Poznate ekonomsko-društvene i gospodarsko-političke svjetske prilike i događaji 15. i 16. stoljeća imali su vidan odraz i presudan uticaj na ekonomsko-društveni život Dubrovačke Republike i to baš zbog posebnog položaja snažne dubrovačke trgovačke mornarice, koja je tada imala izraziti međunarodni značaj. Razumljivo je da su ta svjetska kretanja najviše imala odraza na pomorski život. Dubrovačka privreda uvijek je bila osjetljiva i veoma podložna međunarodnim privrednim kretanjima i poremećajima. A kako je poznato, tadašnja dubrovačka pomorska privreda, a u prvom redu dubrovačko brodarstvo, bilo je usko povezano sa svim najvažnijim tadašnjim svjetskim i međunarodnim problemima i kretanjima na Mediteranu, pa i izvan njega. Dubrovačka Republika, kao i njena trgovačka mornarica, bili su sastavni dio mediteranskog privrednog života. Stoga je i pad dubrovačkog pomorstva potkraj 16. i 17. stoljeća bio logičan i neizbježan. Ali, taj pad je bio postepen i ne toliko katastrofalan za malu Dubrovačku Republiku i slabljenje međunarodnog pomorskog značaja Dubrovnika. I u 17. stoljeću domaće pomorsko brodarstvo bilo je veoma značajno i za dubrovačku državu (a posebno nakon velikog potresa 1667. godine) i za mediteransko brodarstvo uopće, a napose za međunarodnu pomorsku trgovinu i za međunarodno pomorsko-prijevozničko tržište. U jednom razdoblju 17. stoljeća sveukupno dubrovačko brodovlje (i ono pod nacionalnom — dubrovačkom i ono pod stranom zastavom) bilo je veće i kvalitetnije od trgovačke mornarice grada Venecije. Kao i u prijašnja vremena, tako je i u 17. stoljeću vlada Dubrovačke Republike provodila svoju Izrazitu i potpunu pomorsku politiku i svoju osebujnu međunarodnu pomorsku orijentaciju.1 Novi uspon međunarodnog pomorskog života utvrdio sam i za 18. stoljeće, kada je u nekim godinama toga vijeka dubrovačka mornarica bila brojnija i značajnija od trgovačke mornarice Venecije.2 U 18. stoljeću i u početku 19. stoljeća trgovačka mornarica Dubrovačke Republike izdržavala je u prekoi osamdesetak mjesta (ponajviše u lukama i važnijim trgovačkim pristaništima) evropskih i mediteranskih država konzularna predstavništva dubrovačke države.3 Od 1797. (godina pada Mletačke Republike) pa sve do 1806. godine, dubrovačka trgovačka mornarica (pod svojom još uvijek slobodnom i neutralnom pomorsko-državnom zastavom u doba tadašnjih dobro poznatih pomorskih ratova) bila je najefikasnija i i najdjelotvornija u basenu Sredozemnog mora i na dijelu Atlantskog oceana. Francuska okupacija teritorije Dubrovačke Republike 1806. godine i propast dubrovačke državnosti godine 1808. presjekli su neprekidnu i čvrstu tisućugodišnju nit dubrovačkog međunarodnog pomorskog života. Time je bio uništen značaj Dubrovačke Republike kao svjetske pomorske države.4 Trgovačka mornarica Dubrovačke Republike bila je veoma značajan i važan činilac i zapaženi sudionik u međunarodnom pomorskom svijetu, uživajući poseban ugled među svjetskim brodarima i stranim trgovcima i prijevoznicima. Dubrovačko je brodovlje sa svojim trgovačkim jedrenjacima duge (vanjadranske) plovidbe izvršavalo značajne plovidbene zadatke — ne samo izvan Jadrana — već, također, i izvan Sredozemnog mora, prevozeći tuđu trgovačku robu između stranih luka i mnogobrojnih tuđih pristaništa. Manji dio dubrovačke trgovačke mornarice jadranske plovidbe obavljao je prijevoze tereta i putnika između svoje matične i ostalih manjih dubrovačkih luka, a posebno Cavtata, Zatona, Slanog (u Slano je roba stizala iz Popova preko Zavale — to je bila izvozna luka dijela Hercegovine), Trpnja i drugih luka, a takođe i između samih Tih luka uzduž naše istočno-jadranske obale. Dubrovačka trgovačka mornarica je, ta-kođer, izvršavala pomorsko-trgovačke zadatke između pristaništa dubrovačke države