Pozorišna predstava "Zmijin svlak", hrvatskog dramaturga i pisca Slobodana Šnajdera, čija premjera treba da bude 15. septembra u sali pozorišta na Torshov-u u Oslu, izazvala je golem interes. Mala grupa norveških glumaca koji djeluju pri Nacionalnom Tetru, a koji danas igraju glavne uloge u komadu, pozvali su Miru Erceg da režira predstavu po sopstvenom izboru a koja će se ticati, nažalost još uvijek aktuelnog rata u Bosni. Tako su "Zmijin svlak" i Mira Herceg, koja sa izvjesnim prekidima živi i radi u Berlinu još od 1969, našli u Oslu, da još jednom pokušaju izraziti potrebu da se na svoj način suprotstave ratu. Mira Erceg već dugo, dakle, njemaoka pozorišna redateljka, ali će je se ljubitelji pozorišta sjetiti po njenim izvedbama u Ljubljani, Mariboru, Beogradu, Zenici i Sarajevu, gdje je 1990. njena "Plava Jevrejka" u Kamemom teatru, doživjela veliki uspjeh. Nakon probe jedne scene, koja je tehnioki dosta komplikovana i na kojoj su izgubili posljednjih sat vremena, Mira izlazi nimalo oneraspoložena, dajući "usputne" instrukcije na njemačkom. Ona pokušava, veli nam, napraviti jednu "predstavu za razmišljanje", u kojoj se naizmjeniono smjenjuju humor i bol i koja ima univerzalan karakter, kao i groka "Hekuba". Pa i tekst "Zmijskog svlaka" je jedna vrsta legende. Zasnovan je na bosanskoj narodnoj priči, oiji je motiv majke koja očekuje svoje nerođeno dijete Šnajder iskoristio za priču o svom imaginarnom 30-godišnjem ratu u Bosni. Priča kaže da je majka sanjala da će roditi zmiju umjesto djeteta, pa kad se zmija rodi, ona se noću pretvara u prekrasnog mladića. Kako bi oslobodila sina čari, dobra vila savjetuje majku da u sumrak ukrade zmijski svlak i da ga spali, pa se tako priča i završi. U predstavi je zmijski svlak sinovljeva uniforma koju majka spaljuje, ali time čini svoga sina ranjivim i on biba ubijen. "Ja sam želljela da napravim poetski teatar", kaže Mira Erceg. "Praizvedba iste predstave je u maju izvedena u Njemačkoj, ali je tamo doživjela tragediju. Ja sam željela napraviti jednu vrstu rekvijema, posmrtnog plača svim žrtvama rata djeci, silovanim i ubijenim ženama, ljudima iz miješanih brakova, koji se više nigdje ne osjećaju kao kod kuće. Meni, i samoj "mješancu", taj gubitak je strašan. I kako kaže Rade Serbedžija, i ja sam jedan mrtvi Jugosloven. Moja predstava je antiratna i univerzalna i biće još dugo aktuelna kao i Brechtova "Antigona", koju sam režirala u Antverpenu. Ja nemam iluzija da pozorište može uticati na politiku ili promijenti javno mišljenje. Uz pravu pošast masmedija, ono je postalo privilegija ljudi koji imaju duhovnu potrebu za teatrom, a njih je mali broj. Pozorište živi u nekom svom vremenu i ima svoju istinu, koja je bogata različitim značenjima. Ali oni koji dođu na predstavu, dočiće zbog teme i zajedno samnom se boriti protiv instrumentaliziranja ideologije..." Predstava će se izvoditi do 2. novembra, ali Mira Erceg već nakon opremijere putuje nazad za Berlin. Poželimo joj uspoijeh i iskoristimo priliku da vidimo predstavu koju priprema vrhunska umjetnička ekipa.