GRETA: Sva sarajevska štampa je pisala o Greti, gospođi koja je cijeli rat provela u Sarajevu. Ne bi tu ništa bilo čudno da gospođa Greta nije preživjela i još jedan logor i to, ni manje ni više već Aušvic. Bila je u onom ratu u logoru, a bila je i u ovom ratu u Sarajevu, takođe svojevrsnom logoru. I ta gospođa Greta i dalje ide vedra kroz život i grad, puna optimizma. I nekoliko dana, a kamo ti nekoliko godina u ratu je dosta i previše za ljudski život. A biti jednom u Aušvicu, drugi put u Sarajevu, stvarno je previše. A gospođa Greta, što naš svijet veli ni mukajet! Vedra, čovjek bi rekao čak zadovoljna što je i to prošlo, što je živa i sretna je zbog nečega. Gospođa Greta zaslužuje poštivanje i pažnju upravo zbog toga. Ni trunka dešperatnosti, ni srdžbe, ni muke... Dva rata i dva logora, plus godine a ona vedra i još zadovoljna! Sarajlije bi morale “kupiti” nekako njen “recept za optimizam”. Vremena su teška i valja naučiti od gospođe Grete kako se sačuvati. SRNA: Ja lijepog li imena za monstruoznu šumsku televiziju i novinsku agenciju paljanskih Srba. Ja i ne volim da se prisjećam tih izlijeva gnoja i truleži prosutih kroz etar, jer je i nekoliko mojih bivših kolega radilo za tu agenciju u najkrvavijem periodu rata. Nisam ni sanjao da ti ljudi mogu tako da govore, da toliko mrze druge ljude samo zbog imena i vjere, da se u tolikoj mjeri i s takvom strašću mogu staviti u službu zla i na takav primitivan način U početku rata sam se užasavao, neko vrijeme u trenucima očaja ih i mrzio, a onda sažaljevao i sve više se gadio. I filmski program na SRNI je bio potčinjen produkciji zla. Filmovi američke B produkcije, sa dosta nasilja, krvi i silovanja su odlično poslužili. Nevjerovatno koliko je u Americi snimljeno filmova, a koji eto mogu poslužiti i u te svrhe da vojnicima sugerišu određeno ponašanje. Većina tih filmova, očito dobro odabranih u to ratno vrijeme je imala žžporuku" kako žestoki srpski momci mogu da uzimaju sve što im do ruke dođe, pa i žensko tijelo i dušu, jer, eto oni su jaki, njima ne može niko ništa. Nisam se dugo, dugo navraćao na SRNIN tv program, iako se on može i dalje pratiti u Sarajevu. A onda nedavno slučajno okrenem u kasnim satima na taj program i vidim film u kojem neki suludi doktor u obračunu sa pohcijom, koristi kidnapovanje na ulici a zatim neobičnu metodu drogiranja običnih ljudi koji pod uticajem sredstava za halucinacije ubijaju policajce. Npr. pod uticajem hipnoze i kombinovanjem slika u ispranom mozgu čovjeku se ureže slika policajca tako da kada ubica vidi policijsku uniformu odmah ima asocijaciju na neko nakazno čudovište, uzima nož ih pištolj i ubija policajca. Ah pošto je ubica pood uticajem droge i hipnoze koju je proveo ljekar,ubica ima osjećaj da je ubio to čudovište koje mu je kao privilđnje programirano u memoriju, a ne da je stvarno ubio policajca. Sve u svemu film sugeriše da ubice nisu svjesne svog djela, da ne znaju šta rade već su oni žrtve neke hipnoze, neke halucinacije, gotovo da nisu krivi već je kriv neki doktor koji ih je hipnotisao uz pomoć jakih halucinogena. Svaka sličnost sa situacijom u RS u vrijeme rata i na Palama još i danas je, bezbeli isključena. Držite ludog doktora. Mi smo nevini. Jašta...! GOLF: Svaki čovjek ima svoju priču, životnu priču, zanimljivu manje više. Ah da i stvari ponekad mogu imati svoju "životnu priču". Priča je o mom “golfu” je istinite i bilo je kako slijedi: Pred sami rat sam kupio novog “golfa”. U oktobru 91. radosti i sreći moje djece nije bilo kraja kada smo