Prije svega nekoliko dana se u svim norveškim novinama mogla pročitati osuda izrečena čovjeku koji je stajao iza prošlogodinje skandalozne krađe Munchove slike Krik iz Nacioanalne galerije u Oslu. Osuda je uz burni protest osuđenog, glasila na šest godina i tri mjeseca zatvora. Krik, slika koja je postala neka vrsta kulta u norveškoj umjetnosti, jedno je od najpoznatijih i najpopularnijih Munchovih dijela. Naslikana još 1893. godine pod uticajem francuskog impresionizma, ona je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola norveške kulture uopšte. Slika čovjeka koji se zbog ko zna kakvog nesavladivog unutrašnjeg bola drži za svoju izbezumnjenu glavu i vrišti, toliko je snažna da su joj njeni neveliki okviri od oko 90x70 cm postali suviše tijesni, te se počela pojavljivati izvan njih: na zidovima kuća, kao zaštitni znak različitih ustanova, u obliku velikih plastičnih balona i malih staklenih figura. Otprilike u isto vrijeme kad je izrečena i spomenuta osuda, otvorena je i prva ovogodišnja izložba u Munch muzeju na T0yenu, pod pomalo zastrašujućim nazivom: "Totenmesse", ili "Misa smrti". Osnova ove izložbe je odnos Muncha i poljskog pjesnika Przybyszewskog, koji su zasnovali intimno prijateljstvo 90-tih godina prošlog vijeka, za vrijeme Munchovog boravka u Berlinu. Na njoj su izloženi Munchovi radovi iz 1890-ih, zajedno sa djelima poljskog slikara Wociecha Weissa, inspirisanog ovim prijateljstvom. Edvard Munch (Munk) rođen je 12.decembra 1863. u Lptenu, kao godine provodi većinom u Francuskoj, ali mu se zdravlje pogoršava, pa nekoliko mjseci mora provesti u bolnici. 1892.Munch prima poziv Umjetničkog udruženja u Berlinu da izlaže u njihovim prostorijama. Izložba izaziva skandal u glavnom gradu Njemačke, biva okarakterizirana kao anarhistička provokacija i zatvara se već nakon šest dana ! Munch je time postao izopčenik njemačkog građanstva ali mu gradski intelektualci, između ostalog spomenuti Przybyszewski, pružaju podršku. Tokom narednih godina Munch izlaže u Njemačkoj, Danskoj, Francuskoj, Italiji, Čehoslovačkoj; studira Toulouse-Lautreca i Rafaela, te pravi ilustracije za Ibsenovog "Per Gynt-a" i Baudelaireovo "Cvijeće zla". U to vrijeme umire mu brat Andreas, a i sam Munch provodi izvjesno vrijeme u sanatoriju u Švicarskoj, mučen stalnim neurozama i alkoholizmom. No, nasdrugo dijete Christiana Muncha koji je bio vojno lice i njegove supruge Laure Cathrine. U porodici je bilo još četvoro djece: Sophi, Laura, Inger i Andreas. Već 1864. obitelj se seli u Kristijaniju (današnje Oslo), a nedugo nakon toga Edvardova majka oboljeva i umire od tuberkuloze, te se njena sestra laća posla u kućanstvu. Edvardova sestra Sophie umire 1877. također od tuberkuloze, u šesnaestoj godini života i taj će događaj ostaviti snažan uticaj na cijeli dalji Munchov psihološki život. Dvije godine kasnije, 1879. započinje Munch studij inženjerstva, ali ga već slijedeće godine napušta i odlučuje se da postane slikar, te se 1881. upisuje na umjetničku školu u Kristijaniji, prodaje svoje prve dvije slike i pravi svoj prvi autoportret. Naredne godine, zajedno sa šest drugih studenata umjetnosti, iznajmljuje atelje, gdje ih tada već iskusni slikar Christian Krogh usmjerava i koriguje u njihovom radu. Uskoro Munch biva prvi predstavljen na Jesenjoj izložbi u Kristijaniji, stupa u boemske umjetničke i literarne krugove glavnoga grada i dobija prvu stipendiju. Već 1885. učestvuje na svjetskoj izložbi u Antwerpenu i putuje u Pariz gdje naročito Manetova djela ostavljaju snažan utisak na njega, a tada započinje i rad na trima od svojih centralnih dijela: Bolesno dijete, Dan poslije i Pubertet. Naročito Bolesno dijete nailazi na buran negodujući prijem na Jesenjoj izložbi. Svoju prvu samostalnu izložbu sa 110 dijela održava u Kristijaniji 1889. godine, koja doživljava relativno entuzijastičan prijem. Naredne tavlja da neprikidno izlaže svoja djela, između ostalog 1907. zajedno sa Cezanneom i Matisseom. 1908. doživljava nervni slom u Kopenhagenu, naknon čega ostaje šest mjeseci na kliničkom oporavku. Slijedeće godine započinje rad na oslikavanju univerzitetske aule u Oslu ( na Pravnom fakultetu u centru grada, na početku Karl Johan ulice) gdje slika jedno od najljepših svojih dijela: Sunce (koga ne biste smjeli propustiti da vidite ako živite ili posjećujete Oslo). Godine 1912. priređuje veliku izložbu u Kelnu sa 32 platna, ruku uz ruku sa Van Koghom, Gauginom i Cezanneom. 1923. biva imenovan članom Njemačke akademije umjetnosti, a dvije godine kasnije počasnim članom Bayerske akademije za likovnu umjetnost. 1930. oboljeva od očne bolesti koja će od tada spriječavati bilo kakav umjetnički rad. Zbog bolesti je morao zaustaviti i započeti projekat na oslikavanju zidova gradske vijećnice u Oslu. U toku 1937. osamdeset i dva Munchova djela, koja su tada bila izložena u njemačkim muzejima bivaju zaplijenjena i prodana u jednoj nacističkoj akciji, a nakon njemačke invazije u Norvešku 1940. Munch prekida sve kontakte s okupacionom silom.Edvard Munch umro je tiho 23. januara 1944. U svom testamenutu sva svoja djela ( koja nisu bila u privatnom vlasništvu) ostavlja gradu Oslu koji otvara Munchov muzej na stogodišnjicu njegovog rođenja 1963. godine. Ovaj muzej je jedna od najvećih kulturnih vrijednosti norveške prijestonice, pa ga nemojte zaobići u svojim kulturnim šetnjama gradom.