U selu Biograd, uz rub zapadnog dijela Mostarskog blata, na lokalitetu »Babe« slučajno je pronađena, početkom 1968. godine, razbijena zemljana žara sa posmrtnim ostacima spaljenog pokojnika. Uz žaru je nađeno nekoliko željeznih kopalja, a unutar žare jedna srebrna minđuša, malo nagorenih kostiju i nekoliko ulomaka keramičkog posuđa. Desetak metara dalje, prema jugoistoku, pronađeno je nekoliko željeznih alatki, mnogo deformisanih staklenih bočica, fragmenata razne keramike i bronzanog posuđa.* U vremenu od 5. do 8. marta 1968. godine autor ovoga članka izveo je zaštitno arheološko iskopavanje na pomenutom lokalitetu i otkrio još nekoliko vrijednih arheoloških objekata. Veći dio zemljišta, gdje su se pojavili nalazi, već su prekopali vlasnici no, međutim, ostao je još nedirnut prostor dimenzija cca 2,5 x 5 m, kojeg je autor ovom prilikom prekopao. Na žalost, to je bio samo dio prostora sa kulturnim slojem, dok su glavni i veći dio prekopali, bez stručnog nadzora, vlasnici zemljišta. Cjelokupni prostor, na kom su se pojavili nalazi, zauzima cca 10x5 m. Kopajući nedirnuti prostor sa kulturnim slojem, došao sam do sljedeće stratigrafije: do dubine od četrdesetak cm nalazi se obradivi sloj (humus), zatim sloj krupnog krečnjačkog kamena nepravilno raspoređenog i razbacanog uglavnom po sjeverozapadnoj polovini sonde, dok ga na suprotnoj strani nema. S donje strane kamen je potamnio od vatre i lako je lomljiv. Ispod kamena dolazi sloj gareži koji je na pojedinim mjestima debljine do 32 cm. U sloju gara, osim metalnih nalaza, moglo se zapaziti ugljenisano drvo. U nastavku dajem opis objekata koji su slučajno nađeni, kao i onih koji su dobiveni zaštitnim iskopavanjem. ORUŽJE Željezna koplja: Od 7 željeznih kopalja, koja su otkrivena na lokalitetu Babe u Biogracima, ne mogu se naći dva potpuno ista primjerka. No međutim, čini se da se ipak radi u osnovi o tri tipa kopalja: koplja sa sasvim blago naglašenim središnjim rebrom, koplja sa nešto naglašenijim rebrom u odnosu na ova gore, kod kojih rebro sačinjava organski dio lista, a rombičnog su presjeka, koplja sa jako naglašenim i izdvojenim rebrom trokutastog presjeka. Prva grupa: U ovu grupu dolaze tri koplja, a glavni predstavnik je koplje prikazano na T I, sl. 1. Ono je ujedno i najveće koplje iz Biograca. Na jednom od ovih kopalja primjećuju se tragovi obrade u vidu malih ureza. Najduže koplje je 47,5 cm, a najmanje 16,6 cm. Širina listova ide od 2,7 do 4,3 cm. Promjeri usadnika variraju od 1,6 do 2,2 cm. U ovu grupu kopalja ubrojio sam i malo koplje dužine 16,6 cm (T I, sl. 3), jer zaista ima, osim dužine, sve karakteristične elemente kao i druga koplja ove grupe. Druga grupa: Drugu grupu kopalja sačinjavaju tri koplja rombičnog presjeka (T I, sl. 4 — 6). Najveća dužina ovih kopalja ide do 43 cm, a najmanja 30,5 cm. Širina usadnika je ista kod sva tri koplja — 1,9 cm. Širina listova varira od 4,2 do 5,1 cm. Kod jednog se nije mogao izmjeriti promjer usadnika zbog velike oštećenosti. Na usadniku dva primjerka ove grupe nalaze se po dvije kružne rupice za učvršćivanje. Treća grupa: Ovu grupu predstavlja samo jedno koplje (T I, sl. 7). Jako je oštećeno rđom i sa prelomljenim usadnikom. Dužina mu iznosi 37,5 cm, najveća širina lista je 5,2 cm, a promjer usadnika ne može se izmjeriti zbog jake oštećenosti. Jako mu je naglašeno rebro i trokutastog je presjeka. Željezne strijelice: Na istom lokalitetu otkrivene su i dvije željezne strijelice. Jedna od njih je dosta kratka, dužine 7,3 cm (T I, sl. 8) i liči na malo koplje, dok je druga nešto duža sa piramidalnim završetkom. Jako je korodirala, a dužina joj iznosi 9,2 cm (T I, sl. 9). Obje strijelice date u crtežu su u naravnoj veličini. II. ŽELJEZNE ALATKE Iz Biograca nam je poznato i nekoliko