UČITELJICA: - Na početku rata, u opštoj panici i strahu, sa svoje dvoje djece i jedna učiteljica s Dobrinje je otišla u izbjeglištvo. Otišla je da spasi svoju djecu i živu glavu kao i hiljade majki i djece. Lutala je po Evropi, po kampovima i skrasila se u Italiji, preživljavajući od čuvanja starica i čišćenja gospodskih kuća. U međuvremenu su njena djeca u Italiji narasla, počela studirati, zarađivati, osamostalili se. Učiteljica se na kraju rata vratila u svoje novo naselje na periferiji grada i odmah je potražila djecu iz svog razreda. Lutajući cijeli dan ulicama pronašla ih je samo šest. Ostali su ili sa svojim roditeljima otputovali po svim zemljama svijeta, neki su izginuli od granata, a neki su jednostavno nestali. Učiteljica je tako nedavno sjedila s njima u bašti jednog kafića, pila sa njima sok i prisjećala se dana što su ih proveli zajedno u učionici sada potpuno razrušene škole. Djeca su se smijala, bila vesela kao da i nisu provela strahotne godine rata u podrumima uz tresak granata. Predveče je postalo hladno i učiteljica i njeni sada već odrasli momci i djevojke su se razišli. Na stolu su ostale čaše ispijenog soka. Učiteljica nije cijelu noć zaspala. Plakala je zbog saznanja da ne može istovremeno biti majka i svojoj djeci i djeci iz svog bivšeg razreda, ratom razrušene škole. FILMOVI - U Sarajevu i sada odjekne granata, čuju se rafali iako je mir. Ljudi se raspitivali šta bi to moglo biti i saznalo se da se to o Sarajevu snimaju filmovi o ratu. Dolaze strane ekipe i snimaju filmove. Obično su junaci njihovi novinari, ljudi iz njihove zemlje koji su boravili u ratu u Sarajevu. Obično se i zaljube u neku lijepu Sarajku. Dakle, to su melodrame i vjerovatno da još neće dugo vre¬mena biti snimljen neki veliki film, visoke umjetničke vrijednosti kao što treba godinama čekati na pravu knjigu o ratu u Bosni. Ali eto, to je dobra prilika da filmadžije iz Bosne koji pružaju razne usluge zarade koju marku. Pirotehničari imaju pune ruke posla jer treba simulirati one silne granaate koje su pale na grad i njihov tresak koji se gotovo do juče čuo na sarajevskim ulicama. Sve to uznemiri ljude, znaju oni da se snima film, da to nije pravi rat, ali u naseljima oko aerodroma i sada na tresak tih filmskih granata lju¬di skaču iz kreveta i hvataju za nikad raspremljeni zavežljaj sa dokumentima i flašom vode, pa trče prema vratima. Kad shvate da se to snima film onda galame sa svojih balkona i psuju filmadžije. Filmadžije kao kakvi krivci ponavljaju scene i mole susjede da budu tiši, da scene budu vjernije. LJEPOTICE - U toku rata je održan prvi izbor Miss opkoljenog Sarajeva. Poslije se pokazalo da je to bio prvoklasni umjetnič¬ki doživljaj kojim se Evropa oduševila. Djevojke su izmedju ostalog bile obučene u najlon UNHCR-a kojim se oblažu polupani prozori ratom razorenih stanova u Bosni. Evropa je doslovno poludila nad tim nadrealističkim potezom pa se mjesecima vrtila pjesma i spot po tv stanicama svijeta. Grupa U-2 je to pjevala zajedno sa Lučanom Pavarotijem, Talijanom koji ima najljepši tenor. A onda odluče nedovno u Sarajevu da održe novi izbor Miss, ali za cijelu Bosnu. Opet se javile lijepe mlade djevojke sjajnih očiju, čime je Bosna uvijek obilovala. Ali jadne djevojke nisu krive što se to pretvorilo u najobičniju seosku zabavu sa puno kiča, šarenila. I kad je nekako prošao taj izbor Miss, oko djevojaka su se sjatili razni sumljivi muškarci kao vukovi na plijen, letajući oko njih, mjerkajući ih sa spremljenim lažima o blistavoj karijeri i bogatstvu. To su bili razni novokomponovani bogataši Sarajeva. Sreća da više ni djevojke nisu naivne... TJERANJE NA ZABORAV - Neke čudne sile tjeraju da se brzo zaboravi rat i njegova stradanja. Sarajevske ulice nemaju više ni traga od onih razrušenih ulica i kuća, već su ih zamjenili sjaj¬ni izlozi, jaka ulična rasvjeta, novopristigli luksuzni automobili. Čak će i Vijećnica uskoro biti kao nekada. Jedino je pokušaj da se mjesta na kojima su pale granate po gradskim ulicama oboje upadljivom crvenom bojom, bio samo neki pokušaj da se rat ipak ne zaboravi, ili ne bar tako brzo. Ali i od toga se odustalo. I pored sveg sjaja i brze i vidljive obnove na svakom koraku Bosne, odjednom je taj utisak o želji da se sve što prije zaboravi pokvarilo nalaženje brojnih masovnih grobnica. Svaku noć na tv ekranima se vide snimci kostiju, leševa, čak i tromjesečnih beba čiji se ostaci smještaju u nalon kese što ih šalje, kako se to kaže. Međunarodna zajednica. Neke stvari se u ime budućnosti mogu oprostiti, ali nikada zaboraviti, MEDIJI U BiH - Malo, malo, pa nikne neka nova radio ili TV stanica, pokrene se neki novi list. I novinari su natraženija radna snaga, pogotovo ako znaju strani jezik. Čim se pokrene list ili TV stanica proglasi se "Nezavisni". To je sada traženo, to je nešto otmeno i što godi strancima, Međunarodnoj zajednici a mnogi nezavisni tako sebi obazbjedjuju mjesto u redu za pare. Nedavno je stigla preporuka jedne nezavisne TV stanice, u javnosti, da se ne primaju novinari koji su proveli rat u Bosni, jer oni nisu objektivni, oni su suviše preopterećeni ratom i pristrasni su. Mi u Bosni uvijek izgleda moramo dotjerivati stvari do - apsurda!