STAV,
18.10.2018
Prevodioci Biblije vjerno su slijedili jevrejski original, što se može pročitati na naslovnoj stranici u odobrenju i pokroviteljstvu koje je dao vojvoda od Ferrare. Totalnim oponašanjem prijevoda iz 1553. godine stvoren je tzv. jezik “ladino”, koga neki smatraju “jezikom knjige”. Neke elemente ovog jezika koristili su učitelji u jevrejskim školama tokom vjekova, u Bosni sve do Drugog svjetskog rata. Jezik pisanih ili, bolje rečeno, kopirani jezik bio je veoma različit od kolokvijalnog jezika školovanih Sefarda, a pogotovo od svakodnevnog govora (jednog od dvaju subidioma) sarajevskog džiđoa
Ladino nije govorni jezik, u Sarajevu se govorio džiđo i španjol
Autori: DAVID KAMHI“Ima jedan fenomen – najizrazitija legitimacija sefardskog plemena – koji nosi u sebi tragove cijeloga niza događaja u prošlosti i sadašnjosti Jevreja sefarda, ogledalo njihovoga mentaliteta i karaktera. To je njihov jezik. Istraživanje toga idioma ima draži jednako za folkloristu kao i za filologa.” (Kalmi Baruh, Jezik sefardskih Jevreja, 1924). Sefardski Jevreji postali su nakon izgona iz Španije 1492. godine u svakom pogledu cjelovita zajednica. Oni govore svojim jezikom, stvaraju svoju kultu .....