Omanje srednjovjekovno utvrđenje, približne orijentacije istok -zapad, smješteno je na jednoj kamenoj kosi u izvanredno lijepom prirodnom ambijentu, blizu nekoliko izvora koji zajedno čine rječicu Lišticu. Ime samog grada je još nepoznato, ali okolno stanovništvo sam lokalitet sa zidovima naziva »Gradina«, a ponekad i »Borak«, kako se zove i jedan od izvora koji sačinjavaju rječicu Lišticu (sl. 1 – NAPOMENA slika je dostupna u att). Oblik srednjovjekovne utvrde (nepravilni četverokut) prilagođen je konfiguraciji terena. Uz obje uže strane grada prizidane su četvrtaste kule, a jugoistočni zid naknadno je pojačan visokim podzidom i jednim jakim kontraforom. Od brdskog masiva grad štiti jedan veći i jedan manji usjek (šanac). Tri usjeka zapažaju se i na grebenu sa jugozapadne strane koji ima nešto blaži pad. Iz podnožja, od strane Lištice, na grad vodi uska, vještački usječena staza. Na tri do četiri mjesta konjski saobraćaj, koji se tuda dugo vremena obavljao, ostavio je udubljenja u kamenu u obliku kopite. Prije arheoloških iskopavanja na gradu su se uglavnom vidjeli svi gradski perimetralni zidovi, izuzev zapadnog koji je utonuo u šut. Unutrašnji prostor grada bio je obrastao visokim i niskim rastinjem. U katastarskim i gruntovnim knjigama grad nema posebne oznake. Velika parcela na kojoj se nalazi vodi se pod katastarskom česticom 911 k. o. Gradac. TOK ISKOPAVANJA Sistematsko arheološko iskopavanje na srednjovjekovnom gradu kod vrela Lištice izvođeno je u dva navrata: prvo u 1975, a drugo u 1976. godini.1 Unutrašnji prostor obora podijeljen je uzdužnom linijom na dvije približne polovine: sjevernu i južnu. Svaka polovina ponovo je razdijeljena na po četiri kvadrata dimenzija 7 x 7 m, što ukupno iznosi osam kvadrata označenih brojevima od I do VIII (sl. 2 NAPOMENA slika je dostupna u att). U 1975. godini ispituna je južna polovina unutrašnjosti grada sa zapadnom i istočnom kulom, a 1976. zahvaćena je sjeverna polovina. ARHITEKTURA Debljina gradskih zidova ide od 1 do 1,50 m, a visina od 1 do 6 m. Svuda po zidovima se primjećuju tragovi poprečnib kolaca okruglog presjeka (armatura). Na jugoistočnoj strani vidi se i nekoliko ležišta za grede četvrtastog presjeka. Prilikom iskopavanja moglo se primijetiti da se nakon podizanja perimetralnih zidova utvrde izvršilo poravnavanje unutrašnjeg prostora sitnim tucanikom. Ostaci živog kamena, koji je nadvisivao nivo unu- trašnjeg prostora, zapaženi su u sjeverozapadnom ćošku (sl. 3 NAPOMENA slika je dostupna u att). Zapadna kula (sl. 4 NAPOMENA slika je dostupna u att) je četvrtastog oblika, dimenzija cca 3 x 3 m. Zidovi su širine 0,42 m. S unutrašnje strane primjećuje se sokl širine 10 cm. U jugozapadnom đošku kule otkrivena je nešto podignuta ozidana klupa dimenzija 1,52x0,72 m. Dio kule koji se očuvao bio je sav zatrpan šutom. Kulturni sloj u kuli debljine 0,40 cm sastoji se uglavnom od gareži u kojoj ima dosta ugljenisanog drveta, nešto stakla, ulomaka keramike tamno-bjelkaste fakture, nekoliko željeznih strelica. Ostaci gareži očit su dokaz da je kula, odnosno čitava utvrda, stradala u požaru. Istočna kula (sl. 5 NAPOMENA slika je dostupna u att) je, također, četvrtastog oblika. Znatno je veća od zapadne, dimenzija 6,50 (6) x 4,70 (4,60) m. U površin- skom sloju otkriveno je mnogo životinjskih kostiju (južna i za- padna