Ponovni susret s Stevanom Dedijerom, profesorom i doktorom, agilnim čovjekom koji se ne obazire na godine... Kadrić: Gospodine Dedijer evo nas četvrti put na istoj temi: Jugoslavija, Bosna, rat. Prvi put 1992. pa onda 1994, 1995. i danas. Bivši švedski premijer, pa kasnije Visoki međunarodni predstavnik u Bosni Karl Bilt je upravo objavio knjigu o svojoj misiji u Bosni. Kažete da ste je pročitali od prve do posljednje stranice i kako je komentarišete? Dedijer: Švedske novine, ali i svjetska štampa pišu o toj knjizi i o iskustvu Karla Bilta u Bosni. Biltova partija na sva zvona govori, evo piše “Sid Svenska”, da će to njegovo iskustvo u Bosni biti upotrijebljeno da se ponovo dočepaju vlasti u Švedskoj. I upravo sa tog stanovišta želim istaći da je iskustvo Karla Bilta u Bosni vrlo štetno ne samo za narode i države na prostoru bivše Jugoslavije već i za Švedsku i Šveđane pa i šire evropsku i svjetsku politiku. Tri dana nakon što je preuzeo dužnost u Bosni (1995.) Karl Bilt je objelodanio svijetu da je otvoren za sve informacije i ideje za najbolje rješenje u Bosni i bivšoj Jugoslaviji i ostavio je mogućnost komunikacije posredstvom INTERNET-a. Već sutra dan je “znao” šta se dešava i u Bosni i u Jugoslaviji, te je saopštio svijetu da se tamo dešava “gradjanski rat”. Po njemu to nije bila agresija Miloševića, Karadžica, Kraišnika, Mladića i ostalih koji su tu aresiju sprovodili nad Bosnom već gradjanski rat. Međutim Karl Bilt je samo ponavljao ono što su Mejdžor, njegov minisar Hed, Rivkin general Lez i drugi iz njegovog štaba tvrdili od 1990. godine. Mejdžer je to i izjavio na švedskoj televiziji 1991. godine kad je dolazio u goste u Švedsku i kod Karla Bilta i ja sam to čuo na televiziji. Još tada sam reagovao u Dagens Nihetenu tvrdeći da Milošević namjerava napasti sve ostale narode u bivšoj Jugoslaviji i da se to mora zaustaviti. Karl Bilt nigdje ne spominje Jugoslaviju od 1918. 1941. godine i činjenicu daje Jugoslavija bila pod okupacijom srpske monarhije. Još juna 1928. kada su braća Radić kao predstavnici hrvatskog naroda ubijeni u Jugoslovenskoj Skupštini. Moja majka Milica rođena Bosanka iz Gradačca je tada rekla “Djeco ovo je kraj Jugoslavije, Aleksandar je ubio predstavnike Hrvata”. U istoj toj Skupštini kao poslanik je tada sjedio Ante Pavelić koji je bio svjedok zločina i on se tada obratio Italiji i Njemačkoj tražeći podršku za njegov ustaški pokret. Ostalo o zločinu ustaša znamo. Ne želim umanjiti zločin i genocid koji su sprovodile ustaše, ah atentat nad braćom Radić organizovan od strane reganta Aleksandra ima svog uticaja i značaja u pojavi jednog Pavelića. O tome u knjizi Karla Bilta nema ni riječi. Moj otac je bio pobornik ideje Velike Srbije čak i autor prve karte koju je objavio u brošuri o Dalmaciji jos 1915. godine. Ta karta Velike Srbije je bila veća od Jugoslavije. Ranije sam vam rekao šta sam mu ja govorio: “Tata ideja velike Srbije je grobnica srpskog naroda”. Još 1911. tajna organizacija “Crna ruka” koja je kasnije stajala iza atentata u Sarajevu 1914. na austrougarskog prestolonasljednika Ferdinanta u svom ustavu ističe da Velika Srbija treba da obuhvati sve južnoslovenske zemlje. To je ideja koju je Milošević stavio kao politički plan ispred sebe. Još 1980 godine u svom romanu “Grešшк” Dobrica Cosić je napisao da “svi Srbi treba da žive u jednoj državi” kopirajući Hitlera koji je takođe tvrdio da “svi Nijemci treba da žive u jednoj državi”, kasnije je kopirajući Musolinija rekao: “Sve što Srbi dobiju u ratu izgube u miru”. Dakle Karl Bilt u svojoj misiji nije ni imao zadatak da u skladu sa stvarnim interesima naroda na prostoru Jugoslavije zaustavi agresiju i usposavi mir već da realizuje interesese evropskih močnka na tom prostoru. Otuda i otvoreno popuštanje Miloševiću i obećanje “Nećeš moći dobiti veliku Srbiju, ali ćeš dobiti veću”. Cjenu tog “veću” mi dobro znamo, ali će je i srpski narod upamtiti za dugo. Milovan Đilas mi je pred odlazak pisao: “Cijenu ovog što je Milošević učinio Srbi će plaćati narednih 100 godina”. Kadrić: Ta Miloševićeva priča velike Srbije još nije okončana. Trenutno izgleda da je došao tamo odakle je i počeo do Kosova? Dedijer: Dimitreije Tucovic je 1913. godine u