željeznih alatki. Najveća alatka, po svom obliku, podsjeća na kelt, a na četvrtastom usadniku ima jednu alkicu. Dužina ove alatke iznosi 25 cm, najveća širina oštrice 10,3 cm, promjer usadnika 4,8 cm. Dobro je očuvana (T II, sl. 1). U grupu željeznih alatki ubrajamo i pet primjeraka koji su, po formi, vrlo slični trnokopima (skopcima). Po svoj prilici upotrebljavale su se kao ascije (tesle), a nije isključena mogućnost da su služile kao poljoprivredne alatke (T II, sl. 2 — 6). Alatke su uglavnom sve istog tipa izuzev one na T II, sl. 1. Najduža od ovih 5 alatki je 19 cm, a najmanja 4,3 cm. Promjer usadnika varira od 3,1 do 3,3 cm. Osim oštrica, alatke imaju i četvrtaste ušice koje su vjerovatno služile za udaranje eksera ili nečega drugoga. III. NAKIT Nakit iz Biograca sastoji se iz četiri fibule, jedne kopče i jedne minđuše. Bronzana fibula na oprugu sa odlomljenom iglom. Na sredini luka nalazi se jedno okruglo pločasto dugme. Dio luka od glave do dugmeta ukrašen je sa dvije paralelne urezane linije. Noga fibule je, također, oštećena, a stajala je negdje blizu željeznog predmeta, pa je jako korodirala. Duga je 6,2 cm (T II, sl. 7). Bronzana fibula na šarnir (baglamu) tipa aucissa, prilično je oštećena i korodirala, a polovina igle nedostaje. Po luku teče plastično rebro sa nejasnim urezima. Noga se završava okruglim dugmetom. Dužina 7,3 cm (T II, sl. 8). Bronzana fibula na šarnir sa odlomljenom nožicom i bez vrha igle, tipa aucissa. Glava i luk su ukrašeni tordiranim ornamentima. Fibula je po sredini luka napukla, a ima četvrtasti presjek. Dužina 4,5 cm (T II, sl. 9). Srebrna fibula na šarnir tipa aucissa sa dvije igle. Igle nisu na svojoj strani, a zbog korozije one se nisu mogle vratiti. Fibula je tako na crtežu i prikazana. Glava joj je ukrašena urezanim kružićima. Iznad i ispod triju kružića nalaze se paralelne urezane linije. Luk je također ukrašen utisnutim linijama i tačkicama. Nožica joj je oštećena. Ima zeleno-sjajnu patinu. Dužina 5,6 cm (T II, sl. 10). Ukrasna ploča od bronzanog pleha u obliku ptice sa raširenim krilima. Vjerovatno se radi o golubu. Na krilima se nalaze dvije kružne rupice, a oko njih dvije urezane kružnice. S donje strane kopče stoji igla za pričvršćivanje. Dužina 3,3 cm, širina 3 cm, dužina igle 2 cm (T II, sl. 11). Srebrna minđuša čunastog oblika sa polumjesečastim produžetkom na kome vise srebreni, isprepleteni lančići. Djelomično Oštrica od malog željeznog noža, jako uništena rđom. Držak joj je prelomljen i nije se očuvao. Očuvana dužina iznosi 12 cm, širina oštrice 1,8 cm. Među nalazima od željeza nalazi se i 11 eksera. Od njih 11, pet ima okrugle plosnate glave, dok ostali liče na slovo L. Najduži ekser iznosi 11 cm, a najkraći 7,5 cm. Mala bronzana kukica dužine 7 cm. VI. STAKLO I KERAMIKA U sloju gareži, zajedno sa predmetima bronze, željeza, naišlo se na niz fragmenata stakla. To su uglavnom male bočice (lakrimarijumi). Gotovo svi komadi su izrazbijani, izuzev njih nekoliko djelomično očuvanih (T IV, sl. 1 —2). Svi fragmenti su deformisani u vatri. Među rimskim materijalom iz Biograca nalazi se i četrdesetak fragmenata razne rimske keramike. Ona je uglavnom svjetlocrvene i tamnosmeđe boje. Kod tamnije keramike u prelomu se vide bijela, sitna zrnca pijeska. Komadi se ne uklapaju jedan s drugim. Dajem opis karakterističnih ulomaka: 1. Mala trbušasta keramička bočica s dugim grlom. U zemlji je poprimila pepeljastosivu boju. Visina 4,7 cm, a promjer grla 1,8 cm (T IV, sl. 3). Dio od male keramičke bočice svjetlocrvene boje. Nedostaje joj dno, dio trbuha i grlo (T. IV, sl. 4). Dno od jedne keramičke bočice svjetlocrvene boje (T IV, sl. 5). . Dio od oboda neke šire keramičke posude svjetlocrvene boje (T IV, sl. 6). Dio oboda od keramičke posude kod