O ratnim strahotama na području bivše Jugoslavije, posebno u našoj domovini Biosni i Hercegovini, napisano je do sada mnogo, a pisaće se još godinama, decenijama. Svježe je istraživanje koje je među posmatračima UN-a iz Norveške obavio Odsjek za psihologiju Univerziteta u Bergenu: Istraživanjem su bila obuhvaćena 72 norveška oficira koji su proteklih godina u svojstvu posmatrača UN-a bili neko vrijeme, u pravilu ne dugo, na nekom od ratišta u bivšoj Jugoslaviji. Rezultati su više neko poražavajući: svaki četvrti ispitanik pati od psihičkih poremećaja, veliki dio njih pati od prekomjerne upotrebe alkohola, mnogi nisu u stanju savladati stanje u kome su se našli. A njihova stvarnost nakon povratka iz ratnog pakla opterećena je problemima koncentracije, bjekstvom od realnosti, nesanicom, iritiranosti, strahom i depresijom. Mentor istraživanja Odd Hellesoy objašnjava da je to posljedica strahota koje su posmatrači (samo) posmatrali. Oni su gledali osakaćenu djecu, ljude raznesene u minskim poljima, ljude prerezanih grkljana... Najtraumatičnije je bilo gledati scene nasilja prema djeci, bez mogućnosti da se pomogne i da ih se spasi. Na takve stvari čvjek se nikada ne može pripremiti unaprijed, da bi ih lakše podnio, kaže major Regnar Sondov, jedan od istraživača. Događaji iz ratne zone nekima stvaraju ozbiljne teškoće kada se vrate kućama, kada dođe vrijeme ponovnog uključivanja u mirnu norvešku svakodnevnicu. Većina govori o problemima motivacije na poslu. Mnogi od njih smatraju da su "dole", u ratnoj zoni radili nešto važno i s puno smisla, a kada dođu na posao u norveškoj vojsci susreću se sa svađama oko putnih računa ili običnim ratnim vježbama. To je za njih besmisleno i zavećinu se stvarnost nalazi dole, a ne ovdje kaže Sondov. Kad dođu kući s njima se obavi jedan razgovor i da im se telefonski broj na koji treba da se jave u slučaju da imaju problema. Zbog toga su oni koji su boravili kao posmatrači u bivšoj Jugoslaviji iz Norveške ogorčeni na Ministarstvo odbrane, kaže Sondov. On smatra da se prema tim ljudima, sa toliko mnogo psihičkih problema mora postupati mnogo pažljivije. Istraživači Sondov i Hellespy smatraju da je potrebna čitava serija razgovora nakon povratka posmatrača iz ratne zone i tome slično. Ovo se istraživanje, dakle odnosilo na posmatrače našeg jada i patnje. Kakav bi stručni i ljudski tretman trebao biti prema nedužnim ljudima iz Bosne i sa drugih prostora bivše Jugoslavije koji su na vlastitoj koži pretrpjeli strašne zločine, torture, mučenja i maltretiranja? Hoće li se ikad iko ozbiljno time pozabaviti? Helle Norveški vcjjnici iz Telemark bataljona otišli su za Sarajevo. Njihov zadatak će biti da paze na NATO bazu na stadionu Koševo u slijedećih šest mjeseci. Tu se Antonio Samaranch pozdravio sa Sarajevom 1984 riječima "Goodbye, dear Sarajevo" (Do viđenja drago Sarajevo). Niko tada nije ni mogao predpostaviti šta će se desiti. Kao jedina djevojka u Telemark bataljonu, Helle Holm, iz Mysena je otputovala za Sarajevo gdje će biti medicinska sestra za norveške vojnike. Boravak u Bosni će biti veliki ispit. Jasno nam je gdje ćemo kaže Helle Sama pomisao da ću čitav dan imati na sebi 13 kg teški pancir nije prijatna. Ali ja ću u Sarajevo da pomognem koliko mogu u radu za mir. Sretno!