Neko je rekao da nakon Srebrenice svijet više ne može biti onakav kakav je bio.Godinu dana nakon nezapamćenog egzodusa jednog naroda u periodu nakon drugog svjetskog rata svijet je nažalost. isti kao i ranije. Mnogi su kazali da je za srebreničku tragediju najodgovornija međunarodna zajednica oličena prvenstveno u ujedinjenim nacijama, jer je dozvolila da se enklava pod njenom zaštitom prtvori u najstravičnije stratište na kojem je zauvijek nestalo lb.000 ljudi, prvenstveno civila. Godinu dana kasnije međunarodni eksperti po vrletima oko Srebrenice sakupljaju posmrtne ostatke nedužnog naroda i kompletiraju gradu za Haški tribunal, a jedan od preživjelih srebreničkog egzodusa I bran Mustalžić. poslanik u Skupštini BiH. javno poručuje: "Predsjedništvo države i Generalštab Armije Bill su žrtvovali Srebrenicu!" Jedno je izv jesno Srebrenička tragedija još nije rasvijetljena u cijelosti i ne zna se kada će. Obrazloženje je svakako i u činjenici da veličina tragedije srebren ičkog naroda (u i oko Srebrenice izginulo je oko 5 procenata bošnjačke populacije) ne dozvoljava isključivo upiranje prsta u Njujork. London. Pariz i ostale centre sv jetske moći. Zarad đnev no-politićkog interesa oličenog u "vrućoj paroli" o potrebi "očuvanja nacionalnog jedinstv a, bez obzira na cijenu u v lastitoj kući" vlada ledena šutnja koja pokriva brojne propuste državnog i armijskog vrha u BiU u slučaju Srebrenice. U takvoj atmosferi dogodila se i godišnjica srebreničke tragedije, koja je obilježena širom Bill, a centralna manifestacija održana je u Tuzli. Dominirala su dva skupa: okupljanje žena Srebrenice, kao istinskih simbola stradalništva ovog grada, pod nazivom "Žene o Srebrenici” i miting, kao tužno sjećanje na II. juli. kada je krvi žedna Mladićeva soldateska "oslobodila" Srebrenicu i "osvetila se Turcima za bunu protiv đahija". Na skupu u sportskom centru "Mejdan" ženama Srebrenice, bilo ih je oko 6.000. pridružile su se i ugledne gošće iz svijeta: jorđanaska kraljica Nur. ambasađorka SAD u Austriji Hunt i komesar Evropske unije Emma Bonino. Dočekale su ih izvezene jastučnice sa imenima najdražih. Izvezeno je 4.000 imena, a još 7.000 čeka da njihove majke, sestre i supruge izvezu vez. opomene. Tačno u 13 sati tog 11. jula Tuzlom su se prolomile sirene, odjeknuo je ezan sa džamija. Za mikrofonima riječi sažaljenja, u prepunoj dvorani jecaji i suze. Umjesto konkretne pomoći napaćenom narodu, umjesto izvjesnije budućnosti za oko 5.000 djece bez jednog ili oba roditelja, kraljica Nur citira im kućanski ajet u kome se kaže: "Mi ćemo vas stavljati na kušnju. Čas strahom, čas gladu, čas gubljenjem imanja, života i usjeva. Ali ti obrađuj izdržljive. One koji kad ih kakva patnja zadesi satno kažu: ž Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti. Njih čeka oprost od Gospodara Njihova". Plašim se da ne povrijedim istinska osjećanja vjernika. ali ne mogu a da ne primijetim kako je licemjersivo govoriti o kušnjama narodu koji je prošao i deveti krug pakla, makar to činila i njena ekselencija kraljica jorđanaska. Koliko kušnji Srebrenioani treba da prođu? A oni su izgubili sve: i imanja i usjeve i bili su ilo smrti gladni i ubijeno ili je oko I 1.000... lako koncipiran kao dan tužnog sjećanja na srebreničku tragediju. 11. juli 1996. se pretvorio u tužni politički marifetluk u pokušaju da se nemjerljiva tragedija politički inslrumeiualizira. Počelo je na skupu Žena u sportskom centru "Mejdan". a kulminiralo na velikom mitingu pred oko 40.000 posjetilaca. Zviždanjem i kamenovanjem guvernera Tuzlanskopodrinjskog kantona Šzeta Had žica. istog onog koji je odbio izaći pred srebreničke žene. kada su u proljeće ove godine tražile od organa vlasti i međunarodnih institucija da se rasvijetli sudbina njihovih najmilijih, te predsjednika Skupštine opštine Srebrenica Eahrudina Salihovića. narod