strana). Pri kopanju unutrašnjosti istočne kule stekao se utisak da su slojevi poremećeni. U izmiješanom sloju šuta i ga- reži iskopano je mnogo ulomaka tamnosive keramike, dvije žeIjezne strelice, željeznih eksera i jedan kameni brus, Podnica kule sastoji se od debele kamene podloge na koju je nabačen kamen tucanik. Unutrašnji gradski prostor (sl. 6 NAPOMENA slika je dostupna u att), kako je već naprijed istaknuto, dimenzija 29,70 (27) х 17,30 (9,60) m, imao je oblik nepravilnog četverougla, jer je tako konfiguracija zahtijevala. Od objekata unutar grada važno je spomenuti prostoriju, koja je također bila nepravilnog četvrtastog oblika, smještenu u jugozapadnom ćošku grada (sl. 7). Njeni zidovi bili su očuvani do visine cca0,70 m. Dimenzije joj iznose 6,40 (5,60) х 4,50 (4,10). Debljina zidova je 0,70 m. Sjeverna vanjska strana ima uski dozidak širine 0,40. U istočnoj polovini gradskog prostora, uz unutrašnju ivicu sjevernog zida (vidi plan), zapažena je jedna kružna udubina. Naprvi pogled mogao se steći utisak da se radi o Čatrnji, međutim, kad je očišćena od kamena i zemlje, konstatovalo se da se radi o običnoj kraškoj kružnoj škrapi koja je možda služila za pri- kupljanje vode koja bi se kupila u unutrašnjosti grada. Nema nikakvih indicija da bi se ovdje moglo raditi o čatrnji. Arheološke slojeve karakterizira prilično siromaštvo u kultur- nom materijalu, što je gotovo redovna pojava i u drugim srednjo- vjekovnim gradovima Bosne i Hercegovine. Najdeblji slojevi šuta nalaze se uz unutrašnju ivicu južnog (sl. 8 NAPOMENA slika je dostupna u att) i zapadnog zida čijavisina dostiže 1 — 1,80 m. Na sredini gradskog prostora nema šuta. Kulturni sloj gotovo u cijelom gradskom prostoru ne prelazi debljinu od 10 do 20 cm, dole je u kulama nešto deblji od 25 do 40 cm. Kulturni sloj u ranije opisanoj prostoriji (uz zapadni zid) sastojao se od gareži na kamenu preko koga je stajao sloj gline od 8 do 10 cm debljine. Da li se radi o podnici prostorije ili o nečem drugom, nije nam jasno. Glina nije pocrnila ni pocrve- nila što znači da se ne radi o ognjištu ni o požaru. U gareži ispod gline otkriveno je nekoliko ulomaka keramike. Zanimljivo je spomenuti da je u sjeveroistočnom ćošku grada otkrivena mala količina pepeljastog sitnog pijeska za koji se nezna kakvu je namjenu imao. Takvog pijeska, u manjim količinama, zatečeno je i u prostoriji uz zapadni zid. Možda se radi o zemlji koja je služila za podnicu (naboj) u prostoriji za stanovanje. POKRETNI NALAZI Pokretne nalaze uglavnom sačinjava keramika, željezni pred- meti (streiice, ekseri i dr.) i kamena đulad. Gro keramičkih ulomalca otkriven je u kulama, u prostoriji unutar grada, kao i na sjeverozapadnom unutrašnjem prostoru. rada. Na žalost, pored brojnih fragmenata nije otkrivena nijedna cijela posuda. Svi pokušaji preparatora da se sklopi bar jedna posuda ostali su bezuspješniSudeći prema očuvanim obodima moglo bi se pretpostaviti da je ovdje u upotrebi bilo 5 — 6 keramičkih posuda koje su se donekle razlikovale po veličini i načinu izrade. Preovladava tzv. domaća »slavenska keramika« koju karakte- riše tamnosiva i tamnosmeđa boja, tanki zidovi, gruba izrada, slabo pečenje sa slabo uglačanim površinamaFaktura ove keramike je s mnogo sitnog kvarcitnog pijeska. Repertoar ukrašavanja svodi se uglavnom na horizontalne pa- ralelne