svojoj knjizi pisao sa grozom o tome šta su srpski vojnici radili Albancima na Kosovu i kroz Albaniju 1912. godine. Oni su to radili nošeni mitom o Kosovu kao srpskom stradalištu i srpskom svetištu te zaklanjajući se iza poruka Njegoševa “Gorskog vijenca”. Šezdese tak godina kasnije Milošević svoj program velike Srbije promovira ponovo na Kosovu, na Gazimestanu pod srpskom zastavom i parolom “Svi Srbi u jednoj državi” te “Niko vas ne smije tuči” i si. Poslije svega što je učinio u Sloveniji, Hrvatskoj te Bosni Milošević se ponovo vraća na Kosovo sa batinama svoje policije, okupatorskim sistemom i si. Problem je da na Kosovu živi 90% Albanaca i da Kosovo pripada Albancima i to je osnova na kojoj bi trebalo graditi srpsku politiku na Kosovu. Graditi demokratiju u Srbiji i na Kosovu u kojoj nacionalna i vjerska pripadnost ne bi igrala ulogu kakvu danas vještacki igra u Srbiji. Patrijarh Pavle osuđuje brutalnu silu Miloševićeve policije nad demonstrantima u Prištini i to je dobro, ah je problem da je srpska crkva cijelo vrijeme stajala i još uvjek stoji iza projekta velike Srbije. Srpska pravoslavna crkva treba da osudi mit o Kosovu, da prizna Makedonsku pravoslavnu crkvu i zagovara vjersku toleranciju kakvu zagovara papa iz Vatikana. Kažem zagovara, a mi iz Bosne znamo onu narodnu “Radi što hodze i popovi govore, a nemoj raditi sto oni rade”. Kadrić: Bosna je Dejtonskim sporazumom otvorila novu stranicu u svojoj istoriji, kako vi vidite Bosnu danas i kakvu joj buducnos proričete? Dedijer: Bosna mora biti jedna kao sto je bila za vrijeme Tita. Vjerska i nacionalna prava koja su demokratski regulisana. Priznati Miloševića, Karadžića, Mladića i koga sve ne za pregovarače na dogovorima pa i Dejtonskom to je već fatalan politički potez. U onom trenutku kad se sjedne za pregovarački sto onda se na njega istresu argumenti sile koje ko ima na terenu. I to se i desilo 49% teritorije Bosne i Hercegovine je pripalo Miloševiću, odnosno Karadžiću i Mladiću. Pogledajte Šveđane u Finskoj i zamislite da neka budala dolazi u Švedsku i pita za količinu grava Šveđana u Finskoj. To je naprosto nezamislivo. Švednani u Finskoj ostvaruju svoja demokratska prava kao građani Finske države. Što se tiče Hrvatske i njenog odnosa prema Bosni treba imati u vidu nekoliko činjenica. Prvo da je Milošević izvršio agresiju na Hrvatsku, zatim da je Tuđman u tom otporu realizovao hiljadugodišnji san Hrvata o samostalnoj državi. Pavehć to nije jer je on bio samo kvisling koji je doveden na njemačkim i italijanskim tenjkovima. Kao i poslije svakog sna Hrvatskoj predstoji buđenje. Hrvatska nije dovoljna sama sebi, ona mora da trezveno gradi svoju demokratsku budućnost, Tuđman je na odlasku i on koristi slavu ostvarenog hiljadugodišnjeg sna Hrvata. I Tuđman nije Hrvatska, jer da jeste sa njim bi otišla i Hrvatska. Što se tiče Hrvata u Bosni oni moraju smanjiti svoju agresivnost i prihvatiti Bosnu kao svoju domovinu. Ja vjerujem u Bosnu i Bosanci se moraju okrenuti sebi i graditi svoju domovinu, a ne tuđe. Bosanci su u biti dobri, često naivni i povodljivi ljudi. Vrlo često se sjetim Nasrudin hodže i jedne priče o njemu. Kad ga je pozvao neki gospodar da mu pomogne da umanji gnjev mase koja se bunila, onda je on iz one mase po vikao: “Na drugom dijelu grada se dijeli vruć pilav”. I kad se masa počela razilaziti trčeći u tom pravcu onda je on rekao za sebe; “Možda se stvarno dijeli pa i on potrčao”. Iz svega kroz šta su prošli Bosanci, kad to kažem mishm na sve nacije i religije i sve ljude u Bosni, oni bi morah izvući pouku i ne trčati za vrućim pilavom koji im nude oni koji ih vuku u daleku prošlost ih donose kojekakvi Mejdžori, Biltovi i si. već za sobom i Bosnom. Ko je Stevan Dedijer? Prof, dr Stevan Dedijer, (brat poznatijeg Vlade Deđijera) živi i radi u Lunđu u Švedskoj već 35 godina. Čovjek koji se istakao kao vrstan poznavalac poEtičkih prilika i evropsko balkanske poEtike. Jedan od prvih koji je prepoznao fašizam n poEtici Slobodana Miloševića i od tada ne prestaje njegova borba u razobEćavanju fašizma pogubnog za sam srpski narod. “Ulovih” smo ga između Zagreba, Njujorka a upravo leti za Istambol Tumači nova svjetska kretanja i balkanska đogadjanja unutar njih.