je iskazao sv oj gnjev naspram vlasti koja za njega nije učinila ništa. Strast je donekle smirio Naser Orić. komandant odbrane grada, koji je pod još nerazjašnjenim okolnostima zajedno sa nekolicinom svojih oficira napustio Srebrenicu neposredno pred njen pad u Karađžićeve ruke i preselio se u Tuzlu. A onda je šlag na političku manipulaciju stavio Ejup Ganic. član Predsjedništva Bili. Jeftinim političkim frazama, praznim obećanjima "mi smo sa vama", "ne dajte da nas dijele"...smirio je nezadovoljni narod. Ponavljao je to kao pokvareni gramofon a narod mu je aplaudirao! Da li je tragedija Srebrenice okončana? Ono Što je viđeno u Tuzli nedvosmisleno govori da nije. Narod, prvenstveno žene djeca i starci, koji su preživjeli srebreničku golgotu danas jedva preživljavaju u Tuzli i susjednim opštinama. Osim praznili priča i besplatnog provoza od Tuzle do sarajevskih predgrađa ( humano preseljavanje naroda se nastavlja) ovom narodu njegova vlast nije pružila ništa. Više je nego izv jesno da je Srebrenica platila ceh nesposobnosti međunarodne zajednice, ali i legalnih državnih i armijskih organa Bosne i Hercegovine. Bez obzira na sve pokušaje, ni jedan organ vlasti, čak ni Parlament, nisu otvorili raspravu o vlastitoj odgovornosti spram Srebrenice. A nje zaista ima i ona je srazmjerna povici na međunarodnu zajednicu. Potvrdio je to i svojini javnim istupima već spomenuti poslanik u Skupštini BiH Ibran Mustalžić. Bez uvijanja je izjavio: "Da su neki ljudi tada ili poslije, u. 1994. i 95. godini pristali da se narod evakuiše i da se teritorija ustupi, taj potez bi predstavl jao javnu podjelu Bosne i Hercegovine. A oni izgleda žele da podi jele ovu državu na jedan perfidniji način." Srebrenica jeste velika mrlja na savjesti čovječanstva. ali ni mnogi u Bosni nemaju miran san. Oni insistiraju na teoriji istorijske distance, uvjereni da će vrijeme učiniti svoje đon i ječe zaborav, a i mnogi će svjedoci nestati ili će biti uklonjeni, kao što se dogodilo Nurifu Rizvanoviću. koji je u enklavu došao u l jeto 1992. sa 450 naoružanih boraca, a u jesen iste te godine na misteriozan način likvidiran. Od srebreničke tragedije prošla je godina dana. Svijet se u međuvremenu nije ništa promijenio. Nismo ni mi ! ZAHTJEVI ŽENA Na skupu održanom u sportskom centru "Mejdan " u Tuzli, pod nazivom "Žene o Srebrenici", žene Srebrenice su međunarodnoj zajednici i vlastima Bosne i Hercegovine uputile slijedeće zahtjeve: - Zahtjevamo istinu o onome šta se dogodilo našim najmilijim -Kaznu za sve koji su učinili zložine - Kaznu za sve one koji ništa ne uciniše da spriječe zločine -Da iz Srebrenice odu oni koji nisu tamo živjeli prije jula 1995. -Da se u Srebrenicu vrate oni koji su tamo živjeli prije jula 1995. -Da Srebrenica, zajedno sa Potočarima, postane spomenik žrtvama, da postane grad opomene svijetu - Da se sve žrtve sahrane na teritoriju bivše zaštićene zone Srebrenica, da to bude spomenik nevinim žrtvama Gdje su naši muževi? Više hiljada žena je u Tuzli markiralo godišnjicu krvavog pada Srebrenice. Pad Srebrenice je proglašen kao najveće masovno ubistvo u Evropi nakon drugog svjetskog rata. Godinu kasnije su se okupile žene i majke od 8.000 nestalih muškaraca u sportskoh hali u Tuzli da se prisjete svojih najbližih. Žene su napravile ploču sa imenima 8.000 nestalih i najvjerovatnije ubijenih ljudi, te su zahtijevale od bosanskih Srba da im kažu Šta je bilo sa njihovim sinovima i muževima. U Srebrenici su se mogli čuti triumfalni govori bosanskih Srba. I oni su obilježavali "oslobađanje područja koje je uvjek pripadalo Srbima". Planiraju i štampanje knjige o masakrima koje su Muslimani počinili nad Srbima u toku rata. U Republici Srpskoj nema mjesta za Turke, rekao je general Milenko Živanović. koji je vodio napad na Srebrenicu. U blizini eksperti UN i dalje istražuju masovne grobnice...