pretresnog vijeća koje će Sudu u Sarajevu izdati nalog za trajnu obustavu tog postupka. U dopisu upućenom haškim sucima branitelji Vidović i Jones upozoravaju da Tužiteljstvo BiH tereti Nasera Orića da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika u selima Zalazje, Lolići i Kunjerac, premda su ubojstva, kao i lokacije na kojima su se desila, ranije bili predmet istrage Tužiteljstva ICTY-a. Navodeći da je njihov branjenik pravomoćnom presudom Žalbenog vijeća Haškog suda početkom jula 2008. oslobođen svih optužbi, Orićev je odvjetnički tim istakao da mu se za isto kazneno djelo ne može dva puta suditi, te doveo u ozbiljnu sumnju vjerodostojnost novih dokaza do kojih je došlo Tužiteljstvo BiH. Na ruku će im, svakako, ići činjenica da je novi predsjednik Haškog tribunala Carmelo Agius ranije bio predsjedavajući Pretresnog vijeća koje je Naseru Oriću izreklo prvostupanjsku presudu (osuđen na dvije godine zatvora), i da je upoznat sa svim detaljima sudskog procesa. Prema optužnici koju je protiv Nasera Orića koncem augusta podigao državni tužitelj Miroslav Janjić, ratnom se zapovjedniku Armije BiH u Srebrenici i njegovom suborcu Sabahudinu Muhiću na teret stavljaju svirepa ubojstva tri srpska zarobljenika: Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića. Prijeratnog je suca iz Srebrenice Slobodana Ilića, tvrdi Tužiteljstvo BiH, Naser Orić zaklao u julu ž92., u selu Zalazje, nakon što je zarobljen u napadu vojnika Armije BiH. Milutina Miloševića su prema navodima iz optužnice, u maju 1992. usmrtili Orić i Muhić, prvi je u žrtvu ispalio rafal iz automatske puške, a drugi ga je dokrajčio dok je teško ranjen ležao na zemlji. Treća žrtva Mitar Savić je ubijen u decembru iste godine, na području općine Bratunac. „Orić je Saviću udario šamar, a onda iz pištolja marke Kolt pucao u njega s udaljenosti od jednog metra. Potom je Sabahudin Muhić u tijelo Mitra Savića ispucao rafal iz automatske puške“, piše u optužnici Tužiteljstva BiH, koju Orićev braniteljski tim nastoji pobiti i prije početka suđenja. Kako Slobodna Bosna nezvanično doznaje, u dokumentaciji koju su Vasvija Vidović i John Jones dostavili Haškom tribunalu, nalaze se i dokazni materijal koje je Tužilaštvo Republike Srpske, zajedno s dosjeima svih predmeta, još 2002. ustupilo haškim tužiteljima. Iz tih dokumenata proizilazi da je Slobodan Ilić zarobljen u ljeto ž92. i odveden u Srebrenicu, u zatvor koji se nalazio iza zgrade policije, gdje je i ubijen. Orićevi odvjetnici također podsjećaju da je više svjedoka srpske nacionalnosti, u iskazima koje su dali u Centru javne bezbjednosti Bijeljina, potvrdilo da je nesretni Ilić odveden u zatvor u Srebrenici, gdje mu se gubi trag. Istodobno je u pravomoćnoj presudi Haškog suda utvrđeno da Naser Orić nije imao saznanja o zatvoru u kojem je likvidiran Ilić, niti je kontrolirao osobe u čijoj je nadležnosti taj objekat bio, pa je u konačnici oslobođen odgovornosti za stradanje ratnih zarobljenika. U dokumentaciji koja je Tužiteljstvu u Haagu upućena iz RS-a nalaze se i izjave svjedoka, srpskih stanovnika sela na području Bratunca, da su policajac Milutin Milošević i fotograf Mitar Savić poginuli u borbama sa snagama Armije BiH, te da su obojica bili pripadnici lokalnih vojnih i policijskih jedinica. Odvjetnički je tim Nasera Orića, kako doznajemo, inzistirao da se nova optužnica protiv njihovog branjenika najvećim dijelom temelji na iskazu zaštićenog svjedoka kojeg su okvalificirali kao nepouzdanog, te na jednako kontroverznom svjedočenju Samira Avdića. Prije nego što je zatražila očitovanje Haškog tribunala, Vasvija Vidović je pisala i glavnom državnom tužitelju Goranu Salihoviću, kojeg je upozorila na kontradiktorne izjave dvojice svjedoka protiv Nasera Orića.Iako se Tužiteljstvo BiH još nije službeno oglasilo, nema dvojbe da jedan od ključnih svjedoka protiv Nasera Orića, njegov nekadašnji suborac Samir Avdić boluje od epilepsije, što su na suđenju u Bijeljini potvrdila dva liječnika, specijalisti sudske psihijatrije. Osim toga, Tužiteljstvu su morali biti dostupni podaci sa suđenja