i talijanskih i albanskih luka. U talijanske luke ti su manji dubrovački trgovački brodovi prevozili trgovačku robu (kože, kožice, skjavine, vosak, med, vunu, gunjeve i ostalo), koja je dolazila iz dubrovačkog bližeg i daljeg zaleđa (u 18. i u 19. stoljeću najviše iz Hercegovine i dijela Crne Gore), a iz talijanskih luka dovozili su žitarice, grahorice, sol i različite manufakturne prerađevine. U toj dubrovačkoj pomorsko-brodarskoj trgovačkoj djelatnosti najvažniji činilac bili su pomorci — članovi brodskih posada. Oni su bili nosioci, ne samo cjelokupnog pomorskog, već velikim dijelom i općeg ekonomsko-društvenog života i razvoja ove naše »najpomorskije« republike. Pomorci (samo oni koji su plovili na trgovačkim brodovima vanjadranske plovidbe) su sredinom 18. stoljeća sačinjavali preko 10% ukupnog broja stanovništva dubrovačke države. U taj broj nisu uračunati ostali dubrovački pomorci, kao ribari, koraljari, pržinari, solari (postojala je dubrovačka »flota« posebno građena za prijevoz soli iz Malog Stona u neretvanska pristaništa), te lađari-prijevoznici, pa lučki radnici, brodogradilišni majstori, zanatlije i radnici itd. Držim da je taj postotak dovoljan da nam najreljefnije ilustrira značaj dubrovačke pomorske djelatnosti iz koje je dubrovačka državna blagajna crpila veoma velik prihod. A kada nam je to poznato, onda ćemo još bolje upoznati opće ekonomsko-društvene sadržaje dubrovačkog društva.5 Koliko je osobitu pažnju vodila vlada Dubrovačke Republike da bi unaprijedila i osigurala svoje najvažnije prihode, dovoljno je (u vezi s ovim mojim razmatranjima) kao najkraću ilustraciju spomenuti samo neke vladine odluke, kao na primjer: ograničenje ukrcaja stranaca na dubrovačke brodove, zabranu da Dubrovčani kupuju udjele vlasništva stranih brodova i najstroža zabrana da stranci kupuju i imaju udjele (karate — dio vlasništva brodova) dubrovačkih jedrenjaka i brodova. Sve te odredbe i zabrane su, ustvari, iz 13. i 14. stoljeća. Samo iz tih zabrana može se lako zaključiti da su Dubrovčani nastojali da potpuno izgrade svoju vlastitu trgovačku mornaricu i da isključe svaki utjecaj tuđeg kapitala na dubrovački pomorski život. A Dubrovčani su u tome potpuno uspjeh. Sve te i mnoge druge pomorske odredbe, propisi i zakoni, bili su uspješno na djelotvornoj snazi sve do posljednjeg časa ove naše zaista najpomorskije republike — sve do 1808. godine — godine propasti dubrovačke države. U 18. stoljeću na dubrovačkom trgovačkom jedrenjaku duge plovidbe bile su uglavnom ove brodske službe: kapetan — zapovjednik broda, brodski pisar »škrivan«, vođa palube, pilot, »gvardijan«, nokijer, brodski tesar, kormilari, ekonom, kadet, obični mornari i mali — djetići. U odredbama dubrovačke države bilo je točno određeno da kapetani — zapovjednici brodova duge plovidbe i patruni — zapovjednici brodova jadranske plovidbe moraju imati brodsku posadu dubrovačke narodnosti, odnosno dubrovačkog državljanstva. Ali to u praksi nije bilo moguće provesti, pa se iznimno dopuštalo da brodska momčad na dubrovačkim brodovima duge plovidbe može biti sastavljena najviše s jednom trećinom stranih — tuđih mornara, uključujući tu pilota i brodskog tesara. Ali, zbog različitih okolnosti i nenadanih prilika zapovjednici dubrovačkih jedrenjaka često su morali popunjavati svoju brodsku momčad stranim državljanima.6 Od tih stranih državljana prvenstvo su imali pomorci naše narodnosti koji su imali strano-tuđe državljanstvo (mletačko, austrijsko ili tursko). Utvrdio sam da je samo u razdoblju od 1744. do 1760. bilo ukrcano na dubrovačke jedrenjake vanjadranske plovidbe oko devedeset naših pomoraca iz Boke Kotorske.7 Nešto manje bilo je naših pomoraca iz Hrvatskog primorja i Istre. Ti su pomorci bili iz Bakra, Cresa, Krka, Kraljevice, Lošinja, Lovrana, Rijeke, Senja, Rovinja