"Pirija nam živ i zdrav", kaže Josip Pejaković podsjećajući na jednu tribinu koju smo imali u Foči 1991. Tako smo počeli drago ćaskanje od kog izdvajamo dio. Bio si u štabu za zaštitu kulturnoistoriskih spomenika u Sarajevu, ako se ne varam? -To je štab za zaštitu dobara i institucija koje rade u njima. To šta i kako smo sačuvali i pod kojim okolnostima je neka priča za budućnost. Sad se iz političkih razloga ne govori o tome, ali ćemo biti fascinirani tim šta je i kako sačuvano iz biblioteka, Narodnog pozorišta, Hadžisinanove tekije, Gazihusretbegove biblioteke, muzeja grada i drugog. Na prošlim izborima si dobio oko 300.000 glasova, podsjećam ga? -Oko 320.000. Međutim sad sam politički neangažovan. Oni izbori su imali u osnovi prevaru. Varali su i oni koji su vlast trebali da predaju i oni koji su je trebali primiti. Činjenica da su sva tri vjersko nacionalna lidera u Bosni zapravo ratni zločinci dovoljno za sebe govori. Obećali su ljudima novi sistem i Evropu. A uspostavili su svoje sisteme, a ljude poslali u Evropu sa zavežljajima, najlon kesama, gorčinom i razočarenjem. Baš sva tri, pitah sa čuđenjem? - Da. Radovan Karadžić, Mate Boban i Fikret Avdić. Avdić je dobio najveći broj glasova Bosanaca Bošnjaka. Ali ti si ipak uz Hansa Silajdžića? -Kad je Haris nastupao na međunarodnim skupovima ja sam bio spokojan i ponosan što ga imam. Njegovi potezi u ratu su bili beskrajno iskreni, mada politika često ne trpi iskrenost. On to smatra svojim najjačim oružjem i istrajava na tom putu na naše zadovoljstvo. Kad smo razgovarali pitao me je za moj interes. "Bosna" odgovorio sam. "Je li Bosanska Bosna?" pitao je. "Vala i Hercegovina" odgovorio sam u metafori koju mi obojica jako dobro razumijemo. Sa Harisom nema mnogo priče. Tako sam zadužen u tom umjetničkom djelu za marketing i javne nastupe na konvencijama i u izbornoj trci. U nastupima nisam euforičan, nisam bio ni na prošlim izborima. Ja mogu igrati svoj program svima kojim je Bosna u srcu i mi se razumijemo. Gledaoci i ja želimo isto, Bosnu, našu Bosnu, bosansku i hercegovačku. U svom programu mi nismo ni protiv koga, mi smo samo za BiH za razliku od nekih drugih koji su protiv svih koji nisu za njih. Ti si dvadeset godina proročki govorio monodramu: "On meni nema Bosne", danas to svi ponavljamo ne na tvoj način. Kakve su šanse Bosni danas? -Bosna se ne može fizički podjeliti dok se ne podjeli u glavama ljudi. I toga se ja bojim. Povratak na staro znači zabludu i ako ljudima predstavlja lijek a ne spas. Danas je vrlo važno da svako od nas pronađe svoj konkretan interes, da izrazimo svoju konkretnu želju u okvirima prostora koji imenujemo sobom i nas imenovanih prostorom Bosne. Bosna nije trafika koju možemo djeliti po frtaljima. Šta su četri godine u hiljadogodišnjoj istoriji Bosne, trenutak ali trenutak od kog svi možemo mnogo toga naučiti i svi od Bosne mogu imati koristi shvate li taj trenutak njena stradanja na §ravi način. Na način da se njima ne ponovi, a nama nikad više. ta bi zamjerio samoj Stranci za BiH, kad bi zamjerao? Malo više hrabrosti ne bi bilo na odmet. Imamo predsjednika velike karizme, ali za veliki rezultat to nije dovoljno. Vrijeme je nemilosrdno i kratko za sve što želimo. A to što mi želimo to želi svaki normalan čovjek. Što više tanjiti unutrašnje granice, a jačati vanjske. U svjesti ljudi probuditi osjećaj da mi nikad nismo bili plemena već smo iznjedrili ono na čemu su nam zavidjeli u cijelom svijetu: bosansko društvo. Kakvo takvo, siromašno, naivno, ali iskreno i društvo koje je uspijelo opstati oko hiljadu godina. To je zapravo naše ishodište i naš putokaz Bosna i Hercegovina u kojoj nikom ne smije biti tjesno, u kojoj će se čovjek osjećati čovjekom bez obzira na vjeru, naciju i političko uvjerenje.