urezane linije između kojih stoje usječene valovnice. Odoblika ovdje su po svoj prilici bili zastupljeni samo lonci ravnog dna, zdepastije forme sa povijenim vratom (T I, sl. 1 — 6 i T II, sl. 4—6). Iza navedenih, po brojnosti, dolaze fragmenti žućkastosmeđe ili crvenkasto smeđe boje nešto bolje izrade. U prelomu ima pri- lično bijelog sitnog i krupnog pijeska. Vrat kod lonaca od ovakve keramike je slično povijen prema vani, kao i kod onih naprijed (T II, sl. 1—3). Na gradu su otkrivena svega tri ulomka od vrata lonca koji je imao nešto širi otvor, dosta debele zidove (cca 1 cm). Vrat mu je nešto blaže povijen prema vani (T III, sl. 1 — 3 NAPOMENA slika je dostupna u att). Još dva ulomka od oboda lonca zavrjeđuju pažnju. Radi se također o fragmentima koji pripadaju posudi sa nešto širim otvo- rom. Oni se razlikuju od prethodnih po tome što im je završetak plastičan (T III, sl. 4 i 6 NAPOMENA slika je dostupna u att). Jedan ulomak tamnosmeđe boje nosi na sebi plastični ukras sa urezima. Od ulomaka sa gleđosanom površinom nađena su samo dva komada. Na jednom je staklasto-zelena gled, a na drugom bijela sa ostacima ornamenta izvedenog u plavoj boji. Ovaj zadnji najvjerovatnije pripada majolici Jedan ulomak sa ornamentom u vidu urcza, koji dijeli trbuh od vrata, predstavlja izuzetak na srednjovjekovnom gradu kod Lištice. Od metalnih predmeta najbrojniji su vrhovi od željeznih strelica, kojih je ovdje nađeno 12. Jedna je sa završetkom okruglog, dok su druge četvrtastog presjeka, odnosno piramidalnog zavr- šetka. Većina strelica otkrivena je u kulama. Promjer najšireg tulca iznosi 1,6 cm, a dužina im se kreće od 4 do 7,5 cm (T — IV, sl. 2 — 14 NAPOMENA slika je dostupna u att). Najveći željezni predmet predstavlja bodež dužine 24,5 cm. Jako je korodirao. Tulac mu je okruglog presjeka, promjera cca 3,5 cm. List je dosta uzak i iznosi 2 cm. Debljina kod usadnika 1,3 cm, na vrhu 6 mm (T — IV, sl. 1 NAPOMENA slika je dostupna u att). Otkopano je svega 12 komada željeznih eksera. Najduži iznosi 12 cm. Glave su im većinom okrugle. Izuzetak čine dva sa gla- vom u vidu slova T. Svi su četvrtastog presjeka (T — V, sl. 1 i 2 NAPOMENA slika je dostupna u att). Iskopano je 5 fragmenata konjskih potkovica, oštećenih i korozijom nagriženih, od kojih donosimo samo dva (T — V, sl. 3 i 4 NAPOMENA slika je dostupna u att). Među nalazima od željeza možemo spomenuti i 4 ulomka od okova (obruča) za posude. Na njima se primjećuju nitne od bronze (T — V, sl. 5 NAPOMENA slika je dostupna u att). Od ostalih željeznih predmeta vrijedni su spomena: — tri ulomka od noževa (T — V, si. 6 i 7), — jedno kresivo (čakmak) dužine 9,5, širine 2,7 cm (T — V, sl. 8 NAPOMENA slika je dostupna u att), — željezna kuka (T — V, sl. 9 NAPOMENA slika je dostupna u att), — šilo sa koštanom drškom dužine 9,5 cm (T — V, sl. 10 NAPOMENA slika je dostupna u att). Zanimljivo je navesti i dva mala kamena brusa tamnosive boje. Veći je oštećen po dužini. Dimenzije mu iznose 8 x 3,5 x 2 cm. Manji brus je jako dugo upotrebijavan što se zaključuje po nje- govoj istrošenosti. Dimenzije su mu 6 x 2 x 0,6 cm (T — V, sl. 11 i 12 NAPOMENA slika je dostupna u att). Od kamenih pokretnih nalaza važno je spomenuti i desetak komada kamene đuladi koja su samo grubo zaobljena (si. 9). ARHEOLOSKO-ISTORIJSKA RAZMATRANJA Sve do arheološkog