i iz Trsta.8 Nešto manje od tog broja bilo je pomoraca, koji su u tom razdoblju bili ukrcani na dubrovačkim brodovima vanjadranske plovidbe, iz Hvara (njih 4 — 5), pa iz Korčule tridesetak (najviše je bilo brodskih tesara — oko dvadeset — što je i razumljivo s obzirom na veoma poznatu korčulansku brodograđevnu djelatnost, a Dubrovčani su i na kopnu i na svojim jedrenjacima oduvijek rado i često zapošljavali Izvrsne korčulanske brodograditelje), iz Brača (desetak), iz Visa (5 — 6) itd.9 Osim ovih naših pomoraca — tuđih državljana, koji su plovili na dubrovačkim brodovima, također sam utvrdio da je od 1744. do 1760. godine bilo i naših kontinentalaca članova brodskih posada dubrovačkih jedrenjaka vanjadranske plovidbe, a ti su bili iz Hercegovine — iz Popova polja (četiri), a samo sam za jednog pronašao da je bio iz Bosne.10 U svom najnovijem arhivsko-povijesnom istraživanju došao sam do novih saznanja o hercegovačkim pomorcima koji su bili uposleni — ukrcani — i plovili kao profesionalni pomorci, članovi brodskih posada jedrenjaka dubrovačke države. Hercegovački pomorci bili su registrirani na dubrovačkim brodovima kao stranci, jer je Hercegovina bila pod turskom carevinom, pa se u Dubrovačkoj Republici Hercegovina smatrala za inozemstvo; zato su se i na ondašnje stanovnike Hercegovine odnosile sve odredbe bivše vlade Dubrovačke Republike o članovima dubrovačkih brodskih posada. Hercegovci, kao stranci, to jest turski podanici, nisu mogli biti zapovjednici niti oficiri, pa tako ni brodski pisari na dubrovačkim jedrenjacima, jer su zakonom ta radna mjesta na dubrovačkim jedrenjacima bila isključivo rezervirana samo za podanike dubrovačke države. Stoga sam istraživao kako je to moglo biti da su, uprkos takvim zakonskim propisima, Hercegovci (službeno je označeno bilo da su iz Popova) mogli biti zaposleni kao brodski pisari. Međutim, dosad mi nije uspjelo dobiti odgovor na to pitanje. Ipak, čini se da su Hercegovci imali neke privilegije ispred ostalih »stranaca« naše narodnosti, koji su u velikom broju nalazili zaposlenja kao profesionalni pomorci na jedrenjacima trgovačke mornarice Dubrovačke Republike. S obzirom na visokokvalificirane hercegovačke pomorce, koji su bili ukrcani kao redovni članovi brodskih posada jedrenjaka dubrovačke države vanjadranske plovidbe, može se sa sigurnošću govoriti da su u 18. stoljeću i u početku 19. stoljeća ti Hercegovci bili profesionalni pomorski stručnjaci. Sa velikom sigurnošću može se tvrditi da su hercegovački pomorci plovili »i na jedrenjacima pod turskom ili nekom drugom pomorskom državnom zastavom. I još nešto, uvjerenja sam, da su i ovi, koje ovdje prvi put spominjemo, kao i još mnogo drugih hercegovačkih pomoraca, bili uposleni kao redovni članovi brodskih posada na dubrovačkim jedrenjacima, takozvane, lokalne i jadranske plovidbe. Nažalost, arhivski izvori za tu dubrovačku jadransku plovidbu tako su manjkavi da se o tome ne mogu dobiti konačni podaci. A sada prelazimo na dvojicu Hercegovaca koji su bili brodski pisari — »skrivani« na jedrenjacima dubrovačke države duge plovidbe. Obratio sam pažnju na Nikolu Prkača iz Popova (Niccolo Parcacia da Popovo). Nikola Prkač (držim da je to Prkačin, ali pisar ove dubrovačke kancelarije, koji je bilježio kopije »ruola« — popise brodskih posada — nije sigurno držao za vrijedno da se malo više promuči pa da na talijanskoj ortografiji zapiše pravilno ovo poznato hercegovačko prezime. Siguran sam da je takvih, a možda i većih grešaka napravljeno u ispisivanju hercegovačkih prezimena). Dakle, naš Nikola Prkač još u 1797. godini plovio je na dubrovačkom jedrenjaku vanjadranske plovidbe u svojstvu »gvardijana«,11 što je u praksi značilo da je obavljao sve dužnosti i poslove vođe palube (»nostroma«), ali s manjom plaćom nego što je to po dubrovačkim propisima, inače, pripadalo vođi palube. Treba da se zna da je vođa palube imao veoma odgovornu dužnost i posao na dubrovačkim jedrenjacima vanjadranske trgovačke plovidbe. Uglavnom, to su mogli biti stariji i dosta iskusniji mornari — praktičari koji su se brinuli oko opreme i uzdržavanja jedrenjaka. Snabđjevao je brodskog tesara, podučavao je »malog« na hrodu, a osobito je pazio na smještaj i sigurnost putnika i trgovačke robe povjerene zapovjedniku broda za prijevoz iz jedne luke u drugu. Sličnu službu obavljao je i »gvardijan«, što je ovisilo o veličini i o tipu broda, ali s manje odgovornosti oko smještaja robe i putnika, pa je zbog toga imao gvardijan manju plaću. Vođa je imao najmanje 11, a gvardijan najmanje 9 dukata plaće (redovne) za mjesec (hranu je imao besplatnu i ona je na dubrovačkim brodovima bila pod stalnim nadzorom pomorskih organa dubrovačke države). Nekoliko godina poslije toga, Nikolu Prkača nalazimo kao člana brodske momčadi — brodskog pisara — dubrovačkog trgovačkog jedrenjaka tipa kekije imenom »La fortuna«.12 Da ii je zaista Nikola Prkač imao takvu sreću pa je tako brzo napredovao u čin oficira trgovačke mornarice duge plovidbe, ili je zaista bio tako sposoban? Ili je možda završio i neku, nama nepoznatu, pomorsku školu pa se tako brzo osposobio za tu veoma odgovornu brodsku službu? Dakle, ovaj naš Hercegovac za kratko vrijeme postigao je u svojoj pomorskoj profesiji brz uspjeh. Jedrenjak na kojem je Nikola Prkač plovio po Mediteranu i po Atlanskom oceanu imao je ukupno deset članova brodske momčadi. Zapovjednik broda bio je kapetan Šime Kriletić. U prilogu ove radnje donosi se prijepis »in extenso«, popis brodske momčadi jedrenjaka na kojem je plovio brodski pisar Nikola Prkač (vidi prilog II). Druga zanimljiva osoba u ovim našim razmatranjima o profesionalnim hercegovačkim pomorcima je, također, još jedan brodski pisar. To je bio Petar Koić, također, općenito označen iz Popova. Petar Koić je 1797. godine bio ukrcan — plovio kao brodski pisar na dubrovačkom trgovačkom jedrenjaku duge plovidbe tipa broda brik (ili brigantin), a imenom »La constanza gloriosa«,13 To je bio velik jedrenjak pod zapovjedništvom kapetana Iva Matkova Fiskovića iz Orebića. To je, nema sumnje, bila jedna od najpoznatijih brodovlasničkih i u pomorskim krugovima visoko cijenjenih kapetanskih obitelji. Stoga nam je jasno da je na Fiskovićevom brodu morao biti i te kako vrstan i veoma spreman brodski pisar — a to je bio baš Hercegovac Petar Koić iz Popova. Fiskovićev brik »La costanza gloriosa« imao je sveukupno trinaest članova brodske posade. Zbog zanimljivosti nacionalnog sastava i potpunosti radnih brodskih mjesta donosi se u prijepisu »in extenso« i ovaj popis brodske momčadi (vidi prilog I). Kada je taj popis napravljen, naš Petar Koić sa Fiskovićevim brikom nalazio se u Genovi. I Fiskovićev brik plovio je po čitavom Mediteranu, a izvršavao je pomorsko-trgovaoke pomorske zadatke i izvan Sredozemlja, po Atlanskom oceanu. Nekako je red reći i nekoliko riječi o brodskom pisaru. Najvažnija ličnost među dubrovačkim oficirima na jedrenjacima trgovačke mornarice i u 18. i u 19. stoljeću bio je brodski pisar. O njemu se mnogo govori u zakonskim propisima Dubrovačke Republike. Morao je voditi uglavnom svu administraciju broda, te je bio dužan prisustvovati svim ugovorima, koje sklapa zapovjednik broda, kao i svim novčanim isplatama (konzularne takse, lučke takse, takse sidrišta itd.) i kupovinama brodske opreme, popravkama broda itd. Pisar je morao biti prisutan svim trgovačkim poslovima koje je zapovjednik poduzimao za račun vlasnika broda. Razumljivo je, o svemu tome pisar je morao praviti zapisnik u poseban dnevnik. Zbog značaja