OGLASI: Kako se otvaraju putevi između država bivše Jugoslavije, sve češće stižu u Sarajevo razni listovi, magazini i časopisi i iz Srbije. Tako mi neki dan dođe do ruku list “Oglasnik” koji izdaju beogradske “Večernje novosti”. Slično nešto izlazi već odavno i u Sarajevu, a u Zagrebu je tu najjači sa svojom ponudom “Večernji list” koji na desetine strana donosi razne oglase. Ima tu naravno svega i svačega, pa to može za mnoge biti dobra zabava i razbibriga slična rješavanju ukrštenih riječi ili čitanju horoskopa. Ali, oglasi su i svojevrsna razglednica zbivanja i materijalne situacije u određenoj sredini. Možda bi tu bilo posla i za nekog sociologa, jer bi na osnovu malih oglasa mogao da relativno tačno pogodi društvenu i materijalnu sliku sredine iz koje dolaze. To sam pokušao i ja: ne mogu tvrditi da je to baš neka značajna sociološka analiza, međutim neki utisak jeste. Dok je npr. najviše oglasa koji izlaze u Zagrebu posvećeno prodaji skupih, luksuznih automobila, zatim prodaji na kredit ili lizing raznih njemačkih, francuskih, korejskih ili talijanskih limuzina, zatim prodaji nekretnina, starih klavira, pasa ali i dionica ,dotle u sarajevskim oglasima, iako ima oglasa o automobilima, dominiraju prodaje kuća, stanova i poslovnih prostora. Slično je i sa beogradskim oglasima koji su puni raznih zamjena i razmjena kuća isto kao i sarajevski oglasi. Sve to bi moglo ukazivati da se i dalje vrši tiho etničko čišćenje, ali u “privatnom aranžmanu”. Naime, mnogi su shvatili da od one priče “povratka svi na svoje” nema ništa, pa po principu “daj šta daš” se vrši zamjena kuća između stanovnika Federacije i Republike Srpske, ali izgleda i između izbjeglica od kojih su neki u Hrvatskoj, neki u Srbiji, a neki u Bosni.. Ima za to i advokata koji to sređuju bez velikih problema, a mnogi su to počeli da rade prije nego je rat i okončan. Kuće se na primjer ( sudeći po oglasima) zamjenjuju između Bijeljine i Tuzle. Sličnih oglasa ima i u zagrebačkim novinama, ali to Zagrepčani rade suptilnije “modernije”, rade to preko agencije tako da se ne zna gdje su lokacije koje se mijenjaju između Knina i Novog Sada, na primjer. “Humano” preseljenje se vrši preko malih oglasa. Međutim, osim ovih oglasa ili onih da se prodaje sve i svašta od starog lavaboa do vjenčanice, u beogradskim novinama koje štampaju male oglase najviše je raznih ljubavnih ponuda, zapravo prostitucije. Takvih oglasa ima gotovo cijela strana sa svim opisima usluga, izgleda i telefona. Nema više “poste restante” već telefon taj i taj i adresa ta i ta. Nema čak ni onog “diskrecija zagarantovana”. Ima tu razruh zanimanja, od stjuardesa do profesorica, ali najviše studentica koje nude usluge “u duetu”. Valjda je to sada “trend” u 1 Srbiji, jer tamo se uvijek sve radilo grupno. U Zagrebu opet ima dosta oglasa koje objavljuju, po svemu sudeći, dobro situirani bračni parovi, koje je uhvatila dosada nakon “uspješno” obavljene privatizacije i narastanja broja tajkuna. Valjda su tamo opet svingeri u modi. U Sarajevu je po principu “tajne mane javne vrline” ili po onom “da ne saznaju komšije”, još uvijek je takav oglas rijetkost. Takav oglas je stidljivo objavljen u dnu strane i svodi se uglavnom na ono:”Bošnjak traži Bošnjakinju zbog poznanstva ili Hrvat traži Hrvaticu radi druženja... Ostaviti poruku u kiosku preko puta Robne kuće..” Sve ovo, zapravo po meni, govori o društvenoj situaciji u pojedinim državama bivše Jugoslavije. Sudeći po oglasima koji se objavljuju, u materijalnom pogledu najbolje se živi u Hrvatskoj, zatim u Bosni, pa tek u Srbiji. Međutim, ako se zna da je Hrvatska u ogromnim dugovima koji će se morati vratiti, da je svaki Hrvat gotovo duplo više zadužen “po glavi stanovnika” nego što je to bio bivši Jugosloven, da se u Bosnu slijevaju novci međunarodne zajednice (dokle?), a da je Srbija, iako u najvećoj bijedi, ponovo pod sankcijama (sada zbog Kosova) onda je zaključak da se najbolje živi u Sloveniji.