islcopavanja 1975. i 1976. godine srednjovjekovni grad kod vrela Lištice bio je malo poznat naučnoj i kulturnoj javnosti. Prvi put njegove ruševine spominje fra Petar Bakula koji u svom Šematizmu, nabrajajući tvrđave u okolini Lištice, spominje i Lise na Borku koje predstavljaju naš srednjovjekovnigrad. Poslije Bakule navodi ga D. Mandic, koji u ruševinama grada kod Lištice vidi grad Nebojšu, smješten u srednjovjekovnoj župi Vederid. Nešto kasnije Rudolf Bonić u razvalinama grada kod vrela Lištice vidi grad Kruševac koga vise puta spominju istorijski izvori, a koji do danas nije arheološki potvrđen. Zanimljivo je napomenuti da okolno stanovništvo za ruševine grada nema jednog određenog imena. Neki stariji ljudi iz okoline gradske ruševine nazivaju Gradinom, a neki Borkom (valjda po jednom izvoru koji takvo ime nosi). Prema arheološkom materijalu, koji se dobio iskopavanjem, a također i prema površinskim nalazima prije iskopavanja, može se zasigurno konstatovati da ovdje nema nikakvih tragova nekog praistorijskog nalazišta, pa prema tome i naziv Gradina, dini se, nema opravdanja u smislu praistorijskog objekta. Pokretni nalazi, kao i sistem gradnje, govore da ruševine grada pripadaju kasnom srednjem vijeku (14. ili 15. St.). Kako se vidi iz plana, radi se o gradu — utvrdi relativno malih dimenzija. Govoriti o značaju i ulozi ovog grada kroz burna vremena 14. i 15. stoljeca nije nimalo lako. To je u toliko teže što ga ne nalazimo ni u jednom srednjovjekovnom izvoru. Vrlo je čudno da se u tradiciji nije očuvao naziv grada, jer je poznato da je vecina kasnih srednjovjekovnih gradova do danas zadržala svoje ime iz srednjeg vijeka (Blagaj, Ljubuški, Bobovac, Midevac, Klobuk k. Trebinja i dr.). Da bismo donekle shvatili i osvjetlili ulogu i značaj grada kod vrela Lištice, najsumarnije demo se osvrnuti na istorijski okvir područja današnje Lištice u srednjem vijeku. Da je prostor koji danas zahvata komuna Lištica bio interesantan još u kasnorimskom vremenu govore nam ostaci i ruševine kasnoanticke bazilike iz V stoljeca u Mokrom kod Lištice, kao i ruševine kasnoantickog refugijuma u Biogracima u Blatu. Vjerovatno takvih objekata ima još na ovom podrudju, ali oni nisu otkriveni. Na postojanje srednjovjekovnog grada Mokriskika u današnjem selu Mokro, polovinom X stoljeća, ukazuje vijest vizantijskog cara-pisca Konstantina VII Porfirogenita u djelu »De administran-do imperio«. Da je ovaj dio Hercegovine bio naseljen i u kasnom srednjem vijeku govore nam i brojni ostaci srednjovjekovnih nekropola sa stećcima, koji nam pružaju niz podataka za proučavanje i rasvjetljavanje istorijske i kulturne pozadine ovog kraja. Vjerovatno je naš grad administrativno pripadao srednjovjekovnoj župi Blato koja je zauzimala prostor zapadno od Neretve, po prilici današnji teritorij komune Lištica. Zupa Blato spominje se zajedno sa gradom Kruševcom u darovnici kralja Ostoje braći Radivoje- vićima iz 1408. »Civitatem Crusseuaz et Blato cum omnibus iuri- bus et territoriis.