pisareve administrativno-financijske službe na jedrenjaku, brodski pisar je morao u Uredu za pomorstvo (Glavne uprave za plovidbu Dubrovačke Republike) polagati zakletvu za uredno vršenje sve zakonom propisane mu funkcije i poslove. O tome se je morao napraviti poseban zapisnik i taj čin unijeti, također, i u popis brodske posade. Kada bi se brodski pisar razbolio, mogao ga je zamijeniti najstariji oficir, a ako toga nije bilo, onda vođa palube ili najstariji mornar koji je znao pisati. Brodski pisar se nije mogao iskrcati s dubrovačkog broda sve do povratka u dubrovačku državu. Pod prijetnjom kazne od 50 cekina i mjesec dana zatvora kapetani su morali upošljavati za brodske pisare na dubrovačkim brodovima samo dubrovačke državljane, ali oni nisu smjeli biti bliži rođaci zapovjednika broda. No, usprkos toj strogoj naredbi o državljanstvu dubrovačkih brodskih pisara, ipak sam i prije, pa evo i sada, pronašao gdje su brodski pisari na dubrovačkim jedrenjacima bili strani državljani (u ovom slučaju našeg porijekla). Pri dobijanju ovlaštenja za plovidbu, Ured za pomorstvo je potvrđivao za brodskog pisara posebnu knjigu u koju je svakog dana unosio sve troškove i primanja za račun broda. U njoj je registrirao i ugovore. Pri boravku u luci, te je registrirane podatke potvrđivao dubrovački konzul. Za neizvršenje te dužnosti kazne su bile drastične: nije mogao biti više brodski pisar na brodovima dubrovačke trgovačke mornarice. U nedostatku brodskog pisara taj posao je obavljao zapovjednik broda, pa se i na njega odnosila ta kazna: gubitak prava da bude zapovjednik dubrovačkih jedrenjaka. S obzirom na zakletvu o izvršavanju svih odluka i dužnosti, prekršitelji bi bili još strože kažnjeni, kao krivokletnici. U slučaju potrebe, brodski pisar je imao pravo, kao i javni notari, praviti oporuku, pa eventualno i druge usprave i bilješke privatno-pravne naravi, ako bi se što u vezi toga moralo obaviti na brodu za vrijeme pJovidbe ili u luci u kojoj nije bilo dubrovačkih konzularnih vlasti ili notara. Plaća brodskog pisara na dubrovačkim jedrenjacima u 18. stoljeću iznosila je najmanje 11 dukata mjesečno.14 A sada, pogledajmo kakvu su službu obavljali na dubrovačkim trgovačkim jedrenjacima neki od ostalih Popovaca. Vlaho Kristić je od 1800. do 1803. godine plovio na jedrenjacima duge plovidbe u svojstvu vođe palube.15 Kakva je to bila veoma odgovorna služba na brodovima, već smo malo prije rekli.16 Ali o mornarima-kormilarima trebat ćemo kazati riječ-dvije. Mornari-kormilari i obični mornari bili su zaposleni na jedrenjaku oko otvaranja, zatvaranja i kupljenja jedara, redili su brodske prostorije i palubu, a posebno su pomagali brodskom tesaru kod struganja, popravljanja i dotjerivanja broda. Pri pristajanju broda oni su bili na vezu te čamcem prevozili na kopno konope za privez jedrenjaka itd. Ako je brod bio usidren podalje od luke na sidrištu, mornari su prevozili brodske oficire i putnike s broda na kopno i obratno. Često su za brodsku kuhinju brali drva i pripremali ih za loženje. Mornari su bili dužni prenositi brodsku opremu, a prema dogovoru krcali su i iskrcavali teret s broda. Svaki je mornar nosio sobom svoju vlastitu mornarsku škrinju ili mornarsku vreću, ili pak mornarski koš, u što su spremali svoje potrebštine. Također je svaki mornar imao i svoj brodski krevet od platna. Kao i ostali članova brodski posade, uz plaćenu hranu na brodu, mornari su imali određenu mjesečnu plaću.17 Od 1797. do 1807. godine bilo je pet-šest Hercegovaca koji su obavljali posao vođe palube i mornara-kormilara, a ostali su bili obični mornari, dok je samo mali Marko Matković bio pripravnik za mornara, takozvani »mali«.18 A sada, prije nego što zaključimo ova naša razmatranja, donosim popis hercegovačkih pomoraca koji su