se vozah po gradu. Mnogi prijatelji su mi govorili da se rat osjeća u zraku i da je glupost uvaljivati se u dugove, u tako skup auto kada će novac biti potrebniji za nešto drugo, ah ja nisam slušao nikoga. Jednostavno sam želio da iživim neke svoje djetinje želje, da imam dobar auto kojeg mogu sa uživanjem da vozim. Ah zaista pođe rat. O vožnji i uživanju više nije bilo ni govora. Auto je stajao u velikoj, kolektivnoj garaži među mnogim autima. Ljudi koji su otišli glavom bez obzira ostviši aute, ah bi, boga mi podsto i ljudi koji su i pored granata svaki dan obilazili auto u garaži. I onda su se počeli smjenjivati događaji. Dolaztili su razni uniformisani momci u namjeri da "izuzmu" mog “golfa”, ah pošto je on imao blokadu nisu ga znali upaliti. Skidalu su šoferšajbe, akumulatore, točkove, ah ga nisu znah upaliti. U ljeto 93. ja ga nekako opravim i počnem voziti. Vozili su ga svi koji su radili u presscentru na Dobrinji. Prevozili smo video kasete za TV dnevnik. Sipah smo u njega svega i svačega, ali “golfž je išao. Bio je udaran, bilo je sudara, rupa od gelera po cijeloj karoseriji ah je išao. Poslije su ga u gradu vozili novinari, jer sam se ja davno pomirio sa tim da neću moći sačuvati auto kroz cijeli rat. Ipak, on je išao, prevozio i vozio mnoge sa Dobrinje ih u gradu, borce, ranjene, autostopere, novinare, strane i domaće. Svi su zapravo mislili da je to službeni auto, a ne moj privatni. Kada je prošao rat i ljudi počeli da popravljaju aute, registruju ih ponovo i ja sam odveo majstoru svog "golfa" jer je bio toliko oštećen da se nije smio više voziti. Majstor je bio sketičan: ne isplati se, veli, da ga popravljam. To će koštati toliko kao kada bih kupio dobar polovan auto na pijaci u Nedžarićima. I ja ga konačno prodam tom istom majstoru, a on ga osposobi, popravi tako da uskoro nisam mogao da prepoznam TlastitlČutoČpetjTbioiTnakoTvježTobČenČkao nov,Č kao nekada kada su mu se radovala moja djeca. Nedavno čujem da su neki lopovi iz Lukavice došli na Dobrinju i ukrali tog "golfa". Sada je on na Palama. To se pouzdano zna. Da umije da kazuje ih piše taj bi auto mogao da napiše roman o sebi i o stotinama ljudi i njihovih sudbina koje je vezivao. OTKAZI: Svako vrijeme i situacija iziskuju novo ponašanje. Život je zaista hrpa prepreka koje treba prelaziti i savladati. U ratu je bilo jedno, a u miru drugo stanje. Sada je borba za posao, za zaradu da se zadovolji "porodična korpa", da se plati struja, krnja, da se može popiti koja kafa, kupiti koja kutija cigara. Ljudi bez posla sve više, a posla sve manje. Otkazi na sve strane, čak i u onim firmama koje su nešto kao i radile svo vrijeme rata. Ne pomaže priča o tome da si bio u ratu u gradu, na liniji, da si dobitnik ovog ili onog priznanja: otkaz u ruke i preko vrata. Rat, a zatim i mir donose sa sobom i neku malu ih veliku revoluciju. Tako je i sa Bosnom. Toliko je izuzetno bogatih i toliko je izuzetno siromašnih, ah mi smo ipak i dalje oni stari. Jedan moj kolega koji je neki dan dobio otkaz u firmi, došao mi i moh me da mu pomognem, da mu javim ako negdje iskrsne neki poslić. Ah na kraju ipak kaže: “Vidi ima li gdje kakav posao da se puno ne radi, a da je dobra lova”. U Sarajevu je sada glavna parola o poslu: "Lahak posžo a parah" .To je ideal ovog podneblja i biće još dugo. A niti ima posla niti para. Ljudi još žive u prošlosti dok se u dubini, u korijenu društva, dešavaju ogromne promjene. To sada zovu TRANZICIJA, a narodski rečeno to značiodzvonilo je zauvijek devizi : "lahak poso a parali".