Sarajevskoj publici sprema se za ljeto nova prilika, da pred večer kad popusti vrućina pošeta izvan Sarajeva u — gradsku šumicu. Da se bolje razumijemo napominjemo odmah sada, da mi u Sarajevu na žalost neimamo nikakve šume za uživanje. Kad neimamo šume, dobra će biti i neka vrsta šumice. Tko je prolazio cestom za Kovačić — a najposlije tko nije — opazio je bezbeli tik kod Skenderije mosta s lijeve strane Miljacke maleni ali hladovit gaj od drva i jablanova. Eto od toga gaja će skorim da se načini prava šumica sa tim osobitim svojstvima, da će u njoj biti mjesto zvjerinja — dobra studena piva, vina, kafe i raznijeh djakonija uz bubnjevitu svirku našijeh askera. Taj maleni gaj izabrao je restaurateur kasine g. Neusiedler, da u njemu stvori za publiku zgodnu ljetnu gostionicu. Ovu praktičnu ideju prihvatila je beledija dragovoljno te ustupila restaurateuru taj gaj na tri godine, da ga ogradi i udesi za tu potrebu pak poslije tri godine da ga ona uzmogne davati pod najam. Nova gradska šumica u koliko je inače dosta skromna u toliko će vaistinu biti zgodna meta za šetnju i sladak odmor. U njoj se već počelo sve što treba spremati i za dvije hefte dana stojaće ondje spretni čardaci za publiku, muziku, kuhinju i ostale potrebe. Kako se vrijeme uljepšalo, kani g. Neusiedler već za 14 dana da otvori gostionu u novoj gradskoj šumici. Svašto se more kad se hoće, samo kad se hoće ono što se more!