plovili na jedrenjacima vanjadranske plovidbe Dubrovačke Republike od 1797. do 1807. godine. Taj sam popis dobio pregledom knjiga kopija popisa brodskih posada jedrenjaka Dubrovačke Republike duge plovidbe. Popis je sastavljen po abecednom redu prezimena. Evo tog popisa: AUGUSTIN Gašpar, mornar, Ruoli de Bastknenti, 1799 — f. 55v. HAD. BERTULOVIĆ Nikola, 1799. f. 64. HAD. BOŠKOVIĆ Marko, 1799. f. 56v. HAD. FALKONI PETAR, mornar, 1801. f. 79. HAD. GRDAKOVIĆ Martin, mornar, 1806. — Ruoli de Bastimenti — 56-9/18 f. 32. HAD. JOZIĆ PETAR, kormilar — mornar, 1800. f. 111. HAD. KOIĆ Petar, brodski pisar, 1797. — Ruoli de Bastimenti — 56-9/11 f. 50. KREŠIĆ Boško (Jozov), mornar — kormilar, 1803. — Ruoli — 56-9/15 f. 43v. HAD. KRISTIĆ Vlaho, vođa palube, 1800. — f. 64; Ruoli — 56-9/15 f. 40 _ 1802. HAD. KVESTIĆ Mato, mornar, 1804. — Ruoli de Bastimenti 56-9/17 f. 8. HAD. MATKOVIĆ Marko, mali — pripravnik za mornara, 1797. — Ruoli 56-9/16 f. 17. HAD. NIKELJA Ivan, mornar, 1804. — Ruoli de Bastimenti 56-9/17 f. 20. HAD. PASKOVIĆ Tomo, mornar, 1805. — Ruoli de Bastimenti 56-9/18 f. 12. HAD. PEROTIĆ Đuro, mornar, 1805. — Ruoli de Bastimenti 56-9/18 f. 12. HAD. PREFIŠIĆ Boško, mornar, 1805. — Ruoli de Bastimenti 56-9/17 f. 30. HAD. PRKAĆ Nikola, gvardijan, brodski pisar, 1797. — Ruoli de Bastimenti 56-9/12 f. 10. PRKAČIN Boško, mornar, 1799. f. 56v; 1800. f. 70v. kormilar-mornar. HAD. RADIN PETAR, kormilar-mornar, 1804. — Ruoli 56-9/16 f. 39, 1805. f. 11. RADULOVIĆ Luka, mornar, 1805. — Ruoli de Bastimenti 56-9/17 f. 42. RAGUŽ Nikola, mornar, 1799. f. 99. HAD. RUGOVIĆ Pavle, mornar, 1799. f. 99. HAD. SENČIĆ Ivan, mornar, 1800. f. 69. HAD. ŠILOVIĆ Petar, mornar, 1804. — Ruoli de Bastimenti 56-9/16 f. 62. HAD. VIDOEVIĆ Matija, mornar, 1803. — Ruoli de Bastimenti 56-9/15 f. 62. HAD. Osim ovih hercegovačkih kvalificiranih pomoraca, koji su bili registrirani u dubrovačkim spisima pod Popovom, nabrojit ću i ove pomorce koja su se vodili pod Neretva, a koji su također bili sastavni dio članova brodskih posada dubrovačke trgovačke mornarice u razmatranom razdoblju: ĐIKOVIĆ Ivan, mornar, 1802. — Ruoli de Bastimenti 56-9/15 f. 40v. HAD. FRANOVIĆ Antun, mornar, 1797. — Ruoli de Bastimenti 56-9/11 f. 5. HAD. GALEB Antun, mornar, 1805. — Ruoli de Bastimenti 56-9/17 f. 36. HAD. KODRINA Vaso, kormilar — mornar, 1803. i 1804. — Ruoli 56-9/16 f. 4 i 45. HAD. LJELJEVIĆ Matija, mornar, 1804. — Ruoli de Bastimenti 56-9/16 f. 52. HAD. MOSLAČIĆ Pavle, mornar, 1803. — Ruoli de bastimenti 56-9/16 f. 15. HAD. PERIĆ Ivan, mornar, 1806. — Ruoli de Bastimenti 56-9/18 f. 31. HAD. SENČIĆ Jozo, kormilar-mornar, 1800. — Ruoli za 1800. f. 117. HAD. ŠILJEČIĆ Marija, mornar, 1798. — Ruoli za 1798. f. 40. HAD. Sa ovim razmatranjima o hercegovačkim pomorcima, koji su bili zaposleni na trgovačkim jedrenjaoima dubrovačke države i koji su plovili ondašnjim svjetskim pomorsko-trgovačkim rutama (Mediteran i Atlantik) i sa ovim djelomičnim njihovim popisom nije sve rečeno. Najprije, to nije potpun broj Hercegovaca koji su u 18. i u 19. stoljeću bili profesionalni pomorci. Za taj kompletan popis bilo bi potrebno jako dosta vremena. Pregledao sam sve knjige popisa članova brodskih posada dubrovačkih trgovačkih jedrenjaka od 1745. do 1808. godine, ali još nisam imao toliko vremena taj poseban popis napraviti. Ali, na osnovu svog istraživanja i pregleda svih tih popisa »Ruola« može se zaključiti da su Hercegovci-pomorci bili neprekidno od 1745. do 1808. godine veoma rado primani u službu na jedrenjacima Dubrovačke Republike. To nam ne može biti ništa neobično. Dapače, to nam je logično, jer su kao prvi susjedi, a k tome još i dobri susjedski odnosi uvijek bili zalog prijateljskih i korisno uzajamnih veza i suradnje između Hercegovaca i Dubrovčana na svim