KOSOVO: Sarajevo je opet pusto u večernjim satima, u vrijeme emitovanja tv dnevnika.Od potpisivanja Daytonskog sporazuma ulice u večemjimm satima nisu bile tako puste.Ljudi gledaju tv izvještaje sa Kosova. Svaki dan agencije javljaju o događajima u tom dijelu bivše Jugoslavije, o napadima policije, odmazdi, premlaćivanju, opet dim, paljevina, vodeni šmrkovi na ljude. Čovjeku je sve to odnekle poznato, Sve ga te slike na nešto podsjećaju i jeza ga prožima pri pomisli na neke slične događaje koji su se dešavah prije pet godina u njegovom kvartu, njegovom gradu, državi kakva je da je. Tako je počelo sa momcima koji su imali čarape na glavi, sa snajperima, zatim granatama, mrtvima, krvlju, jaucima... I tako gotovo četiri godine. Akteri tog svega i dalje na istim mjestima, na istim položajima. Kasapi postadoše mirotvorci, pa opet kasapi, sve ispočetka sa tenkovima i premlaćivanjima, ali na nekoj drugoj, južnijoj lokaciji. Kako su više otužne stvari na Balkanu koje se ne mijenjaju decenijama. Malo predaha pa opet isto: krv i suze. STANOVI: Svi govore samo o stanovima. Te hoće li se vratiti taj i taj u taj stan, te hoće И mu ga popraviti neka humanitarna organizacija, te kako nabaviti PS formular sa kojim se može otkupiti stan. A zakon o stanovima već mjesecima se povlači po skupštinskim dvoranama. Sve je zapelo oko toga pitanja da li ljudi koji su otišli, dakle koji nisu bili u toku rata iz razno raznih razloga, mogu da otkupe pa prodaju stan. Jer u tim stanovima su sada neki novi ljudi, sa nekim privremenim ili trajnim rješenjima. Jedni imaju razlog odlaska, drugi imaju razlog ostanka. Svako je imao svoj put i svoj izbor.Pošto sve treba da se vrati na normalu, kao na nešto štoČ liči na stanje prije rata, svako ima pravo i na svoju istinu. Što rekao onaj junak vica i ti imaš pravo, a i ti. A sve to valja uobličiti u neku pravdu i neki zakon. Taj zakon nije samo obični zakon koji će omogućiti otkup stanova onima koji imaju rješenje na njega, već da И će Bosna definitivno biti ona Bosna kao i prije ili će se tim zakonom legalizovati stanje masovnih preseljenja, egzodusa, odlazaka izbjeglica ih njihovih povrataka. Taj zakon je pitanje Bosne. Zato i traju tolike rasprave i zato je on test opstanka Bosne. Ja sam čuvao svoj stan cijeli rat, popravio ga, zamijenio prozore, okrečio zidove i čekam da se usvoji zakon.Bilo kakav samo da pretsane priča o otkupu stanova. ROK KONCERT: Tifa je definitivno najpopularniji pjevač u ovoj maloj državi Bosni. Igrom slučaja sam pratio njegove životne faze i u ratu i miru, preko jednog mog dobrog prijatelja koji je opet Tifm prijatelj. Tifa je ostao cijeli rat u Bosni ili bolje rečeno bio je kada je bilo najteže.To mu ljudi ne zaboravljaju. A i dobro pjeva, dobro radi svoj posao za razliku od mnogih koji sada sjede na razno raznim mjestima, a ne znaju to raditi što kao bajagi rade. I neravno je Tifa imao koncert u Skrenderiji. Dolazili su razno razni pjevači, grupe, svi su oni Ијеро dočekam, od grupe U.2, Balaševića, Parnog valjka i ostalih, ali izgleda niko kao Tifa ne znači momcima i djevojkama u Sarajevu. Skenderija je bila prepuna. Svi su pjevah, radovah se Tifi i njegovim pjesmama. Dok sam gledao tu djecu kako hrle prema Skenderiji sjetio se kako sam i ja u FIS-u, Slozi ih Trasi gledao razne grupe. Sjećam se Radio Luksemburga, Bijelih Strijela, Crvenih Koralja, Met Kolinsa, pa onda Dinamita, pa Indexa, Bijelog Dugmeta, Čole, svih onih gužvi, sačekivanja drugara iz razreda kod mosta Skenderije, mirisa ondašnjih parfema na djevojkama, svih onih trema pred prve ljubavne sastanke i odlaska na koncerte kao izgovora da uopšte pozoveš i izvedeš djevojku kojoj mama ne dozvoljava da ostane do kasno. U toku rata je sve to bilo zamrlo ih se meni tako činilo.Bilo mi je žao moje djece i njihove generacije koja je sjedila po mračnim haustorima i skloništima ih je išla na linije fronta ih se potucala po izbjegličkim evropskim kampovima. Za svo to vrijeme u Sarajevu je bio Tifa. I kada su ga tukli nije htio da ode. I sada, kada je održao koncert u Skenderiji momci i djevojke su mu zahvalili svojim iskrenim izrazima oduševljenja. Mora se priznati: hjep je to osjećaj živjeti u gradu u kojem te ljudi vole, kao što vole Tifu. Pjesma iz hiljade grla te nedavne noći u Skenderiji je to pokazala. OSMI MART: Opet stara priča u stilu: da li je osmi mart komunistička rabota ih je opštecivihzacijska. Opet one priče o tome da h biti pažljiv prema ženi cijelu godinu ih samo za 8. mart. Gluposti koje čovjek sluša godinama pa se umori od tih priča i drvenioh filozofa. Bilo kako bilo čelnici sarajevskog kantona imaju sluha za žene. Poslah su svim zaposlenim ženama u državnim službama jednu hjepu kesu u kojoj je nekoliko dezodoransa, parfem, sapunčić i hjepo odštampana čestitka za Dan žena.Pun grad žena koji nose te kantonalne kese. I odmah znaš da su te žene zaposlene i da primaju redovno platu. Ali nećemo sada o tome. I SDA je čestitao 8. mart ženama. Približavaju se izbori, zakazani za septembar. Za čas će to proći. A žene su važna stavka u izbornim glasovima.