Prije dvadesetak dana u sarajevskom Oslobođenju je objavljeno otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću. U samoj formi ništa novo, ali u poruci ipak nečeg novog ima. Potpisnik je jedan od onih koji sebe nisu vidjeli u Bosni ovakvoj kakva danas izgleda pa se otisnuo u bijeli svijet, ali se, eto, žali da je Džemaludin Latić svojim već “istorijskim” pamfletom o “mješovitim brakovima gorim od silovanja”, direktno podspješio odlazak iz Bosne oko 20 000 ljudi iz tzv. mješovitih brakova. Ovo i ovakvo pismo naprosto nije moglo biti objavljeno u Banjaluci ili Grudama na primjer i opet ništa novo ali ovo sa mješovitim brakovima zaslužuje nužan osvrt. U Bosni je danas dosta toga nenormalno, pa su eto i mješoviti brakovi postali “nenormalni” a priroda upravo govori suprotno: nenormalni su nemješoviti brakovi. Normalno je da se narodi imenuju po prostoru a prostori po narodima. Tako su Šveđani imenovani po Švedskoj, a Švedska po Šveđanima, Iranci po Iranu, Irak po Iračanima, Njemačka po Nijemcima, Amerikanci po Americi. Samo, eto, Bosna nema Bosance. Ima Srbe, ima Hrvate ima Bošnjake, ali nema Bosance. I mogu li Bosnu praviti Srbi, Hrvati, Bošnjaci? Ne mogu i to je normalno. Ono što mogu vidi se na terenu. Napravili su malu Srbiju koju kad pridodaju onoj malo većoj Srbiji trebalo bi da dobiju Veliku Srbiju. Napravili su “malu Hrvatsku” koju mogu zvati Herceg Bosnom samo zato što je još uvjek ne smiju ili ne mogu zvati kako žele i priključiti kome žele. I “malu Bošnjakiju” su napravili koju možemo zvati kako god hoćemo ali se zna na što može ispasti. Gdje je ta Bosna? Želimo li normalnu Bosnu i Hercegovinu onda ona mora imati normalan narod po njoj imenovan a ona po njemu. Ono kroz što smo upravo prošli u ovih zadnjih 4-6 godina, kao i iskustvo drugih, da ne može drugačije biti, valjda će nas jednom natjerati da se vratitmo nama, pa da sebi dođemo. Normalno je da se ljudi imenuju po korjenu simboličkog značenja sopstvenog jezika. Normalno je da cijeli krajolik, milje sopstvenog življenja imenuju sobom, svojim jezikom. Da planina postane Maglić gdje ne treba mnogo mudrosti da odgonetnemo daje dobar dio dana ili godine pod maglom, druga pak postane Bjelašnica, pa Vranića (po vranovini), ili gradovi dobiju ime po mostu (Mostar), ključu (Ključ), ali i ljudi da se imenuju po dobu dana (Zoran, Danko..), po želji (Mirsad, Mirsada, Sloboda, Željena, Željka, Srđan, Ognjen...), po cvijetu ili biljci (Iva, Jasmina, Ljiljana, Zumbula, Jela ..) da se prezivaju po mjestu porijekla ili porodičnoj karakteristici ili zanatu (Fočo, Bošnjak, Bosanac, Sarajlić, Ključanin, Trnka, Pelivan, Pilav, Sedlar..) Nenormalno je sada ta i takva imenovanja nazivati ekskluzivno srpskim, hrvatskim i si. to je naprosto imenovanje po simbolici sopstvenog matemjeg jezika. To što postoji vidna sličnost u jezicima (srpskog, hrvatskog, bosanskog i si) je drugo pitanje. I naprosto svi oni kojima su danas puna usta Bosne i bosanskog jezika moraju se napokon sresti i sa njegovom praktičnom porukom i praktičnom svakodnevnom upotrebom pozdrava, imenovanja, sebe i svega oko sebe upravo tim jezikom, a ne uvjek imati uz sebe riječnik stranih riječi i izraza i prevoditi šta to pozdrav a šta ime znači. Naprosto, ne postoji niti jedan jedini razlog po kom bi se Bosanci mogli i trebali stidjeti sopstvenog matemjeg jezika, pa i imenovanja sebe sobom. Normalno je da je čovjek jedno u dvoje. I to ne slučajno jedno muško, a jedno žensko. Normalno je da jedino oni upravo tako mogu potvrditi sebe kao biološka bića i produžiti ljudski rod. I to je jedini kriterij po kom je jedan brak mješoviti ili ne mješoviti. Priroda naprosto nije ostavila mogućnost da se vrsta reproducira u okviru jedne jedinke ili jednog spola i zato je brak između osoba istog spola prirodno nenormalan, sa aspekta krajnje njegove funkcije, produženja i očuvanja vrste. Istina demokratska društva u cilju ostvarenja demokratskog principa po kom čovjek zbog svoje seksualnosti ne može biti diskriminiran legalizovala su brak i između pripadnika istog spola (Švedska, Norveška i si.). Brak između pripadnika različitih socijalnih grupa (religijskih, nacionalnih, partijskih i si.) je naprosto suludo zvati mješovitim brakovima. Još suludije je pokretati kampanju protiv njih i njihovih pripadnika. Posebno u Bosni gdje je pred rat oko 42% ljudi, direktno ili indirektno bilo u toj formi socijalnog i bilološkog miješanja, gdje je bilo ukupno oko 15% ljudi religioznih, i nametnuti knterij miješanja sa tog stanovišta je u najmanju ruku antibosanski. Šta je onda Bosna u svom značenju izuzme li joj se njeno najčvršće uporište multikulturalnost, multireligioznost, multi ...? Ostanemo li dosljednji prirodnom načelu i logici nužnog miješanja u cilju ostvarenja krajnjeg cilja postojanja vrste, zvane čovjek onda su nemješoviti brakovi zaista nenormalni.Valjda kad se Bosanac ponovo imenuje Bosnom, kad sebe i svjet oko sebe imenuje sopstvenim matemjim jezikom, (Bosanac valjda bosanskim) i kad za mješovito bude važio prirodan kriterij normalno prepoznaće se normalno u Bosni. Na žalost ima dosta onih koji normalno u Bosni žele, a to i čine, zvati nenormalnim. Zato smo mi tu gdje jesmo i zato se sa Bosnom dešava to što se dešava.