Poduzetnici: Ima u Sarajevu pri organizaciji USAID (Američka pomoć) i projekat pod nazivom "Lokalna inicijativa". Kancelarija se nalazi nedaleko od kafane "Park". Dolaze ljudi i traže kredit koji se daje u visini do deset hiljada DEM. To su relativno male sume za neke veće poslove, ali dovoljne za početak, da se registruje firma, nabavi neka mašinica i tako, da se čovjek skine sa spiska nezaposlenih. A ljudi iz te agencije zaista pomažu savjetima. Došla im ljetos žena iz Tuzle i tražila hiljadu maraka. Pitali je što će joj, a ona kaže da hoće da kupi mašinu za pletenje i da plete rukavice. Vide ovi ljudi da to nije istina, pa im ona na kraju prizna da joj zapravo treba novac da bi kupila jeftin sir u Mađarskoj pa da ga onda prodaje u Tuzli. I gle čuda, oni joj dadnu hiljadu maraka. Zapravo pozajme. Uskoro ona dođe i uredno počne vraćati taj novac. Toliko je počela da zarađuje sa tim sirom da je opet došla i zatražila novi kredit da otvori prodavnicu mliječnih proizvoda. I opet joj dadnu kredit. Sada ta Tuzlanka vodi radnju u kojoj radi njena cijela porodica: muž i dva sina. A to i jeste cilj ovih kredita i uopšte svih kredita što ih daju Amerikanci: da ljudi počnu sami sebi tražiti posao i od njega živjeti. A sada kada je rat prestao, ima i posla i kredita za posao u Bosni. Obnova Bosne: Nedavno je britanski list Ekonomist objavio tekst u kojem se nabrojane pouke za međunarodnu zajednicu, a na osnovu iskustva i događanja u Bosni. Tako jedna od pouka glasi Jeftinije je intervenisati na vrijeme nego neintervenisati. Tu se kaže da je za UNPROFOR i IFOR od 92. godine do 96. potrošeno 5 milijardi dolara. Zbog toj*a je procjena ratne štete u BiH od 20-40 milijardi dolara. Sto je tu je, sada se Zapad želi oprati pa se po Sarajevu samo priča o kreditima, donacijama, projektima, biznisu, bonitetu firmi. Kao da još koji mjesec prije ovog nije bio rat. Svi žele da se rat što prije zaboravi, da se počne sa izgradnjom. Svi jure na sud i registruju firme: društvo jednog lica, društvo više i lica, agencije. A svemu tome, dakle pogoduju i brojni strani krediti. Najbogatiji Bosanac: Svi sanjaju o poslovima, zarada-ma i svi se kao bave nekim biznisom. Na papiru je veliki, čak ogroman broj nezaposlenih, ali svi kao nešto "vrte", što se ovdje kaže i bave se "sivom ekonomijom". Ipak, trenutno se najviše priča o Hasanu Sarajliću, vlasniku velike firme KOPEZ Sarajlić. On je ujedno i najbogatiji čovjek u BiH i smatra se da je "težak" oko 30 miliona maraka. U gotovo svakoj novini nalazi se njegova slika i piše njegova životna priča. Počeo je kao kovač u radnji svog oca, a sada je u prilici da razmišlja da izgradi 250 benzinskih pumpi širom Bosne. O njemu je pisao i američki poslovni magazin "Vol Strit Džomal", zbog čega je novinar ovog lista zapucao iz Vašingtona u Srebrenik. Hasan Sarajlić je proglašen i menadžerom godine. Mladići sada čitaju biografije uspješnih mladih biznismena u BiH i sanjaju kako da zarade prvih stotinu hiljada maraka. Bosna je zaista kao ubrzana vrteška. Mnogi ljudi ne mogu da se snađu u brzini promjena. A oni koji to mogu već su se uveliko prihvatili nekog biznisa, poštenog ili nepoštenog, ko bi ga sada to znao. Bosanski praznici: Dok ovo budu čitali čitaoci Bosanske pošte, u Bosni će trajati ramazan. Pred ramazanska atmosfera se već osjeti posljednjih dana: pekare mirišu na somune, ljudi idu na molitve u džamije poslije kojih mladići i djevojke šetaju ulicama i ašikuju. Kao da je vrijeme stalo prije kojih desetak decenija. Generacije koje su rasle u neka druga vremena i imaju druga iskustva slušaju priče od starijih ljudi da sve ta ulična vreva, sva ta smjenjivanja vjerskih praznika gotovo u jednom mjesecu od katoličkog Božića u decembru, pravoslavnog na početku januara, do evo početka ramazanskog posta polovinom januara nije ništa neobično. Kažu, bilo je to normalno i prije onog rata. "Laž je da su se ljudi ovdje mrzili, kaže čovjek u redu za somune". Možda je i odgovor na pitanje, kako se desilo da toliki ljudi izginu, upravo u tome što nisu mrzili, nisu vjerovali da tako nešto može biti. "Da su se mrzili prije ovog rata, vjerovatno da ne bi izginuli u ovolikom broju, jer bi bili oprezni". dodaje žena sa šalom u istom redu. Naravno da je danas glupo pričati o nekom bratstvu i jedinstvu, ali je činjenica da su najviši bošnjački predstavnici bili na prijemu u vrijeme katoličkog i u vrijeme pravoslavnog Božića. I nikom to nije bilo neobično. Nema sumnje da će takve svečanosti biti i idućeg mjeseca, za Bajram. I niko se neće čuditi. Čudiće se možda stranci, a očajavati ljudi na Palama što im toliko tog ipak nije uspjelo. U redu pred jednom malom pekarom iza Sarajevske pivare, blizu crkve Svetog Ante svaki dan u redu stoje Bošnjaci, ali i katolici i Pravoslavci i kupuju najljepše i najmekše somune u Sarajevu.