poljima, pa eto utvrdih i u ovoj vrsti odnosa i djelatnosti. Hercegovački su pomorci svojim sudjelovanjem u dubrovačkom pomorskom međunarodnom životu pomagali prosperitetu dubrovačke trgovačke mornarice. O tome dosad nije bilo spomena u našoj historiografiji. Naši najpoznatiji povjesničari Dubrovačke Republike odavno su već u mnogobrojnim radovima i raspravama utvrdili veličinu sudjelovanja i doprinosa dubrovačkih pomoraca u izgradnju i u usponu stranih i tuđih trgovačkih i ratnih mornarica.19 Tako je između ostalog utvrđeno da su u 15, 16. i 17. stoljeću najveći doprinos dubrovački pomorci i brodovlasnici dali španjolskoj mornarici. Ali — koliko su strani pomorci dali svoj udio na djelotvornom razvoju trgovačke mornarice Dubrovačke Republike zasad smo još na početku.20 Ovaj prilog je ispunio samo jedan veoma mali dio te praznine. PRILOZI ARHIVSKI DOKUMENTI I Popis članova brodske posade dubrovačkog jedrenjaka lipa brik imenom »La costanza gloriosa« pod zapovjedništvom kapetana Ivana Matkova Fisković na kojem je Petar Koić iz Popova bio ukrcan kao brodski pisar. Libro de Ruoli (de Bastimenti) 56-9/11 f. 50. Adg 21 Giugno 1797 Ruolo dei Brighentino nominato La Costanza Gloriosa diretto da Cap. Giovanni di Matteo Fiiscovich. Cap. del Bast. Giovanni di Matteo Fiiscovich da Sabioncello Cap. delia Band. Pietro Troiani dalia Citta Scrivano Pietro Coich da Popovo Piloto Marco Medin dalia Citta Nostromo Giuseppe Campaneili da detto luogo Cadetto Michele Girardi da Napoli Marinari Giovanni Assich da Slano Florio Galugieraz dalia Citta Giovanni Claich dal Borgo Paolo Marich da Maicovi Paolo Jancovich da Primorie Matteo Arbanas da Canali Steffano Knego da Breno Muzzo Pietro Bosgiov.ich dalia Citta Al margine: Spedito al Console di Genova. II Popis članova brodske momčadi dubrovačkog jedrenjaka tipa kekija imenom »La fortuna« pod zapovjedništvom kapetana Šime Kniletića na kojem je bio ukrcan kao brodski pisar Nikola Prkač (vjerovatno Prkačin) iz Popova. Libro de Ruoli (de Bastimenti) 56-9/12 f. 9v, HAD. 1798. Ruolo della Checchia nominata La Fortuna diretta da Cap. Simone Criletich, Capitano Simone Criletich dalla Citta Scrivano Niccolo Parcaoia da Popovo Piloto Matteo Lazzarovich nostro Cittadino Nostromo Niccolo Chiuricevich da Sabioncello Dispenslere Giovanni Bachia da Valdinoce Marinari Matteo Gudina da Rovigno Biagio Sceperak da Malfi Giovanni Scoco da Bargatto Giovanni Sceparak da Malti Muzz Paolo Fortunato dalla Citta Al margine: Spedito fuori! III Popis članova brodske momčadi dubrovačkog jedrenjaka tipa brik imenom »Ii favoritu« pod zapovjedništvom kapetana Ivana Miletića na kojem je plovio u svojstv-u kormilara Vlaho Kristić iz Popova. Libro de Ruoli (de Bastimenti) 56-9e15 f. 40. HAD. 1800. Ruolo del Brighentino nominato II Favorito diretto da Cap. Giovanni Miletich. Capitano Giovanni Miletich dalla Citta Scrivano Michele Pitarevich da Maglcovi Piloto Giovanni Raisl Toscano Marinari Biagio Cristich da Popovo Andrea Colendich da Bargat Vicenzo Tadich dalla Dalmazia Natale Tassovich da Maglcovi Giacomo Dragutinovich da Bargat Giovanni Pizzetich dalla Citta Luča Mitrov da Breno Muzzo Antonio Zaranovich dalla Citta OPASKA: Radno mjesto kormilara na dubrovačkom trgovačkim jedrenjacima nije u »Ruolima« bilo uvijek označeno, ali se bila ustalila pisareva praksa ako se posebno ne označi tko su bili kormilari, onda se znalo: prva četiri ili prva dva mjesta pod oznakom »marinari — mornari« bili su kormilari. 1 J. Luetić, Nekoliko vijesti o dubrovačkim brodovima zadnjih decenija XVII stoljeća, zbornik »Dubrovačko pomorstvo«, Dubrovnik 1952. Isti, Brodovlje Dubrovačke Republike 17. stoljeća, Građa ja pomorsku povijest Dubrovnika, knj. 3, Pomorski muzej JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1964. 