kojeg se vide zrnca bijelog sitnog pijeska. Posuda je bila ukrašena paralelnim kružnim urezima, kako se to vidi na crtežu (T IV, sl. 7). Dio oboda od posude svjetlosive boje (T IV, sl. 8). Dio oboda od veće keramičke posude grubog izgleda i tamnosmeđe boje. U prelomu se vide zrnca bijelog pijeska. Na fragmentu se primjećuju tragovi vatre (T IV, sl. 9). Dio trbuha keramičke posude, također tamnosmeđe boje i dosta grube izrade. Posuda kojoj komad pripada bila jc ukrašena urezanim ornamentima. Svi komadi i stakla i keramike u crtežima su dati u naravnoj veličini (T IV, sl. 10). VII. NOVAC Na spomenutom lokalitetu otkrivena su i tri srebrna rimska novčića. Nažalost, dva su jako oštećena i ne mogu se odrediti, dok je treći dobro očuvan. Kod dobro očuvanog novčića na aversu stoji: BON. EVENTE LIBO (d. lice) na reversu stoji: PVTEAL SCRIBO (Skribonijev bunar) Navedeni novčić dat je u crtežu (T IV, sl. 11). Jedan oštećeni vidimo na crtežu (T IV, sl. 12). RAZMATRANJE O NALAZIMA I DATIRANJE U cilju boljeg upoznavanja rimskog materijala sa lokaliteta Babe u Biogracima, smatram da je potrebno dati i kraći pregled drugih arheoloških lokaliteta i nalaza u selu i najbližoj okolini. Inače, selo Biograci do sada nam je bilo vrlo malo poznato iz arheološke literature. Lokalitet Gradinu, koja se nalazi neposredno iznad sela, djelomično znamo iz stare literature,1 U kraćoj bilješci V. Radimskog 2 tvrdi se da se na ovom lokalitetu radi o praistorijskoj gradini na kojoj su Rimljani nastavili život i sagradili utvrđenje. Vjerovatno se kontinuitet života nastavio i u kasnoj antici, pa tekao sve do kasnijeg srednjeg vijeka. No, sve ove pretpostavke razjasnit će sistematsko arheološko iskopavanje koje na Gradini zadnjih godina izvodi Zemaljski muzej iz Sarajeva. Od ranijih slučajnih arheoloških nalaza iz Biograca poznate su nam dvije rimske kamene urne koje je slučajno iskopao na svojoj njivi Ilija Šakić (iz Biograca). Obje urne bile su od miljevine (muljike), jedna valjkastog, a druga četvrtastog oblika. Mjesto nalaza urni udaljeno je od naših nalaza oko 200 m prema sjeverozapadu. Kako priča Šakić, u urnama nije bilo ništa drugo osim gareži sa kostima i nekoliko komadića od lonca.3 Urne je Šakić prebacio kući. Pere Zelenike, zemljoradnika iz Biograca, da je u navedenim urnama bilo Valjkastu posudu djeca su izrazbijala tako da sam od nje mogao vidjeti samo ulomke, a iz četvrtaste urne Šakić daje stoci so. Osim fibula i naš drugi nakit ima sličnosti sa nalazima na drugim lokalitetima. Tako je kopča slična našoj, prikazanoj na T II, sl. 11, otkrivena na Brestovim Međama kod Zemuna.18 Ovakvih kopči na drugim lokalitetima nisam zapazio. Potpunih analogija našoj čunastoj srebrnoj minđuši nisam mogao naći, ali veliku sličnost pokazuje čunasta srebrna minđuša sa izvora Cetine u Dalmaciji.19 Razlika postoji i u ukrašavanju. Naime, na minđuši s Cetine postoje ukrasi u vidu grančica, kojih kod naše minđuše nema, zatim stoje oba draga kamena na krajevima, što nije slučaj kod naše. Međutim, mišljenja sam da se ovdje u osnovi radi o istom tipu naušnica, samo druge varijante. Čunasti tip naušnica obrađivalo je nekoliko naših autora, pa se ja ovom prilikom nemam potrebe upuštati u to. To su bili Zdenko Vinski,20 Josip Korošec 21 i Duje Rendić-Miočević. 22 Neke slične elemente našim naušnicama imaju i naušnice iz Gorice kod Ljubuškog. 