Pregled fokusa

Izvor: BH.novine 24.oktobar 1878.

„Wiener Abendpost' donosi telegramsku depešu od Njeg. Visosti velikoga vezira Njeg. Preuzv, Caratheodory pasi, koja je u Beču 8. listopada predata, a zatim telegrafsku depešu Njeg. Preuzv. c, i kr, ministra spoliašnjih posiova grofa Andrass-va Njeg. Preuzv, c. i kr. poslaniku grofu Ziehevu od 14. listopada ov. g.

Njegovo Visočansivo veiiki vezir Njegovoj Preuvisenosti Caratheodoru paši u Beču:

Iz jednog izvještaja, koji je general Hafiz paša visokoj porti podnio, kao i iz drugih izvještaja naših civiinih i vojnickih vlasti i iz telegrama. bosanskih poslanika o dogadjajinia u ovoj provinciji doznaje se, da je austrougarska vojska u gradovima Sarajevu i Banjojluci počinjela djela razoravanja, i da produžuje okrutuosti činiti, kao što je ubijanje žena i djece, pljačanje kuća, ubijanje zemljodjelaca i pastira po selima,

Osim toga su nasi vojnivi, koji se nisu borili niti odpora davali, internirani, kao ratni zarobljenici.

Austro  ugarski komandanat dao je silom našu vojničku bolnicu izprazniti, pogrdno se izrazujući da životinje nesmiju se medju Ijudima baviti.

Gledajući na ove sažaljenja dostojne dogagjaje, koji se poglavito protiv Muslomana upravljaju, izgubilo je muhamedansko žiteljstvo mjesta carskom i kraljevskom vojskom zauzetih, svako povjerenje u Austro ugarske vlasti. Mi smo uvjereni, da će bečki kabinet s onim osjećajima čovječnosti, kojim je nadahnut, takvo stanje stvari najprije sažaljevati. Očevidno je da je ulazak austrougarske vojske u Bosnu i Herecegovinu  prije  postiguuća sporazumljenja o ovom predmetu medju obje vlade na osnovu člana 25 berlinskoga ugovora, nemogući uspostaviti red i mir u obje provincije, nikakva drugoga djejstva neimade, nego na ove obje zemlje neizmjernu nesreću privesti i djelo umirenja kompromitirati.

Ustanak u Bosni i Hercegovini potaknut je i hranjen slavenskim žiteljstvom onih provincija, koje se je protiv carske vlade pobunilo, i danas, usijed austro  ugarske okupacije, muslomausko je žitetjstvo. na kom se djela okrutnosti i mrcvarenja vrše.

Izvolite predstojeće staviti do znanja grofa Andrassva i u ime visoke porte snažno se pozvati na osjećaje I čovječnosti Njegove Preuzvišenosti, da bi on potrebne mjere preduzeo, da se kraj učini stanju stvari, koje tako vrlo protivrjeci misiji, koju austrougarska vlada, misli da  na sebe  primiti mora. Visoka porta je misilia da mога ovu depešu saopćiti silama moleći ih da naše zahtjevanje prijateljškim korakom kod bečkoga kabineta podupru. Mi se nadamo da njegovo Preuzv. grof Andrassv nama pod ovim okolnoslima novi dokaz njegovog prijateljstva izvoljeti dati, tim što će podjejstvovati da se obustavi dalje napredovanje austro ugarske vojsk, koje bi još  veće krvoproliće prouzrokovati moglo«

Grof Andrass/ grofu Ziehyu ц Carigradu:

U Beču  24. listopada 1878.

Turski poslanik predao nam je jedan ciirkular o djelima okrutnosti, koja kao da je nasa okupaciona vojska počinila. Vi ćete jedan primjerak istoga po pošti primiti.

