HOTEL "SARAJ" Neki dan glavni događaj je bio sastanak novoizabranih članova predsjedništva: Izetbegovića, Zubaka i Krajišnika. Zasjedalo se u hotelu "Šaraj" izvan Sarajeva, na njegovoj periferiji, na putu prema Palama. Vlasnik hotela Daut Bašović nije mogao poželjeti bolju reklamu za svoj hotel. I on je saznao tek u dopodnevnim satima da će se taj skup održati u njegovom hotelu. Sva okolna brda i ulice su zakrčili vojnici IFOR-a i Policija BiH, a na stotine novinara je cijeli dan čekalo rezultate tih pregovora i dogovora. Glavni aranžer ovog sastanka je bio Karl Bilt. Nisu ni svi zaposleni u hotelu mogli da priđu prisutnim na ovom "istorijskom skupu". Ipak, konobari su profesionalno radili svoj posao, nosili kafe, sokove, a izgleda da alkohola nije ni bilo. Kad se sve završilo, hotel "Šaraj" je opet utonuo u mrak na obroncima Sarajeva, prema Palama, a njegov vlasnik je tek tada postao svjestan neke male istorije koja se odvijala u njegovom malom i lijepom hotelu. Iznad tog hotela se vide brda Trebevića na kojem su Srbi u ratu posjekli više od 35 hiljada kubika drveća. U Sarajevu smatraju da su obilne kiše i neuobičajena hladnoća ovih dana, izazvane tim ekološkim poremećajem. VILSONOVO ŠETALIŠTE: Sarajevu je vraćeno njegovo najljepše šetalište. Naime, sve četri protekle godine rata ono je bilo nešto posebno, kao i tolike godine prije. Rat je u Sarajevu počeo na početku Vilsonovog šetališta kraj Vrbanja mosta, gdje je na samom početku poginula djevojka Suada Dilberović. A u toku rata niko nije smio da šeta tom lijepom alejom divljih kestenova, gdje su nekada parovi dijelili prve mladalačke poljupce. Miljacka je djelila Sarajevo kao u pjesmi "Grbavica" Mladena Vojičića Tife. Kuće u Vilsonovom su izrešetane gelerima granata i mecima, a Vilsonovo je bilo ona donja granica, crvena linija, koju nisu smijeh Srbi da pređu, jer bi inače palo cijelo Sarajevo ili bi bilo prepolovljeno po širini. Vilsonovo se odbranilo, postalo opet dio cjelovitog Sarajeva. Prošli mjeseci od reintegracije Grbavice, a ljudi nisu smijeh šetati ovom alejom zbog straha od zaostalih mina. Mjesecima je trajalo razminiravanje i konačno je nedavno završeno. Opet su prvi nagrnuli penzioneri i njihova unučad da prošetaju pored sada čiste Miljacke. A u večernjim satima mladi parovi, kao i decenijama prije alejom šetaju zagrljeni i razmjenjuju prve poljupce. POVRATNICI: Izbjeglice i njihov povratak su uvijek aktuelna tema. Za to se na ovaj ili onaj način neko pobrine. Ovaj put su to uradili Karl Bilt, ah i ministar unutrašnjih poslova Njemačke Manfred Kanthler. Naime, Karl Bilt je predložio da se donese novi Zakon o stanovima, a da se postojeći Zakon o napuštenim stanovima ukine. Po novopredloženom zakonu predviđa se da se svi oni koji su otišli 1992. godine mogu vratiti u svoje stanove. To je uostalom predviđeno i po Daytonskom sporazumu. Međutim, po novinama se razvila nevjerovatna polemika, jer je na hiljade porodica, izbjeglica smješteno u praznim stanovima po Sarajevu iz kojih bi oni, po predloženom zakonu morah da isele i da se vrate, ah se pitaju gdje? Slučaj Mahale i Jusića je pokazao kako sa povratkom izbjeglica na svoja imanja ne ide u srpskom entitetu. A nemaju se mnogi gdje vratiti ni u Federaciji. S druge strane nema ništa od Daytona, ako se svako ne vrati na svoje. Začarani krug je zatvoren, sve se ratom zapetljalo, a ipak to valja nekako raspetljati u ovom kakvom takvom miru. Sudeći po reakcijama izbjeglica jedini način je da se poprave njihove kuće i stanovi, pa da onda počne iseljavanje, da dođe svako na svoje, svako ko je istjeran ratom iz svog stana i svoje kuće. Karl Bilt se nakon ovakve reakcije ušutio, ne odgovara na sve ove primjedbe. On nešto mora uraditi i zbog onih 320.000 izbjeglica iz BiH koji su sada u Njemačkoj, a koje želi njihov ministar unutrašnjih poslova što prije da vrati u Bosnu. RATNE POSLJEDICE: Pored brojnih posljedica ratnog stanja kao što su glad, siromaštvo, stresovi, ranjeni, ipak je najopasnija posljedivca ta što se na ovim prostorima naviklo olako pucati. Tako je gotovo u jednom danu ubijen Nedžad Ugljen, donedavno prvi čovjek Državne bezbjednosti, zatim je ranjen usred Mostara Joie Musa, ugledni privrednik i poslanik ispred Združene liste, a u Kaknju je ubijena časna sestra Ana Jurčević. Svi su u prvi mah u Kaknju pomislili: Evo ga opet sukob Bošnjaka i Hrvata. Međutim, brzom intervencijom policije uhvaćen je ubica redovnice. Hrvat. Počinioci ubistva Ugljena i ranjavanja Muse još nisu uhvaćeni. Sve to zabrinjava ljude željne mira i spokoja u Bosni. SAJMOVI : Ovih dana se u Bosni priča i o sajmovima. Oporedo u Zenici i Sarajevu traju dva velika sajma. Prvi je ZEPS, a drugi je Međunarodni sajam automobilske indusrije. Na ZEPS-u u Zenici je 540 izlagača iz 17 država i oni su smješteni u 11 hotela i čak 500 stanova u okolini Zenice. Počelo je malo "takmičenje" između Sarajeva i Zenice, ko će biti veći sajamski, pa i kongresni grad. Vrijeme će pokazati ko je "pobjednik" ah najvažnije je to da se ratne rane što brže zacijeljuju, da se govori o poslovima, novim investicijama, projektima, privatizaciji, da dolaze stranci i prenose svoja iskustva. Zato nije ni čude što je jedan sarajevski novinar posije obilaska Republike Srpske ushićeno napisao za Federadiju: "Mi smo za njih Amerika.“