23 Međutim, one su mnogo starije. Pomenuta srebrna naušnica najvjerovatnije predstavlja import. Što se tiče posuđa iz Biograca, ono je raznovrsno i napravljeno od bronze. Već smo ranije istakli da se radi o pet raznih posuda. To nam potvrđuju očuvani komadi oboda koji su većinom izlomljeni i deformisani u vatri. Pojedini fragmenti potiču od posuda sa vrlo debelim zidovima (posebno dno). Naročitu pažnju izaziva drška sa životinjskom glavom (pas). Slična drška našoj otkrivena je u D. Lamincima,24 nekadašnjem srezu Gradiška. Za nju Truhelka tvrdi da predstavlja cjedilo. Nije isključeno da i naš predmet to isto znači. Okovi za bravu nisu rijetki na našim lokalitetima, ali ornamentiku dobijenu iskucavanjem na našem okovu, ne nalazimo na dosad poznatim okovima. Sličnih okova po obliku ima nekoliko komada u Arheološkom muzeju u Zadru.25 Staklo u »Babama« uglavnom sačinjavaju bočice (lakrimarijumi) — predmeti koji su se najčešće stavljali s pokojnikom. Mnogo sličnih bočica nedavno je otkriveno u Hardomilju kod Ljubuškog u Hercegovini.26 Pojava ovih bočica nije rijetka na rimskim nekropolama na našem području. Mislim da su kao suznice služile i male keramičke bočice predstavljene na T IV, sl. 1—4. Fragmenti keramike iz »Baba« govore nam također da se radi o više različitih posuda, ali koliko posuda je bilo ne može se ništa određenije kazati. Keramika je uglavnom svjetlosive i tamnosmeđe boje. Ova zadnja, koje nema mnogo, u prelomu ima zrnaca bijelog sitnog pijeska i podsjeća na keramiku kakvu često nalazimo na ilirskim gradinama. Na keramici se ne vidi nikakvih tragova ukrašavanja, izuzev jednog ulomka sa urezima. Na temelju otkrivenih keramičkih fragmenata nisam u mogućnosti datirati keramiku zbog nedostatka cijelih posuda, ali vjerovatno će i ona, kao i drugi predmeti, ići u I vijek n. e. Najdragocjeniji materijal za datiranje nalaza iz Biograca predstavlja srebrni novac koga je ovdje nađeno samo par komada. Dobro očuvani novčić (T IV, sl. 11) potiče iz 54. g. pr. n. e., što nam zasigurno govori da neki naši predmeti idu možda i u I vijek pr. n. e. Dva potpuno ista novčića, kao ovaj naš, otkrivena su na planini Kamešnici kod Livna.27 Drugi novčići nisu se mogli odrediti zbog velike oštećenosti tako da nam nisu mogli poslužiti za još pouzdanije i preciznije datiranje. * Sve navedene predmete pronašli su Jure Damjanović i njegov sin Mile kada su tokom januara i februara 1968. godine kopali i pripremali zemljište za lozu na njivi, na ranije spomenutom lokalitetu »Babe« Pošto je ostalo još neporemećenih slojeva, Muzej Hercegovine je spriječio dalje kopanje na ovoj njivi, u namjeri da obavi zaštitno arheološko iskopavanje. 1 P. Kakula, Schmetasimus custodie provincialis in Hercegovina, Spljet 1867, str. 76. 2 V. Radimski, Arheološke crtice iz Bosne i Hercegovine — Rimska razvalina Biograci na Mostarskom blatu, Glasnik Zemaljskog muzeja 1894. str. 443 i dalje. 3 Prilikom mog boravka u Biogracima avgusta 1969. saznao sam od Pere Zelenike, zemljoradnika iz Biograca, da je u navedenim urnama bilo i nekoliko željeznih eksera, ali da se nisu sačuvah. 18 Arheološki pregled 1966, str. 124, T XXV, sl. 2. 19 I. Marović, o. c., str. 53, sl. 33 (1). 20 Z. Vinski, Zwein kahnformige Ohrringe aus Erdut in Kroatien, Jarbuch fur kleinssiatische Forschung, I, 1950, str. 66 i dalje. 21 J. Korošec, Zdenko Vinski, Zweinkanf Ohrr. aus Erdut (recenzija), Arheološki vestnik III/2, Ljubljana 1952, str. 315. 22 D. Rendić — Miočevič, Oko datiranja srebra zoomorfnog nakita iz goričke ostave, Peristil, Zagreb 1957, str. 29 i dalje. 23 Ć. Truhelka, Dva prehistoriska nalaza iz Gorice (Ljubuški kotar) — Srebreni nalaz, GZM 1899, str. 390, sl. 104, 107 i 108. 24 Isti, Rezultati prehistoričkog istraživanja u Bosni — Hercegovini — Prehistorisko grobište u D. Lamincima, GZM 1901, str. 27, T III, sl. 1. 25 Prilikom boravka u Zadru, jula 1968, obišao sam i Arheološki muzej gdje sam vidio nekoliko sličnih okova za bravu, ali bez ornamentike kakvu vidimo na našem okovu. 26 Arheološki pregled 1966, str, 114 — 115, T XXI, sl. 7. 27 D. Sergejevski, Nalaz rimskog novca kod Livna, GZM 1930, str. 127, T IX, brojevi novca 61 i 62.