Avdiću pred Okružnim sudom u Bijeljini zbog ubojstva Muniba Mustafića, odnosno nalaz vještaka medicinske struke dr. Petka Grubača u kojem piše da mu je optuženi pokazao ožiljke od povreda koje mu je nanijela policija i da se žalio kako je poslije hapšenja bio izložen fizičkim torturama. Samir Avdić je, podsjetimo, bio u grupi preživjelih Srebreničana, koje su vojnici tadašnjeg IFOR-a u proljeće 1996. predali vlastima u Republici Srpskoj, nakon čega su optuženi za ubojstva četiri Srbina i jednog Bošnjaka. Samir Avdić, Nedžad Hasić, Ahmo Harbaš i Behudin Husić su razmijenjeni godinu dana kasnije, u međuvremenu ih je Okružni sud u Bijeljini osudio u odsutnosti, ali su presude ukinute 2012., odlukom Ustavnog suda BiH i uz obrazloženje da nisu imali pravično suđenje. Do tada je Samir Avdić već odležao dio zatvorske kazne u Kazneno-popravnom zavodu u Foči, gdje je isporučen 2007., nakon što je prema međunarodnoj tjeralici MUP-a RS-a uhapšen u Americi. U fočanskom su zatvoru Avdića u maju 2008. prvi put saslušali i tužitelji Tužiteljstva BiH, da bi u decembru iste godine dao još jedan iskaz u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini. „Kada me je u Foči posjetio tužilac Tužilaštva BiH, bio je prisutan Gojko Janković, koji je osuđen na 34 godine zatvora (zbog ratnih zločina u Foči, op.a.). Ja nisam htio drugačije da dajem izjavu, pa su zbog toga oni morali da udovolje mom zahtjevu i da taj Gojko bude prisutan“, izjavio je Samir Avdić bijeljinskim tužiteljima. Ispostavi li se, međutim, da je Avdić govorio istinu, njegov bi iskaz državne tužitelje mogao dovesti u neugodnu situaciju, budući da prema zakonu, na saslušanju svjedoka ne smiju biti nitko osim „službenih osoba“, što osuđeni ratni zločinac Janković svakako nije. Državni je tužitelj, osim iskaza svjedoka Avdića, u dokazni materijal priložio i njegov rukom pisani „Ratni dnevnik“, koji je, opet, kontradiktoran njegovom svjedočenju. U dnevniku je Samir Avdić napisao, a njegovi suborci potvrdili, da je na područje Konjević Polja došao iz Tuzle, u augustu 1992., dok je kasnije svjedočio o događajima iz jula iste godine?! Kada je posrijedi zaštićeni svjedok, Orićeva je obrana uporedila dva njegova iskaza, koja je u Tužiteljstvu BiH dao u julu 2014. i u augustu ove godine. Na prvom saslušanju pred državnim tužiteljem Edinom Muratbegovićem zaštićeni svjedok nije uopće spomenuo Nasera Orića, da bi godinu dana kasnije izjavio da je on ubio sva tri srpska zarobljenika. Upitan zašto je nakon godinu dana promijenio iskaz, zaštićeni je svjedok odgovorio kako je uz tužitelja Muratbegovića na prvom saslušanju bila njegova stručna suradnica, za koju je rekao da je „bula“ i da ga je ona „odvraćala od svjedočenja“?! No, sudeći prema posljednjim informacijama iz Tužiteljstva BiH, kontroverzni svjedok Samir Avdić tek bi mogao tužitelju Miroslavu Janjiću prirediti probleme, odnosno, dodatno poljuljati ionako klimavu optužnicu. Odvjetnice Nasera Orića su Tužiteljstvu BiH već prijavile da je Samir Avdić sredinom septembra zvao njihovog branjenika i priložile transkripte snimljenih telefonskog razgovora. Avdić i njegova supruga su u više navrata zvali Orića, rekli su mu da se nalaze u Beogradu, pa čak i tvrdili kako u Srbiji borave protiv svoje volje. Ratnom je komandantu Srebrenice Avdić kazao i da mu je poznato kako spremaju optužnicu protiv njega, da se lažnim svjedocima plaća po dvije tisuće KM, te predložio Oriću da u Beograd pošalje svog advokata, kako bi se sastao sa njim. Na koncu su Samir Avdić i njegova žena molili Nasera Orića da im pomogne, govorili kako su oboje u Beogradu zatočeni, da ih fizički maltretiraju, kao i da su svjedoku prijetili da će i sam završiti u zatvoru ukoliko ne bude svjedočio protiv Orića. I mada su braniteljice Nasera Orića, još prije mjesec i pol dana, obavijestile Tužiteljstvo BiH o telefonskim pozivima i apelima svjedoka Samira Avdića, njihovo je upozorenje ostalo bez odgovora. Da je, međutim, kojim slučajem Orić prvi pozvao Avdića, posve je sigurno da bi, zbog pritiska na svjedoka, ponovno završio u pritvoru.