« U političkom smislu ovo je područje kroz srednji vijek mijenjalo svoje gospodare, dolazeći čas pod vlast hrvatskih, čas pod vlast srpskih vladara. Izvjesno vrijeme bilo je pod vlašću Šubića i Nelipića. Od 1325. godine Hum dolazi pod vlast bosanskih vladara i njihovih vazala. Smrću Tvrtka I 1391, bosanske vojvode i namjesnici (Sandalj Hranić i Stjepan Vukčić Kosača) na teritoriji Huma osnivaju svoje feudalne oblasti. U ovakvim političkim zbivanjima i uslovima egzistiralo je područje Lištice, odnosno župa Blato, kojoj je vjerovatno pripadao i naš grad-utvrda. U ovom dijelu Hercegovine značajnu ulogu igrale su srednjovjekovne porodice Radivojevića, odnosno Jurjevića i Vlatkovića, koje spominje i Ostojina darovnica iz 1408. g. Padom Hercegovine pod Turke, župa Blato pripada Mostarskoj nahiji u čijem sastavu ostaje sve do druge polovine XVI stoljeća. U sumarno iznesenim istorijskim uslovima sagrađen je i grad-utvrda blizu vrela Lištice, koja je u datom vremenu igrala važnu ulogu u ovom dijelu Hercegovine. Koliko je poznato iz arheološke literature i terenske dokumentacije, u cijeloj lištičkoj komuni danas nema ni jedan grad iz kasnog srednjeg vijeka osim ovog na vrelu Lištice. S obzirom na ovu činjenicu mogli bismo sebi postaviti pitanje: da li naš grad kod vrela Lištice ne predstavlja još uvijek arheološki nepotvrđeni grad Kruševac koji se, sudeći pi'ema nekim istorijskim izvorima, nalazi negdje na prostoru ovog dijela Hercegovine. Čitav niz istraživača bavio se problemom Kruševca, ali do danas nije kazana posljednja riječ. Prema Jirečeku, on se nalazio kod željezničke stanice u Žitomislićima blizu Mostara. Ovo mišljenje prihvatio je i Vjekoslav Klaić.Drugi ga istoričari stavljaju u župu Blato (Crussevaz et Blato). Stojan Novaković smatra da ga treba tražiti u selu Kruševo, na jugozapadnoj strani Mostarskog blata. Ovom se mišljenju pridružuju Desanka Kovačević i Marko Vego. Među istoričarima koji stoje na stanovištu da je Kruševac u Blatu nalazi se i Mihajlo Dinić. Osim Ostojine darovnice iz 1408. g., Kruševac se spominje u još nekoliko izvora (povelja) pod sljedećim nazivima: Crezcuacts v belach, castello con contato (1444); Castrum Krutscerwetz (1448); Civitate Chrusevaz cum castris et pertinentis suis (1454). Iz koncepta jednog pisma u Dubrovačkom arhivu, među gradovima koje je Vladislav zauzeo u ratu protiv oca hercega Stjepana 1452. godine, spominje se i Kruševac.Ime grada Kruševca navodi se još jednom u situaciji kada Dubrovčani posreduju kod kralja Tomaša da on preda Vladislavu zemlje od Čemerna do mora, kada budu osvojene, a za uzvrat da Vladislav kralju ustupi Blagaj. Za vrijeme rata hercega Stjepana i sina Vladislava, Blato i Kruševac bili su vrlo prikladna uporišta protiv hercega.Poslije izmirenja Vladislava sa hercegom, sudbina grada Kruševca nam je nepoznata. Nigdje nemamo podataka kako je i kada pao pod Turke. Ako pogledamo položaj grada kod Lištice, uvjerit demo se da zauzima vrlo prikladan položaj na poznatom srednjovjekovnom drumu koji je vodio od Livna — Duvanjskog polja — Kočerina — Blata — Blagaja za Nevesinje i dalje prema istoku.S obzirom na smještaj u tjesnacu rječice Lištice, može se pretpostaviti da je igrao vrlo važnu ulogu, posebno u ratu između Vladislava Hercegovića i hercega Stjepana 1452. godine. Dakle, grad je mogao biti jedna zaštitnica i obezbjeđenje ove važne srednjovjekovne komunikacije. On je, također, mogao imati ulogu i važne zaštitnice stočarskih puteva koji su vodili za planinske ispaše Cvrsnice i Vran planine. Nije isključena mogućnost, s obzirom na položaj i oblik, da je grad na vrelu Lištice imao i refugijalni značaj u odredenim ratnim opasnostima.