Ovih dana me pitaju prijatelji: "Kako cjenim situaciju u Beogradu?" Prije toga kako cijenim "bolest Tuđmanovu i proteste u Zagrebu", ili "Šta mislim o ovom ili onom bosanskom plitičaru, šta o određenom političkom potezu". A ako nije uputno praviti izravnu paralelu među pitanjima nije uputno ni ne dovoditi ih u vezu. Sta nam je kriterij kod promatranja ovih događanja ali i svih ostalih? Bosna i Bosanac i odnos prema njima! To mora biti naš vrhunski kriterij kriterij po kom mi postajemo bosanski nacionalisti koji ljube sopstvenu zemlju i njen narod, a ne mrze nikog, ne žele nikom zlo, osim pravednu kaznu za zločince, a žele dobro sebi i svojoj zemlji. To što se dešava danas u Beogradu ili što će se desiti sutra, interesuje nas samo po tome u kojoj mjeri i kako se to reflektuje na Bosnu i Bosanca. Ako će to značiti korak više ka cjelovitosti Bosne i Hercegovine, ka povratku prognanih na njihova ognjišta, ka kažnjavanju zločinaca mi na te promjene gledamo sa naklonošču čak ih i podstičemo. Ako pak to ne znače onda nas opet interesuju samo po tome šta znače za Bosnu i Bosanca. Što se tiće sama Beograda mi znamo da je zlo što se desilo Bosni u zadnjih četiri godine više od 80% išlo iz Beograda. Beograd ni danas ne demonstrira protiv onog što je u ime njega učinjeno u Bosni. Više ih boli to što je Milošević učinio njima nego nama. Njih je protjerao iz Hrvatske, njih je učinio najomrznutijim narodom na planeti, njih je zatvorio u geto, opljačkao, pobio, nekoliko desetina hiljada, učinio genocidnim narodom koji će, po Džilasu "narednih sto godina prati obraz i ne zna se hoće li ga oprati." To što se dešava i u Zagrebu i u Hrvatskoj gledamo istim kriterijem. Kakve su posljedice tih promjena u odnosu prema Bosni i Bosancu odnosno Hercegovcu. Mi pamtimo da je Milošević sa strašnom vojnom armadom udario na Hrvatsku i Hrvatski narod, ali i nezaboravljamo daje Tuđman krenuo u agresiju na Bosnu. A šta može doći "poslije" -bitno nam je samo toliko koliko je to važno za Bosnu i Hercegovinu. Isti kriterij imamo i kad su u pitanju bosanski političari, političke partije, politički potezi svaki čovjek pojedinačno. Naš kriterij nije: kakav je čist odnos ргеша partiji, partijskom lideru, ili pak prema, konkretnoj vjeri islamu, katoličanstvu, pravoslavlju, već opet kakav je čiji odnos prema Bosni i Bosancu. I to ne prema bilo kakvoj Bosni i bilo kakvom Bosancu već Bosni u međunarodno priznatim granicama bez sabijanja Bosanaca po vjersko -nacionalnom kriteriju u geta, koja za Srbiju znače "Veliku Srbiju", za Hrvatsku "Veliku Hrvatsku", za Bošnjaka geto poput Srebrenice i sa -sudbinom Srebrenice. Pitanje cjelovite Bosne bez državnih granica unutar nje same je pitanje života i smrti Bosanaca. Ne mjerimo mi nivo patriotske svjesti Bosanaca njegovim imenom, brojem njegovim "selamanja", njegovim mješovitim ili nemješovitim brakom, psovanjem četnika i ustaša, brojem ulaženja u vjerske objekte, već opet odnosom prema Bosni i Bosancu. Veći je Bosanac i bosanski patriota general Jovan Divjak, naprimjer, sa tim šta je učinio za Bosnu i za Bosanca, nego desetine onih koji su pobjegli od Bosne kad joj je najteže bila, a danas "selamaju" izigravajući veće muslimane i od samog reisa. Ili: za Bosnu je vrijedniji bilo koji borac armije BiH, bez obzira na ime, nego hiljade muslimana u svijetu koji ne silaze sa postećije, a ne znaju gdje je Bosna niti su za nju prstom mrdnuli. Bosanci moraju naučiti da biraju mimo strasti i kontrolišu po onom što su željeli i onom što su dobili. I zaista sve ostalo je periferno, sve ostalo je dio privatnog, lokalnog, religijskog, i ko zna kog drugog kriterija. Šamo odnos prema Bosni i Bosancu je naš prvi i osnovni kriterij. Ona politička partija i onaj političar koji to shvati i svoj program usmjeri u tom pravcu ima dugoročno šansu na uspjeh. Oni koji to pak ne shvate otići će u zaborav i na političko smeće. Novi kurs stranke SDA da pokuša stvoriti svebošnjačku koaliciju, i ako sa ogromnim zaskašnjenjem, djeluje kao potez logičan i nužan. Koliko iskren vrijeme će pokazati. Potez predsjednika Izetbegovića koji promovira "građansku opciju" njegove partije takođe je neminovnost i jedina šansa opstanka Bosne, a pitanje života i smrti Bošnjaka. Samo ostaje pitanje može li građansku politiku zagovarati SDA i posebno sa onim snagama u sopstvenim redovima koje su do skora princip borbe za vjeru nadređivale principu borbe za Bosnu. Partija koja je samo prije pet godina Bošnjaštvo proglasila podvalom Bošnjacima, da bi ga kasnije prihvatila mora se suočiti s pitanjem povjerenja u iskrenost njenih namjera. U svakom slučaju ostaje da se vidi: svi politički potezi, sav patriotski angažman i naših i tuđih političara mjerimo samo tim koliko to koristi ili ne koristi Bosni i Bosancu.