Prije svega odbijamo s gnjevom ove tako iznenadne, kao i istini protivne obtužbe. One neće nikoga u Evropi s puta zavesti, gdje je postovanje, koje carska i kraljevska vojska zadaje, i njezin glas tako utvrdjen, da ih klevetničke insinuaeije narušiti nemogu. Što najprije u turskoj okruznici u oči pada, to su svjedočanstva, na koja se ista oslonja. Konnivencija ko ju je Hafiz paša prema nemirima u Bosni i Hercegovini pokazao nije zaista ni za koga tajna. Naš generalni konsul u Sarajevu javio nam je i dokazao istu već odavna U objavljivanju njegovih izvještaja mi smo osjećaja čuvanja za visoku portu odnosna шјеsta izostavili budući namjere neimadosmo, jednoga njezinih visokih činovnika, koga bi nelojaino ponašanje na nju samu palo, pred javnosti kompromitirati.

Sto u drugom redu u oči pada, jest ta okolnost. što je porta uvidjeia, da se s njezinim dostojanstvom slaže tako težke tužbe na našu vojsku pred svim velikitn silama voditi na tako ocevidno pegrješnom osnovu, bez da se je prije toga c. i kr. viadi obratila, koja bi joj zaista svaku tu mogućnost dala, da ona postigne uvjerenje o neistinitosti došavsih joj izvjestaja.

Nama se neće tužbe, koje okružnica pobraja u pojedinostima oprovrgavati. Mi hoćemo ipak konstatirati da su se u Banjojloci nase čete na to

ograniele, da napadaj, koji od divljačkih ruljana bolnicu bolestnim, ranjenim, umirućim austrongarskim vojnicima i Bošnjacima napunjenu, pod

uzet bijaše odbiju i da je u Sarajevu samo nekoliko kuća spaljeno, ne može biti kao mjera represalije po zauzeću grada, nego kao naravna posljedica u ulicama dogodivše se borbe. Premda su  fanatici iz prozora i iz rupa na krovovima na naše čete pucali, nije grad niti pljačkan niti zapaljen. Nije se nijedan slučaj pljaćkanja od strane  naše vojske dogodio. Naprotiv često se je dogadjalo, daje naša vojska učinila kraj pljačkanju od strane urodjenika činjenomu. Vojnici i stranski dopisnici potvrdjuju u svemu ovdje navedenomu zvanične izvještaje. Neka porta okupaciju Bosne i Hereegovine c. i kr. vojskom sravni s onom, koja je Omer pašom godine 1851. i 1852 na tu cjel izvršena, da se reforme tanzimata uvedu. Mi se imadosmo s istim elementima boriti, s kojim se je Turska onda borila, elementima, koje su turski ministri Vama, vise puta pa i u najnovije vrijeme kao neukrolime i divlje predstavijali. Mi smo za dva mjeseca to izvršili, za izvršenje čega su Omer paši dvje godine trebale. Dok je njegova vojska od rekvizicija živjela i оп duge spiske proskripcije i eksekucije, koje mi na razpoložeuje porte držimo i u kojima veliki broj osoba ovih vjerozakona, bez raziike osobito više paša i mnogi begovi tjguriraju, sastaviti dao, mi smo izdržavanje naše vojske gotovim novcem platiii i vojnički sudovi samo su pojedine osobe pogubiti daii, kod kojih je najbrižljivija iztraga saučešće n strasnim ubijstvima ueinjenim na n»« šim vojnicima i turskim ili stranskim ćinovuicima na javnost izm'ela. Neka porta daije zakonito i čovječno viadaпје naše vojske sravni sa siecenjem i sakaćenjem naših ranjenika.

Sto se tiee tužbe u pogledu interuiranja otomanskih vojnika, koji se nisu borili, nemožemo se oskudtci pamtenja, koju porta pokazuje, načuditi Nesjeća Ji se turska vlada više, da smo mi, neČekajući svršetak borbe, na tisuee takvih ijudi s vojniekom easti u njihovu domovinu poslaii, koji, vjerni častnim tradicijama svake vojske, koja sama sebe poštuje, učesće u ustanku odbise, kojije od ljudi organiziran, koji su bez vjere i zakona iz najnižeg razreda naroda proizish', po digli vladu straha i razbojstva, posto otomanske oficire i činovnike ubili bijahu.