U organizaciji projekta "Bosanci pomažu Bosancima" u Helinborgu i voditeljice dr Asime Pilav u Helsingborgu je nedavno gostovala heroina u zaštiti povrijeđene i silovane bosanske žene dr Christina Dostare. Ona je bila prva žena u svijetu koja je dramu bosanske žene doživjela kao svoju i krenula tragom žena iz Prijedora da ih provjeri. Danas je ona svjedok njihove drame, zaštitnik u Hagu. U Helsinborgu je razgovarala sa članovima projekta, sa ženama koje su bile u logorima, sa Bosancima u "BiH udruženja 94" u Helsinborgu. Evo nekih njenih opservacija: "Krajem 1992. godine sam u Zagrebu srela tri žene iz Prijedora. Jedna od njih je bila moja koleginica ljekar, druga je bila advokat, treća učiteljica. Njihove priče su bile šokantne. Naprosto nisam mogla povjerovati da je to moguće. Ptala sam: Da nije riječ o nekim huliganima koji su se oteli kontroli. Tužno su odgovorile da je po srijedi plan. Taj susret je odredio dalje moje ljudsko i profesionalno angažovanje. Krenula sam putem traženja činjenica, dokaza. Njihov bol i njihovu patnju sam doživjela kao žena i kao majka. I sama sam bila i ugrožena i uvrijeđena i ponižena. Otišla sam u UN i tražila vozilo, kamion, autobus, bilo šta. Nije bilo ništa. Krenula sam na svoju odgovornost sa jednim šoferom u pravcu Slavonskog Broda. Tamo su mi kolege ljekari potvrdili da je veliki broj žena koje isto govore i da nije riječ o slučaju. I tako je to išlo. Bila sam u Prijedoru, Tuzli, više puta u Sarajevu, Mostaru...Danas je ta činjenica poznata cijelom svijetu da su bosanske žene sistematski silovane u okvirima monstruoznog plana uništenja naroda. Uništiti ženu u bosanskoj familiji, znači uništiti narod. Karadžić je ljekar, kako kao ljekar gledate na tu činjenicu? pitamo Karadžić je poput Mengelea, zloupotrijebio svoju profesiju ljekara. On je znao strukturu ljudske ličnosti, znao je strukturu ljudskog mozga i zato je propagandom zamagljivao njihov racio, a pobuđivao strasti i mržnju. Znao je da narod brane vojnici, vode intelektualci, a nosi žena. I zato je upravo te tri kategorije sistematski uništavao. Želim svijetu da kažem da Bosna nije slučaj za sebe. U tim okolnostima kakve su se primjenjivale tamo cijeli svijet može biti Bosna. Skoro je Carl Bildt izjavio da ga je kćerkica pitala: ž Tata može li nama da se desi to što se desilo u Bosni?ž. On je odgovori: žDa, možež. Nažalost taj strah se uvukao u mnoge u Evropi, bez obzira bave li se politikom ili ne. Lično se ne plašim nukleranog rata, niti je on, sad-zasad, moguć. Ali agresije čovjeka nad čovjekom se plašim. Agresije nad psihom ili ljudskim tijelom se plašim. Tamo je prvenstveno stradao civil, stradala žena. Danas se slično dešava u Čečeniji. Mi to moramo zaustaviti. Moramo naći načina da se to zaustavi. Kad smo kod Carla Bildt-a, kako ste zadovoljnji njegovim radom kao Šveđanka? On ima veoma nezahvalan posao, kojeg radi nakon velikog broja loših poteza evropskih i svjetskih političara. I on to zna, međutim, on je po prirodi dosta arogantan, uporan i hladnokrvan. Kada sam bila u Sarajevu, u bolnici "Koševo", granatirali su grad i bolnicu. Morali smo mijenjati prostorije sastanka. Dr Cerić mi priča: Upravo po gradu puca čovjek kojeg smo podigli kao svoga, slali ga na školovanje, čovjek kojeg je moja majka volila kao svoje dijete." Mislio je na Karadžića. Pitala sam ga osjeća li se prevarenim. Ništa nije odgovori. Bio je bez riječi. Karadžići su samo posljedica loših politika. Njih ima svugdje po svijetu gdje su takve politike i sve više će ih biti, jer ne pronalazimo adekvatne načine da ih na vrijeme zaustavimo. Koliko je vremena trebalo da se učini u Bosni što se učinilo. Trebala je da se desi Srebrenica, koja je prelila čašu, pa tek onda da se kaže dosta. I ponovo ne postoji politička saglasnost da se ljudi poput Karadžića uhapse. Da takva saglasnost postoji, bilo bi dovoljno prstom mrdnuti i on bi bio uhapšen.U Bosni smo naučili da postoje mehanizmi kojima se žele uništiti cijeli narodi, planski, organizovano uz zloupotrebu psihloških, socioloških i drugih nauka. U Bosni su to bili Bosanci, u Čečeniji Čečeni, sutra ko zna koje slijedeći... Bosna nas je naučila kako se u tom cilju upotrebljavaju i zloupotrebljavaju i nauka i etika i moral i kako sve postaje upotrebljeno u cilju zla. Negdje se u svemu tome mora staviti tačka. Ja kao ljekar vjerujem, ali i statistika pokazuje, da svijetom vladaju dvije stvari zlo i dobro. Dobro pobjeđuje s malim procentom. U toj borbi ja želim dati svoj udio. To svi moramo učiniti. Moramo to zbog onih koji su žrtve, zbog silovanih, da nam se slično nikad ne ponovi. U Bosni nije bio rat vojnika protiv vojnika. Ovo je prije svega rat protiv civila..."