POVRATNICI: I dalje se ti gradu pojavljuju nova Imena, nova-staга lica. Ništa više nije čudo. Medju Sarajlijma je ponovo Goran Milić, čuveni novinar, Priča se po gradu da ima platu od 8 hiljada D.M. kao savjetnik nezavnisne TV što ju je pokrenuo Karl Bildt, kao konkurencija državnoj TVBiH. U toj trci i sada vođi državna TV jer je i dalje najgledanija. Onaj novac što ga je Karl Bildt uputio nezavisnim TV stanicama izgleda za sada da je uludo bačen. Naime izgleda da se dobar dio tog novca slio u privatne ruke, a efekti nikakvi. Državni TV novinari koji su cijeli rat radili, rade i sada za nekih 200-300 DM. SUSRET: Na autobuskoj stanici u Sarajevu svaki dan se odvijaju scene kao one u čuvenom engleskom filmu "Kratak susret". Stižu žene sa djecom iz izbjeglištva iz Njemačke. Danske, Norveške i po izlasku iz autobusa stanu na peron i gledaju da li ih neko čeka. Većinom ih čekaju nasmijani i sretni muževi što su im se porodice vratile. Ali nedavno sam vidio čovjeka i ženu koji čekaju autobus iz Zagreba. Iz autobusa su izašle žena i djevojčica. Nosile su dvije velike torbe. Čovjek im je prišao i upoznao ih sa novom ženom. Teška, mućna šutnja je trajala dok čovjek nije uzeo u naramak djevojčicu i počeo da je ljubi. Malecka je plakala i htjela da se vrati majci. Svi su plakali, a zatim je čovjek uzeo torbu svoje bivše žene. Išli su peronom prema taksi stajalištu čovjek, dvije žene pognutih glava i djevojčica koja je sada držala oca za ruku. PENZIONERI: Po nekim ćud nim zakonima ljudskog ponašanja uvijek se zaboravlja na penzionere. Bili im pred izbore obećali da će dobiti aprilske penzije, ali penzija još nema Stari ljudi obilaze šaltere i zapitkuju hoće li biti nešo od njihovih para. Niko im ne zna reči šta je sa njihovim penzijama. Dok jure najnoviji neocarinjeni automobili u kojima se vozi podosta i bivših ratnih izbjeglica, ponovo se mogu vidjeti u uličnim prolazima pokoji starac kako prebire stare stvari po kontejnerima. FILMOVI: Posljednjih mjeseci u Sarajevu filmske ekipe snimaju filmove. Prije su dolazili novinari i TV ekipe koje su snimale dokumentarne snimke o strahotama u Sarajevu, a sada eto dolaze filmske ekipe i snimaju priče i filmove sa glumcima. Sarajlije su statisti ili glume u trkama kroz snajperske raskrsnice. nosače kanistera sa vođom ili ljude koji nose drva na leđjima, za loženje. Naravno u glavnim ulogama su Francuzi, Englezi, Nijemci a ne Sarajlije. Tu su Sarajlije samo dekoracija, scenografija. U početku su se ljudi ljutili, vrijeđalo ih to kako se u filmovima iskrivljuje istina po kojoj su se izgleda više žrtvovali Francuzi i ostali humanitarni nego same Sarajlije. A onda su i na to navikli pa glume u tim filmovima sve ono što su preživljavali još koji mjesec prije. Uostalom to im je dobra prilika da zarade koju marku. Do sada je svijet gledao patnje ljudi u Bosni preko tv ekrana i licemjerno ponovijao: jadnici, a sada će ratne strahote biti pretočene u filmske priče, gdje će domaćice i kućne pomoćnice u kino salama da liju suze nad sudbinama svojih hrabrih humanitaraca, a ne nad ljudima koji su zaista preživjeli sve jade rata Bosancima. SMOUBISTVA: Posljedica rata u najgorem obliku nisu mogle mimoići ni Bosnu. Sve su ćešći naslovi i tekstovi u novinama o usamljenim i napuštenim ljudima koji su digli ruku na sebe. Tako je nedavno najokrutnije prema sebi, nastradao i jedan bivši borac iz Dobrinje, iz sarajevskog predgradja. Bio je u borbi od prvih dana rata, a porodica mu je otišla u inostranstvo. U ratu je tako stradao, ostao invalid bez ruku, ali je preživio. Neko vrijeme se liječio u bolnici, a onda izašao. Svo vrijeme se nadao povratku žene i djece iz izbjeglištva. Žena se nije javljala. Onda se on prop to. Ljudi mu davali pivo a on bi se napio I tako omamljen odlazio kući. Žena i djeca se i dalje nisu vraćala. Kad je prestao rat on se jednog dana napio i otišao kući šutljjviji i tužniji nego mače. Shvatio je da se žena i djeca neće vratiti. Uzeo je bombu preostalu iz rata i legao na nju. Odvrnuo je osigurač zubima. A onda je snažna eksplozija razbudila susjede. Svi su znali šta je i kako bilo sa njihovim susjedom, bivšim borcem koji je poslao ženu daleko od rata. a ona se nije vratila. GRAD ROKENROLA: I prije rata Sarajevo je bilo grad rokenrola. To je gotovo postao stereotip da se u Sarajevu rađjaju grupe kao što su Index!, Bijelo dugme i drugi. A onda je počeo rat. "Index!" su ostali cijeli rat, a "Bijelo dugme" je otišlo. I za njima mnogi pjevači koji su u bivšoj Jugoslaviji bili itekako omiljeni.U ratna vremena, u mraku i pod granatama, klinci su govorili o tome ko će im sada pjevati. A onda podjoše opet da rade sarajevski izvori talenata: nove grupe, pjevači, pjevačice. Svi sada znaju za Amilu Glamočak, Fazlu, Muha bend, a i tu je Tifa koji nije napuštao Sarajevo. Čak je nedavno organizevao turneju kojoj je sponzor bio SDA. Svugdje su bili stadioni puni, a novi klinci su se uvijek odnosili sa poštovanjem prema Tifi. Na nekim novim, malim radio stanicama vrte se nove mlade grupe pjevača. Medju njima je svakako najpopularniji Zlatan Fazlić. Fazla sa pjesmom "Moja mahala". U Sarajevu je u ratne dane rođjen novi Djordje Balašević. DIVERZANTI: Pored obnove srušenih kuća u Bosni je glavni problem nezaposlenost. Jer ovaj rat nije bio samo ođbrambeni rat za novu mladu državu i opstanak. Bosne već i mala "socijalna revolucija" Na jednoj strani su bogataši, a na drugoj nezaposleni ljudi i uboga sirotinja! Smatra se da u BiH ima 850 hiljada nezaposlenih, a u Federaciji oko 650 hiljada. Medju njima je i tridesetak hiljada demobilisanih boraca, Nedavno je u Visokom otvorena fabrika plastificiranih vrata i prozora. Ništa neobično reklo bi se. Ali interesantno je da je u toj fabrici zaposlen kompletan diverzantski vod Visočke brigade. Kažu da zarađjuju oko 300 DM. mjesečno što je solidna plata u Bosni.