TRAJEKT : Nedavno sam bio u Italiji. Poslije toliko vremena putovao sam trajektom Split-Ankona. Nije više onako pun kao nekada. Prije nekoliko godina, kada sam prvi put uspio da izađem iz Bosne, uz pomoć kartice UNPROFOR-a (sada SFOR-a), išao sam do Ankone avionom, a onda se vratio trajektom do Splita. Poslije sam išao samo trajektom, jer su avioni ukinuti. Ali, nikada neću zaboraviti sve one gužve na trajektu, onu ciku djece, ljude izbezumljenih pogleda koji su putovah preko Itahje u neke daleke zemlje, daleko, što dalje od Bosne Tako su tada mnogi govorili. Kada bi mogao da govori taj trajekt Split Ankona, mogao bi da ispriča najpotresnije priče o ljudima koji su odlazili iz Bosne sa svojim zavežljajima negdje u svijet.. Svi sada gledaju u svijetu film Titanik i plaču nad zaista potresnom sudbinom putnika tog luksuznog broda koji je udario u ledeni glečer, ah znam isto tako da bi se jednog dana morao snimiti film o ljudima koji su iz Splita, trajektom, odlazili širom svijeta, sa svojim zavežljajima i uspomenama, a da se mnogi od njih nikada više neće vratiti u Bosnu. U Italiji sam gledao tv i pokušavao da obnovim neko jadno znanje talijanskog jezika. Uglavnom sam gledao tv vijesti jer uz pomoć slika čovjek nešto kao lakše nauči. A onda na svakom kanalu, na svakim vijestima slike i reportaže o Kurdima. Jadnici, pokušavaju da nekim tajnim kanalima preko mora, u grupama dođu do Itahje, a zatim ih talijanska policija u brzim patrolnim čamcima uhvati. Mislio sam da će ih odmah vratiti odakle su i došli, ah ne, smjeste ih u neki dom i nahrane. Italijani su dobri ljudi. Oni su cijeh rat imali otvorene granice, nisu uvodili vize i zato je preko njihove zemlje prošlo na hiljade izbjeghca iz BiH. A mnogi su ovdje i ostali... MARKALE: Početkom ovog mjeseca, tačnije 5. februara u Sarajevu je obilježena godišnjica masakra na Markalama. Tada je 66 ljudi poginulo, a 197 ih je ranjeno dok su u ona ratna vremena došli na najpoznatiju gradsku pijacu da kupe nešto zeleni ili koju konzervu feta sira Ш “ikara”. Sada je to “daleka” prošlost kao i toliko toga što se đešavalao u ratu. Sada se dešavaju nezamislive stvari gledane iz ugla onog dana i one godine kada su slike mrtvih ljudi i njihove raspadnute odjeće na Markalama obilazile svijet i punile tv ekrane nezainteresovanih ljudi. Da neko oživi od onih koji su stradali na Markalama, pitam se, da li bi mogli da povjeruju u to da je Bosna sastavljena iz dva dijela, da neki stranac određuje izgled novca, zastavu, tablice na automobilima, pasoše. Ljudi se naviknu na sve pa i na to, pa okrenu i na šaljivu stranu i u razgovorima o teksu nove himne sve je glasniji među ljudima šaljivi tekst koji otprilike glasi: “Dajte nam para, samo para, pa ćemo biti radosni”. Kad se ovo čita treba imati u vidu i melodiju “Ode radosti”. Ljudi oguglali, otupili na beskrajna pregovaranja i natezanja političara, na brisanje pameti i pranje mozga što ga već mjesecima čini “Međunarodna zajednica”. Ljudi su željni mira, plate, zarade, slobodnog kretanja i putovanja iako više ništa nije kao prije i čini se više nikada neće biti kao prije. Ali, žrtve masakra na Markalama bi se mogle početi prevrtati u grobu kada bi saznale da će uskoro borci i Republike Srpske i borci Armije ВШ dobijati penzije iz jednog, jedinstvenog fonda. Iz toga fonda će penzije i invalidnine dobijati i borci HVO. Znam da se lako smijati takvim rješenjima, kritikovati ih, pljuvati, ali nema druge. To je očito cijena cjelovite Bosne i Hercegovine. SOCIJALDEMOKRATI: Proteklih godina, pred rat a naročito u toku rata je bilo moderno da se za sve okrivljuju komunisti pa nije bio moderan onaj koji nije kukao i jadikovao kako su ga mučili komnunisti. Sada je došao red na nacionalne stranke! U Bosni i Hercegovini se sada najviše govori o tome kako će se stranke Zlatka Lagumdžije i Selima Bešlagića ujediniti. Tako ujedinjeni imaju velike šanse da dobiju znatan broj glasova na izborima, ali i da pomrse račune u parlamentu svima onima koji su smatrali da je dovoljno da se dogovore na relaciji: Pale Grude Sarajevo. Priča mi nedavno drugar iz SDP-a da im je neki visoki funkcioner iz Međunarodne zajednice obećao svu moguću pomoć ako se ujedine sa “Selimovom strankom”. I ovi se složili. A da se “nešto iza brda valja” vidjelo se i u nedavnoj anketi lista “Dnevni avaz”, dakle listu koji je pod direktnom kontrolom SDA, gdje je Zlatko Lagumdžija bio po popularnosti ispred Harisa Silajdžića. Oni koji znaju čitati kuda vjetar puše možda bi znali da ovje nađu odgovor. RAMAZAN: Prošao je mjesec posta ramazan. Ljudi ponovo jedu, ali i piju. Tim povodom se u Sarajevu prerpičava jedan vic. Kao, došao u džamiju bivši komunista i ne može da nađe mjesta u zadnjim redovima, gdje sjede pravi vjernici i mole se Bogu. On ide pored ljudi i pozdravlja se sa mnogima, selami se ili kaže “Merhaba”. Kada je došao u prvi red i našao malo mjesta da obavi molitvu, dodje do svojih bivših drugova i njima nazdravi: “Zdravo drugovi”.