2 J. Luetić, Pomorac i diplomat I, Kaznačić s osvrtom na dubrovačko pomorstvo 18. i poč. 19. st., Građa za pomorsku povijest Dubrovnika, knj. 1, Pomorski muzej JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik 1954. Isti, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Građa za pomorsku povijest Dubrovnika, knj. 2, Pomorski muzej JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik 1959. 3 I. Mitić, Konzulati i konzularna služba starog Dubrovnika, Dubrovnik 1964. 4 J. Luetić, 1 000 godina dubrovačkog brodarstva, Zagreb 1969. 5 J. Luetić, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959. 6 V. Brajković, Dubrovački edikt za plovidbu 1794, zbornik »Dubrovačko pomorstvo«, Dubrovnik 1952. J. Luetić, Pravilnik Dubrovačke Republike o nacionalnoj plovidbi, Građa za pomorsku povijest Dubrovnika, knj. 5, Zavod za historijska istraživanja pomorstva južne Dalmacije JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik 1972. 7 J. Luetić, Bokeljski pomorci u službi na dubrovačkim brodovima u 18. stoljeću, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, III, 1955. 8 J. Luetić, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959. Isti, Veze Dubrovnika s Hrvatskim primorjem i Istrom u 18. stoljeću, Jadranski zbornik, II, Rijeka 1957. 9 J. Luetić, Prilozi za pomorsku povijest srednjeg Jadrana u XVIII stoljeću, Ljetopis JAZU, knjiga 63, Zagreb 1959. Isti, o pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću... 10 J. Luetić, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959, str. 87. 11 Libro Ruoli de Bastimenti 56-9/12 f. 10. Historijski arhiv Dubrovnik u ovom tekstu HAD. 12 Libro Ruoli de Bastimenti 56-9/12 f. 9v. HAD. 13 Libro Ruoli de Bastimenti 56-9/11 f. 50. HAD. O Fiskovićima vidi: C. Fisković, Putovanja pelješkog jedrenjaka..., Pomorski zbornik, Zagreb 14 J. Luetić, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959, str. 49. 15 Libro Ruoli de Bastimenti 56-9/15 f. 50. HAD. 16 J. Luetić, O pomorstvu Dubrovačke Republike u XVIII stoljeću, Dubrovnik 1959; o vođi palube vidi na str. 50. 17 J. Luetić, o. c., str. 52. 18 Izostavljamo citirati izvore jer su citirani u popisu imena u daljem tekstu. 19 F. Appendini Notizie istorico-critiche sulla antichita storia e letteratura de Ragusei, Ragusa 1802. V. Foretić, Udio naših ljudi u stranim mornaricama i općim pomorskim zbivanjima kroz stoljeća, Pomorski zbornik, Institut JAZU u Zadru, Zagreb 1962. G. Geloich, I conti du Tuhelj, Trieste 1882. V. Novak, Učešće dubrovačke flote u španjolskoj nepobjedivoj armadi, Kosov zbornik, Ljubljana 1953. J. Tadić, Španija i Dubrovnik u XVI veku, posebna izdanja SAN, Beograd 1932, H. Tartalja, Neki podaci o učestvovanju dubrovačke flote u ratovima XVI i XVII stoljeća, Pomorski zbornik Društva za proučavanje 1 unapređenje pomorstva Jugoslavije, sv. 7, Zadar 1969. V. Kostić, Ragusa and the Spanish Armada, Balcanica, Balkanološki institut SAN, Beograd 1972, str. 195. 20 O tome je autor ovog rada pisao u nekim svojim radovima, a posebno: Dubrovčani su u XVIII stoljeću na svojim brodovima zapošljavali mnoge strane pomorce, Pomorski zbornik, knj. 10, Rijeka 1972, ali prije toga objavio je radnje tematski vezane uz ovaj prilog u Godišnjaku Pomorskog muzeja u Kotoru, Jadranskom zborniku itd., vidi bilješku 7), 8) i 9) u ovoj radnji. Osim autora i V. Ivančević je na ovu temu objavio ove radove: Luka Livorno i dubrovački brodovi (1760 — 1808), Građa za pomorsku povijest Dubrovnika, knj. 4, Zavod za historijska istraživanja pomorstva južne Dalmacije JAZU u Dubrovniku, Dubrovnik 1968, str. 84 — 85. Isti, Korčulani ukrcani na brodovima Dubrovačke Republike u 18, I 19. stoljeću, Pomorski zbornik Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva Jugoslavije u Rijeci, Rijeka 1972.