Maksim Stanišić, predsjednik "vlade" tzv. "srpskog Sarajeva" ovih je dana prošetao glavnom ulicom centra Sarajeva kako bi došao u ured Karla Bildta, smješenom u poslovnoj zgradi "Feroektra". Čelnik srpske opš tine Ilidža je bio u avionu sa delegacijom Bosne i Hercegovi ne koja je putovala u Tuzlu, kako bi se susrela sa predsjednikom SAD Bilom Klintonom. U istom avionu u kome je, na čelu bosanskohercegovačke delegacije, bio i Alija Izetbegovic, predsjednik Predsjedništva, bio je i mitropolit dabrobosanski gospodin Nikolaj, koji je samo nekoliko dana ranije, prvi put nakon nepune četiri godine rata, sišao sa Sokoca u Sarajevo i posjetio svoju mitropoliju te, nakon bogosluženja, između ostalih, razgovarao i sa Harisom Silajdžićem. Istovremeno dvije delegacije Srpskog građanskog vijeća BiH, na vrlo visokom nivu, razgovarale su početkom januara sa Srbima koji žive na teritorijama tzv."srpskog Sara jeva." Sve ovo se, dakle, nije ni moglo zamisliti prije dva mjeseca. Stvari su poslije Daytona krenule drugačijim tokom. Sarajevo će, po svemu sudeći, biti očuvano kao jedinstven grad. No, za sudbinu Bosne i Hercegovine, njenog multietničkog bića, zajedničkog života Bošnjaka, Srba i Hrvata ključna je situacija u dva grada u Sarajevu i Mostaru. Daj tonski mir je narušen i u jednom i u drugom. U Sarajevu je granatiran tramvaj, ubijena je jedna, a ranjeno je 18 osoba. U Mostaru je ubijen jedan i ranjena tri policajca. Na Ilidži su i pored "garancija o slobodnom prolazu" zatočeni bili građani Sarajeva nesrpske nacionalnosti uglavnom Bošnjaci koji su se usudili da povjeruju datim garancijama sigurnosti. Zategnutosti traju i u jednomn i u drugom gradu i pitanje je kako će se riješiti. Četiri sarajevske opštine, koje danas kontrolišu Srbi Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići i Grbavica(koja do početka rata nije bila opština, već praktično dio Novog Sarajeva) treba da uđu u sastav entiteta Federacije. Odmah poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma jedan broj Srba počeo je da se seli. To je nastavljeno i neki su sa sobom ponijeli sve što se moglo ponijeti, čak i iskopane kovčege svojih mrtvih, a nije mali broj i onih koji su odlazeći palili kuće. Te televizijske slike su obišle svijet, a mi vidimo uživo jedino stubove dima koji se dižu iz okolnih sarajevskih naselja. Zašto Srbi napuštaju Sarajevo? pitanje je koje je u posljednje vrijeme na vrhu interesovanja ne samo domaćih i stranih novinara, već i međunarodnih medijatora. Jasno je da svi oni koji su pravili ratne zločine ne smiju da sačekaju novu vlast vlast Federacije. Oni su ti, bez sumnje što najbrže odlaze i što pale kuće i stanove koje napuštaju i koji istovremeno huškaju i poštene Srbe da zajedno sa njima napuste vlastite domove. No, bilo je i pogrešnih, pa i politički štetnih poteza, među koje se ovdje ubraja i Izetbegovićeva izjava da sa tih područja treba da odu svi vojnici, a da mogu ostati samo civili. Nije potrebno podsjećati da je Karadžić u "svojoj državi", pa prema tome i u ove četiri sarajevske opštine mobilisao svakog muškarca i da, praktički, nema ni jedne srpske kuće iz koje nije regrutovan bar po jedan vojnik. Ako bi krenuli svi vojnici, onda bi za njima morale i njihove familije, a to znači da bi morali sarajevske opštine napustiti i svi civili. Sve je to u dobroj mjeri ispravljeno i popravljeno, a odlazak Srba je ublažen nakon donošenja Deklaracije o amnestiji u BiH Parlamentu. Na tom pitanju je najviše insistiralo Srpsko građansko vijeće BiH. Akt o amnestiji svih onih koji nisu pravili zločine mogao je, da je bilo više političke mudrosti i volje, biti donijet i mnogo ranije, odmah poslije Daytonskog sporazuma, što bi zasigurno BiH vladi donijelo značajnu političku prednost i na međunarodnoj sceni. No, šta je tu je. S druge strane, međutim, predstavnici "paljanskih Srba" ovih dana su povukli već ranije najavljen potez, tažeći odgodu primjene dijela Daytonskog sporazuma koji se odnosi na Sarajevo. U donošenju takvog zahtijeva učestvovao je i Radovan Karadšić, koga ovdje već smatraju politi čkim mrtvacem ( u javnosti se od Nove godine pojavio samo sa božičnom i srpsko-novogodišnjom porukom). Ako bi međunarodni medijatori udovoljili takvom zahtijevu, u Sarajevu svi vjeruju da bi cijeli mirovni proces došao u pitanje. No, i tu se sitacija mjenja. Predsjednik samozvane srpske skupštine Momčilo Krajišnik koji je donedavno prijetio svim i svačim ako dođe do ujedinjenja Sarajeva, iznenada je promjenio "ploču" i pozvao Srbe da ostanu u djelovima Sarajeva koje sada on kontroliše. Osim nade, koju još mnogi ovdje gaje, i koju snažno podržavaju međunarodni faktori sve je ostalo još velika nepoznanica.